RB/BI: Kilimandžaro je i izazov i želja mnogih Barana. Znate li ko je od Barana bio na Kilimandžaru?

Mihailović: Kilimandžaro je vrh koji je bio zanimljiv Baranima. Znam za Ivana Perčobića, bio sam u kontaktu sa njim. Bila je i jedna djevojka iz Bara, a sigurno je bio i neko od starije garde. Uhuru pik, najviši vrh Kilimandžara je inspirativan za nas, Barane.

RB/BI: Zašto baš Kilimandžaro?

Mihailović: Mi smo aktivni rekreativni planinari preko dvije decenije. Vremenom, javila se želja da se popnemo na neki značajan vrh, u ovom slučaju afričkog kontinenta. Ta ideja rodila se tokom ljeta, pomalo smo istraživali i shvatili da to možemo da ostvarimo, ako se dobro pripremimo i fizički i u svakom drugom smislu.

RB/BI: Koliko su trajale pripreme?

Mihailović: Sa pripremama smo krenuli u avgustu. Iako to djeluje kao duži vremenski period, ima mnogo stvari koje treba uraditi – prije svega, potrebno je bilo da se spremimo fizički, a onda i u svakom drugom smislu: nismo imali opremu za zimske uspone, trebalo je završiti papirologiju… Ide se skroz na drugi kontinent, sve treba iskoordinisati. Mi smo registrovani kao Društvo nevjerovatnih planinara. Naziv nije stvar arogancije, riječ je o našoj internoj šali. Spremali smo se aktivno sigurno tri mjeseca jer je riječ o jako specifičnoj planini. Ogromna je promjena nadmorske visine od polazne tačke do samog vrha. Na svijetu ne postoji veći raspon, tako da je izuzetno zahtjevna, pogotovo zbog aklimatizacije, odnosno prilagođavanja na visinsku razliku.

RB/BI: Što znači da ste tamo otišli apsolutno zdravi, inače to ne bi mogli podnijeti.

Mihailović: Pošli smo zdravi i fizički spremni. Bilo je izazovno, svakog dana smo prelazili 15 do 17 kilometara, pod teretom, uz uspon. Visinska razlika koja se prelazi u pet do sedam dana, najveća na svijetu, zna da pravi probleme – javljaju se vrtoglavice, bolovi u glavi, stomaku… Sve je to prilično zahtjevno i mora se biti psihofizički spreman. Svaki dan uspona, a kreće se poslije ponoći i penje se šest do sedam sati, vrlo je zahtjevan.

RB/BI: U ekipi su bili vaš brat, kum i prijatelj. Bili ste tu jedan za drugoga. Što je bio najveći izazov?

Mihailović: Sve što sam nabrojao bili su izazovi. Ali bili smo zajedno, bodrili jedni druge i sve smo to prilično dobro podnijeli. Ne mogu reći lako, jer nije bilo, ali na primjer, naša tura je trebalo da traje sedam dana, a mi smo je odradili za šest. Završili smo dan ranije. Aklimatizacija je bila odlična kod nas, imali smo odlične rezultate. Naravno, ide se sa vodičima, koji svakog jutra i večeri mjere saturaciju i puls. Pošto smo se izuzetno dobro aklimatizovali, oni su nam predložili da probamo da odradimo to za dan manje. Mi smo bili saglasni i bez nekih prevelikih problema uspjeli smo da se popnemo na vrh Uhuru. Odnosno, za šest dana smo uspjeli da se popnemo na vrh i da se spustimo do gejta odakle se kreće na uspon.

RB/BI: Kakav je osjećaj razviti crnogorsku zastavu na vrhu?

Mihailović: Nema boljeg osjećaja nego biti na krovu kontinenta. Mi smo lokal patriote i sa sobom smo nosili zastavu Bara. Ponosni smo da pronosimo slavu i grada i države. Poseban je osjećaj, pogotovu što je tura koju smo mi izabrali podrazumijevala spavanje pod šatorima. Krenuli smo iz džungle, prešli u savanu, pa u pustinju i na kraju u ledene uslove, bilo je baš zahtjevno. Pogotovo što smo mi birali najdužu, Alemoš rutu. Na Kilimandžaru ima više ruta, mi smo izabrali najdužu. Jeste bilo jako izazovno, ali bili smo presrećni, jave se posebne emocije. Ja nisam previše emotivan, ali iznenadio sam se kakve su me emocije preplavile kad sam se ispeo na vrh.

RB/BI: Pobjeda nad samim sobom sigurno donese euforiju.

Mihailović: Vjerovatno. Nije to prvi vrh na koji smo se peli, ali je stvarno poseban osjećaj. Još smo pod utiskom. Hvala što ste to medijski ispratili, suština je promocija zdravih stilova života. Ima mnogo lijepih stvari u našem gradu i aktivnosti kojima se možemo baviti, a nadam se da im i naša priča može biti podsticaj.

RB/BI: Imate li još sličnih planova?

Mihailović: Imamo. Tek smo se raspakovali a već se javljaju nove ideje. Vidjećemo da li će to biti najviši vrh Evrope, koji je izuzetno zahtjevan, Elbrus u Rusiji. Treba dosta stvari da se poklopi, u svakom smislu je zahtjevno, i fizički i, na kraju krajeva, finansijski.

RB/BI: Kad smo kod finansija, i za Kilimandžaro je trebalo obezbijediti sredstva. Kako ste uspjeli?

Mihailović: Mi smo grupa entuzijasta, sve smo sami finansirali. Zato smo i nevjerovatni planinari, jer je nevjerovatno da se pored svih naših obaveza bavimo i time. Svi smo zaljubljenici u prirodu i planine, sami smo zatvorili finansijsku konstrukciju, nismo nikome dosađivali. Ako se u narednom periodu nađe neko da prepozna ovu priču, otvoreni smo za saradnju.

The post Zastava Bara na vrhu Kilimandžara first appeared on BARinfo.