Obuka iz prve pomoći razvija svijest o rizicima iz okruženja, podstiče preventivne mjere i osnažuje pojedince da reaguju u kriznim trenucima. Dušanka Dabović, koja godinama radi sa predškolcima i najmlađim osnovcima, istakla je da je sa njima važno krenuti od ranog djetinjstva.

„Djeca najbolje uče kroz igru. Kada im pokažemo kako da pravilno pozovu pomoć ili da stave flaster na ranicu, oni to ne doživljavaju kao obavezu, već kao zabavnu aktivnost. Upravo u tim godinama usvajaju navike čijom primjenom kasnije mogu spasiti svoj ili tuđi život. Statistika pokazuje da se najveći broj povreda događa u kućnom okruženju, a djeca često prva primijete problem. Ako znaju osnovne korake, mogu zaštititi i sebe i mlađe ukućane”, smatra Dabović dodajući da takav način rada ne samo da razvija osjećaj odgovornosti, već kod djece gradi i empatiju i solidarnost.

Instruktorka Dragana Vukčević, inače prosvetni radnik, podsjeća da je većina odraslih imala priliku da se upozna sa osnovama prve pomoći, najčešće tokom školovanja ili kroz kurs za polaganje vozačkog ispita. Međutim, kako kaže, “problem nastaje kada se to znanje ne obnavlja i ne vježba”.

„Prva pomoć nije teorija koju naučite jednom za svagda. To je vještina koja se gubi ako se ne praktikuje. Ljudi često misle da sve to znaju, ali u trenutku nesreće strah, panika i neizvjesnost blokiraju reakciju. Zato je obuka, a posebno obnavljanje znanja na svake dvije godine, od ogromne važnosti. Zakon predviđa da svaka veća firma mora imati obučeno najmanje dva odsto zaposlenih, i u Baru to zaista funkcioniše. Škole, zdravstvene ustanove, preduzeća i velike kompanije pokazuju dobru praksu i ulažu u edukaciju zaposlenih“, kazala je Vukčević prisjetivši se niza primjera kada su upravo polaznici kursa Crvenog krsta reagovali na ulici, u firmi ili kod kuće, i svojim postupcima spasili život.

Instruktor Tomislav Stević, dugogodišnji volonter Crvenog krsta je naglasio da prva pomoć nije rezervisana samo za medicinske radnike, već da je namijenjena svima, od djece u vrtiću do najstarijih građana.

„Naši treninzi su pažljivo osmišljeni. Polaznici prvo prolaze teorijski dio, gdje se upoznaju sa osnovnim pravilima – kako prići povrijeđenom, na šta obratiti pažnju, kako pravilno pozvati pomoć. Zatim slijedi praktični dio, kroz simulacije i rad sa markirantima, gdje učimo ljude da savladaju najtežeg neprijatelja, a to je strah. Strah od krvi, od bola, od odgovornosti. Kada se to prebrodi, i najteža situacija postaje savladiva. Najvažnije je obezbijediti sopstvenu sigurnost, zatim pozvati 124 i tek onda pristupiti pružanju pomoći. Čak i ako neko misli da ne zna dovoljno, već i sam poziv hitnoj pomoći predstavlja prvi korak u spašavanju života”, poručio je Stević, naglašavajući da su simulacije posebno važne jer omogućavaju ljudima da se pripreme na realne situacije i ne izgube prisebnost kada se stvarno suoče sa nesrećom.

Sagovornici su podijelili i inspirativne primjere iz života. Dabović je ispričala kako su učenici jedne škole na vrijeme primijetili da njihova nastavnica pokazuje simptome sunčanice i odmah reagovali sklonivši je u hlad i pozvavši pomoć. Vukčević je pomenula građanina koji je, zahvaljujući znanju sa kursa, uspio da spasi prijatelja koji je doživio iznenadni srčani zastoj.

„To su priče koje nam daju motivaciju da nastavimo još snažnije. Ne postoji veći uspjeh nego kada vam bivši polaznik obuke prve pomoći kaže da je, zahvaljujući naučenom na kursu, spasio život“, naglasila je Vukčević.

OOCK Bar nastavlja da sprovodi edukativne aktivnosti tokom cijele školske godine, kroz radionice u školama i vrtićima, kao i kroz javne promotivne akcije.

„Čak i kratki susreti sa građanima na trgovima, gdje volonteri demonstriraju osnovne postupke, mogu biti dragocjeni. Nekada je dovoljno pet minuta da neko nauči kako pravilno da reaguje u ključnom trenutku“, rekla je Dabović.

Na kraju razgovora, instruktori su uputili ključne poruke povodom Svjetskog dana prve pomoći. Tomislav Stević je kazao da treba prevazići strah i biti pobjednik sam nad sobom. “Kada se oslobodimo panike, možemo uraditi mnogo više nego što mislimo”. Dušanka Dabović je poručila roditeljima da djecu treba učiti kroz igru, što je najljepši i najučinkovitiji način da im prenesu znanje koje će nekome, možda, spasiti život. „Pomoći sebi i drugima, to je suština prve pomoći. Ako svi budemo spremni da reagujemo, zajednica će biti sigurnije mjesto”, poručila je Dragana Vukčević.

Naši sagovornici zaključuju da prva pomoć nije znanje rezervisano za stručnjake, već vještina koju može i treba da savlada svako. U trenutku nesreće, ona može biti presudna razlika između života i smrti.

The post Prva pomoć – znanje i umijeće u funkciji spašavanja života first appeared on BARinfo.

“Ovaj čin je simbolično podsjećanje da su Žene Bara prije četiri godine otvorile vrata kuhinje za nesnađene, te će se priganice dijeliti baš ispred tih vrata. Pozivamo sve ljude velikog srca da dođu četvrtog novembra u 12 sati i na taj način daju podršku svim volonterima koji se ne štede da pomognu čovjeku u nevolji”, poručuju iz NVU “Žene Bara”.

The post Volonteri sa broda Logos Hope i Žene Bara u petak sugrađanima dijele priganice first appeared on BARinfo.

Sedamnaest volontera iz Bara, Herceg Novog, Nikšića, Cetinja, Berana, Rožaja i Bijelog Polja, diskutovalo je i učilo o tome kakve su uobičajene reakcije ljudi na krizu, pružanju psihološke prve pomoći, psihosocijalne podrške, o aktivnom slušanju, prevenciji  samoubistva, podršci u procesu tugovanja usljed gubitka i srodnim temama.

The post Volonteri učili o pružanju psihosicijalne podrške u kriznim situacijama first appeared on BARinfo.

RB/BI: Svjedočimo ratnim razaranjima u Ukrajini. Iako smo kilometrima daleko, moramo razmišljati globalno- pomoći, podržati. Crveni krst je i ovoga puta u misiji humanosti.

Crnčević: Naravno. Međunarodni pokret Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca je globalna humanitarna organizacija. Prati sve humanitarne katastrofe na svakoj tački naše planete, bez obzira da li su izazvane od strane prirode ili ih je izazvao čovjek, kao što je u ovom slučaju- teški oružani sukob koji se vodi na teritoriji Ukrajine. Radi opšte, a ne stručne javnosti, objasniću koja je uloga Crvenog krsta u ovoj situaciji. Vi znate da su i u prethodnom periodu, kada su se dešavale katastrofe- bilo da je bio rat u Aziji, Africi, zemljotresi u Hrvatskoj, Albaniji, poplave, sva nacionalna društva reagovala u skladu sa humanitarnom misijom. Po instrukcijama Međunardone federacije Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca su sva nacionalna društva aktivirala žiro-račun i dala mogućnost slanja SMS poruka. U Crnoj Gori, posredstvom naša tri operatera, građani su u mogućnosti da putem SMS poruke, koja košta jedan euro, daju prilog ugroženom stanovništvu.

RB/BI: Počeli ste od 1. marta?

Crnčević: Tako je. Sva nacionalna društva su otvorila žiro-račun i pokrenula mogućnost dopirinosa putem SMS poruke. Važno je da se kaže da Crveni krst i Crveni polumjesec svugdje u svijetu prilikom obraćanja javnosti apeluju na sve zaraćene strane da se poštuje Ženevska konvencija, da se zaštiti stanovništvo, objekti gdje su civili, zdravstvene i obrazovne ustanove. Crveni krst je nezavisna, nepristrasna i neutralna humanitrana Organizacija, koja se ne stavlja ni na jednu stranu. Zato smo mi jedinstveni u svijetu, zato je naš pokret globalan u nastojanju da pomognemo svakom pojedincu i svakoj zajednici, bez obzira na kojoj strani se nalazi, a kada je u stanju potrebe. Mnogi naši sugrađani ne znaju- mi se nikada ne stavljamo ni na jednu stranu. Ono što je za nas najvažnije jeste ljudska potreba, zaštita ljudskog dostojanstva, života i zdravlja ljudi. I upravo zbog teških komentara koji su upućeni Međunarodnom pokretu Crvenog krsta, pa se to reflektuje i na nacionalna društva, je i apel Međunarodnog komiteta da se informiše javnost koja je uloga Crvenog krsta, da su za nas jednako značajne sve žrtve.

RB/BI: Da li je uloga Crvenog krsta i da pomaže ljudima koji kod nas stignu iz ratom zahvaćenih područja?

Crnčević: Da, naravno. Mi smo to već imali, nije to neka davna prošlost, kada je Crna Gora primila ogroman broj izbjeglica. Tako je i nastao Crveni krst, primajući izbjeglice iz Hercegovine u doba tursko- hercegovačkog rata. Nije tako davno bilo kada je Crna Gora primila preko 100.000 izbjeglica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, zatim sa Kosava i Metohije. Zapravo, to su humanitarni zadaci Crvenog krsta, da uz pomoć Međunarodne federacije i Međunarodnog pokreta obezbjeđuje i prikuplja humanitarnu pomoć, pruža psihosocijalnu podršku, aktivira službu traženja (koja je izuzetno značajna kada su u pitanju ratovi, kada dolazi do razdvajanja porodice). Tada se preko Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, posredstvom naših nadležnih službi i instituacija, aktivira služba traženja, šalju se porodične poruke i na taj način se pruža podrška odvojenim porodicama. To zaista puno znači. Apel Međunarodnog komiteta je da se isključivo služimo važećim zvaničnim podacima, da se ne podgrijavaju strasti, da svako radi svoj posao, da se služimo istinom i činjenicama.

RB/BI: Veoma je značajna i uloga volontera. Jelena, šta volonteri u ovakvim situacijama treba da rade?

Đurović: Uvijek ističemo da je volontiranje oblik humanog ponašanja , pa su time naši volonteri osnovna snaga Crvenog krsta. Obučavamo mlade pružanju prve pomoći, motivisanju dobrovoljnih davalaca krvi, organizujemo akcije solidarnosti, obilježavamo značajne datume, sprovodimo razne edukativne radionice, kako u klubu tako i školama, vrtićima. Klub mladih volontera trenutno broji 63 člana koji su aktivni na mjesečnom nivou, a broj iz nedelje u nedelju raste. Primijetili smo da su srednjoškolci pokazali veliku zainteresovanost za priključivanje i veoma se radujemo kada spoznamo da mladi prepoznaju istinsku vrijednost. Naši sastanci se održavaju svakog utorka, ukoliko je potrebno i češće. Moram naglasiti da prije početka svake radionice sa volonterima govorimo o osnovnim princpima. Svaki volonter mora da posjeduje osnovno znanje o istorijatu i medjunarodnom humanitarnom pravu.

RB/BI: U kojoj mjeri mladi ljudi imaju izgrađenu svijest da je humano pomoći, koliko su spremni da žrtvuju slobodno vrijeme zarad viših ciljeva?

Đurović: Moram da pohvalim naše volontere, koji su izrazito profesionalni i uvijek na visini zadatka. Kada se vrate sa terena, ushićeni su, puni utisaka. Preko vršnjaka, profesora, društvenih mreža, saznaju za naš Klub koji trenutno broji 63 člana. Pod okriljem projekta „Inovativne usluge podrške za starije u zajednici“, 20 volontera obilazi 30 korisnika na nedeljnom nivou. Pružaju im psihosocijalnu podršku, za šta su obučeni, pomažu im oko sitnih kućnih poslova, nabavljaju im ljekove, namirnice… Korisnicima ostave broj telefona, ukoliko im bilo šta zatreba, da mogu da ih nazovu. Osim toga, kroz projekat „Briga o starijima“ koji sprovodimo u saradnji sa Crvenim krstom Italije, volonteri obilaze korisnike na ruralnom području. Poznato je da se stariji i mladi ljudi najbolje slažu, da vremešnim ljudima izuzetno prijaju mladi, da ih “vraćaju” u njihovu mladost. Volonteri su neprocjenjiva vrijednost naše Organizacije i društva. To smo vidjeli i u doba korone, kada se uključila “armija” volontera. Osim njih, jako je važno da se snaži i Organizacija Crvenog krsta kada su profesionalci u pitanju. Oni su glavni pokretači, motivatori, svojim primjerom treba da daju građanima do znanja kako ljudi treba da se ponašaju, šta su iskonske vrijednosti. Svi znamo da će ljubav i doborota spasiti svijest. To stalno govorimo. Svijet bi odavno propao da nema ljubavi, da nema dobrote. Upravo zato je još jasnije da mi posljednjih godina zaista prolazimo kroz težak period. Crveni krst je, nažalost, u stalnoj borbi i dokazivanju sopstvene uloge i značaja. Ima mnogo otrovnih strijela, a mi jednostavno nikada ne želimo da uzvraćamo istom mjerom.

RB/BI: Jelena, volonteri su angažovani i u pružanju prve pomoći. Imate česte obuke iz te oblasti… Kako se one realizuju?

Đurović: Na sastancima volontera se, prije svega, dogovaramo o planiranim aktivnostima, razmjenjujemo ideje, kroz edukativne radionice unapređujemo znanje, ali se i družimo. Upravo smo juče imali obuku iz prve pomoći. Trenutno pripremamo timove. Možemo se pohvaliti da je naša Organizacija izabrana da predstavlja Crveni krst Crne Gore u takmičenju iz prve pomoći, koje će se u maju održati u Subotici. Takođe, pripremili smo iznenađenje za naše sugrađanke povodom 8. Marta. Veoma je važno da sa mladima sprovodimo ovaj vid obuka i da znaju kako pravilno pružiti prvu pomoć- bilo da se nalaze u školi i da nekome od društva pozli, ili u situaciji da budu slučajni prolaznici prilikom nekog udesa… Crveni krst Bar takođe sprovodi obuke i za lokalno stanovništvo. Moram iskoristiti priliku da se, ako neko ima želju da nauči kako se pruža prva pomoć, svakako obrati našoj organizaciji. Obuke sprovodimo i u vrtićima i školama. Ukoliko nam mjere dozvole, nastavićemo i dalje. Prošle godine sprovodili smo obuku prve pomoći za najmlađe u vrtićima, koja je bila prilagodjena njihovom uzrastu. Na radionicama je prisustvovalo 335 djece i 21 vaspitačica. Moramo uvijek naglašavati značaj zdravstvene djelatnosti, kao jedne od aktivnosti koje sprovodi Crveni krst.

RB/BI: Na koji način pronalazite i uspijevate da animirate ove mlade ljude da vam se pridruže?

Crnčević: Ljudi se u Crveni krst zapošljavaju na osnovnu ljudskih osobina koje ih krase, i naravno, na osnovu poznavanja rada Crvenog krsta, privrženosti ovoj organizaciji. To su jedine preporuke, jedini kriteriji i ništa više ne dolazi u obzir. Crveni krst nije firma, kompanija koja može da podnese da u svojim redovima ima i nekoga ko će se zaposliti na ovakav ili onakav način. Mi smo mali kolektiv, svako mora da da maksimalan doprinos Organizaciji, a prije svega, mora u moralnom i ljudskom smislu, karakternim osobinama da odgovara znaku Crvenog krsta.

RB/BI: Imate li informaciju, iako je tek počelo, kakav je odziv građana, žele li da pomognu slanjem SMS poruka?

Crnčević: Nemamo. To radi Crveni krst Crne Gore. Oni daju redovna saopštenja, imaju svoj plan. To je žiro-račun Crvenog krsta Crne Gore. Crveni krst Crne Gore je u stalnom kontaktu sa Crvenim krstom Ukrajine, sa Međunarodnom federacijom i Međunarodnim komitetom koji je tamo na terenu. Međunarodni komitet, aktivisti i volonteri, stručna lica u okviru Međunarodnog komiteta, jedini imaju pravo da uđu na zaraćeno područje i niko ne smije dovesti u opasnost njihov život i njihovo zdravlje tokom služenja humanitarne misije. Oni se kreću na cijeloj teritoriji bilo koje zaraćene strane, spašavaju ljudske živote, spašavaju civilno stanovništvo. Izmještaju nastradale. Izuzetno težak, izuzetno odgovoran i, nadavse, human posao. Sve zaraćene strane zbog toga pozivaju Međunarodni komitet. U njegovoj je nadležnosti i da obavještava zaraćene strane da moraju da imaju human odnos prema zarobljenicima. Predstavnici Komiteta imaju dozvolu da ulaze u zatvore, razgovaraju sa zarobljenicima, vide kakav je odnos prema njima, da se prenose porodične poruke, obezbijeđuje ono što je potrebno.

RB/BI: Poštuje li se to?

Crnčević: Trebalo bi da se poštuje, u dovoljnoj mjeri se poštuje. Sada, kada su u pitanju ratovanja, tu se naravno dešava da države krše postulate Ženevske konvencije.

RB/BI: Šta znači kršenje Ženevskih konvencija?

Crnčević: Znači da ne bi smjelo da mete budu civilni objekti, medijske kuće, obrazovne i zdravstvene ustanove, infrastruktura koju je koristii civilno stanovništvo. Mete ne smiju da budu ona mjesta gdje borave i koje koristi civilno stanovništvo i stanovništvo koje ne učestvuje u ratu. Međutim, to je već neka druga priča. To teško može da se izbjegne. Vidjeli ste kako je bilo u Siriji, Iraku, Egiptu, Libiji… Vojna sila je suprotnost Crvenom krstu, ali Crveni krst je tu da ih opominje na Ženevsku konvenciju koju su sami potpisali. Ona propisuje da se štiti zdravlje ljudi, da se štiti život ljudi koji ne učestvuju u ratu, da se štite žene, djeca, stari, bolesni…

The post Crveni krst ne posustaje u širenju dobrote, pomoći i humanosti first appeared on BARinfo.

Volonteri Crvenog krsta Bar, njih 40, nijesu imali dilemu kada je počela masovna vakcinacija sugrađana. Odmah su se pridružili vrijednom medicinskom osoblju barskog Doma zdravlja i na dva punkta- u Gimnaziji i hotelu “Princess”, pomažu dočekujući građane, u dezinfekciji, kao i provjeri tjelesne temperature.

Sava Savić, učenik Barske Gimnazije postao je volonter Crvenog krsta Bar upravo podstaknut masovnom vakcinacijom.

“Lijep je osjećaj kada pomažemo drugima, a posebno sada kada znamo da time sprječavamo širenje pandemije. Potrebno je da se svi potrudimo i na neki način damo tome doprinos”, kazao je Sava.

Olivera Babajić je instruktorka prve pomoći i članica OO Crvenog krsta Bar sedam godina, od kada je krenula u srednju školu.

“Sve je počelo od prve pomoći, kada sam bila kapiten svoje ekipe. To me povezalo sa Crvenim krstom, i od tada sam stalno aktivna. Predivno je, jer radimo sa divnim ljudima, a osjećaj na terenu, kada vidimo osmjehe ljudi kojima pomažemo, je neopisiv. Naveče kada legnem, zaspim sa tim mislima i sjećanjem na divne ljude i njihovu zahvalnost”, ispričala je Olivera. 

Njena drugarica Milena Dakić, ima samo 16 godina, a već četiri je volonterka CK. Aktivna je, osim u procesu masovne vakcinacije, i u omladinskom klubu ove humanitarne organizacije i ekipi za prvu pomoć. I ona navodi da volonterizam donosi divna iskustva i sreću.

“Imali smo priliku da se tokom masovne vakcinacije sretnemo sa puno naših sugrađana. Trudimo se da budemo što ljubazniji, i to nam se vraća istom mjerom. Zdravstveni radnici su odlično organizovani i pomažu nam da sve protekne u najboljem redu”, kazala je Milena.

“Volonteri su još jednom pokazali da su čvrst temelj i istinska snaga naše organizacije”, kazala je sekretarka OO Zorica Crnčević, koja je istakla da je to posebno vidljivo u vanrednim situacijama, poput zdravstvene, sa kojom smo suočeni od prošle godine.

“Od 4. maja, kada je počela masovna vakcinacija u našem gradu, do 31. maja, ukupno je bilo angažovano 42 volontera, koji su na oba punkta proveli 638 sati. Brojka od skoro 7.000 vakcinisanih, potvrđuje koliki je bio angažman, prvenstveno zdravstvenih radnika, ali i naših volontera. Tokom tog rada pokazali su pravi profil volontera- veliku disciplinu, znanje u radu sa ljudima i izazvali veliko zadovoljstvo kod naših sugrađana, jer oni su bili prvi koje su susretali kada su dolazili na punkt za vakcinaciju. Dobili smo i veliku zahvalnost od barskog Doma zdravlja, jer im je podrška naših volontera bila značajna”, kazala je Crnčević, koja je podsjetila da je Crveni krst od početka pandemije suočen  sa povećanim potrebama materijalno ugroženog stanovništva. Ovog trenutka neophodne su im nove količine hrane i higijenskih sredstava.

“Teška ekonomska situacija, izazvana pandemijom, posebno se odrazila na ugrožene i rad Crvenog krsta. Namirnice i higijenski preparati su nam kontinuirano potrebni, zato bih i ovom prilikom apelovala na donatore, sve ljude dobre volje, da pomognu. Veliki je broj porodica sa djecom, u kojima niko nije zaposlen, samohranih majki, stanovnika romskih naselja… Nadam se da će se, kao i uvijek, našem pozivu odazvati i pojedinci i institucije, kako bi olakšali teške životne uslove i ublažili nedaće sa kojima se suočavaju brojni sugrađani”, kazala je sekretarka OO Crvenog krsta Bar, Zorica Crnčević.

Pomoć od ove humanitarne organizacije dobija preko 1.500 porodica na području barske opštine.

The post VIDEO: Volonteri Crvenog krsta pomažu u masovnoj vakcinaciji first appeared on BARinfo.

„U vrijeme trajanja vakcinacije, 12 volontera, po utvrđenom rasporedu, svakodnevno će obavljati svoje obaveze, vezane za pomoć pri imunizaciji“, kazala je za Radio Bar i Bar Info sekretarka OO CK Bar Zorica Crnčević.

Ona je istakla da su u Crvenom krstu zahvalni svojim „vrijednim, odgovornim i sposobnim volonterima, koji su uvijek tu, kad i gdje treba“.

The post Volonteri Crvenog krsta pomažu pri imunizaciji stanovništva first appeared on BARinfo.

Volonteri su dijelili edukativni materijal na štandu na gradskom trgu.

Obišli su starije sugrađane, razgovarali sa njima i dostavili im promotivne materijale. Takođe, obišli su i naselja u kojima stanuje RE populacija, kako bi ih informisali o važnosti imunizacije.

The post Edukovali građane o opasnosti od virusa i važnosti imunizacije first appeared on BARinfo.

Ipak, nemjerljiv doprinos daju i oni čiji angažman nerijetko ostaje u sjenci- volonteri, prodavači, čistači, novinari, portiri…

Ovo je mala priča o velikim zaslugama i požrtvovanju nekih od njih.

Jedina žena poštar u Crnoj Gori, Milena Vujačić je volonterka Crvenog krsta od početka 2011. godine. Kaže da je od zaraze koronavirusom nije strah, jer koristi svu propisanu zaštitnu opremu, drži distancu i vodi računa o higijeni.

“Iskustva sa terena su različita, a jedinstveno je to što se ljudi osjećaju bespomoćno u ovoj situaciji. Nažalost, nasuprot korisnicima kojima je naša pomoć neophodna, jer im je egzistencija zaista ugrožena, svjedočimo i primjerima zloupotrebe dobrih namjera i pomoći koju obezbjeđuje Crveni krst”, priča Milena koja ističe da ljudima veoma nedostaju razgovor i druženje, a nekima bi, kako kaže, bilo dovoljno da po ovako lijepom vremenu makar samo izađu iz kuće i prošetaju.

Inženjerka politehnike Dina Crnovršanin volontira od početka borbe sa COVID-19. Trudi se da sve zaštitne mjere poštuje, sa puno brige i pažnje vodi računa o sebi, kaže da nosi masku, rukavice, ruke i stvari koje dodiruje redovno dezinfikuje alkoholom.

“Ne plašim se, jer trenutno nije ugroženo samo zdravlje ljudi, već i opstanak mnogih”, kaže Dina. Znači joj zahvalnost korisnika koji cijene pomoć Crvenog krsta i volontera.

“Vrlo često nam nakon dostave potrepština šalju poruke u kojima se zahvaljuju. U tim trenucima shvatimo da ovo što radimo ima mnogo veću vrijednost nego što i mi sami mislimo. Ponekad se dešavaju i neprijatne situacije. Pojedini odbijaju pomoć koju traže ili se žale na količinu humanitarne pomoći. I takve situacije uspješno rješavamo, jer imamo razumijevanja za uticaj novonastale situacije na ljude”, iskrena je Dina. I ona kaže da Baranima najteže pada usamljenost, ali i to što su zbog novog životnog režima prinuđeni da promijene svakodnevne navike. 

I naš kolega Nemanja Janković, ovoga puta odgovarajući na pitanja, umjesto da ih postavlja, ističe da se, kao i svi njemu bliski, trudi da se pridržava svih propisanih mjera kada je zaštita u pitanju.

“Prije svega nastojim da sačuvam druge od sebe, ali i da zaštitim sebe od drugih. Smatram da je primjena tih pravila izuzetno važna zbog svih nas koji moramo raditi u ovim teškim uslovima”, ističe Janković.

Posebno ga čini zadovoljnim što su u Radio Baru atmosfera i radni elan na zaista visokom nivou.

“Takva je situacija i u redovnim okolnostima, a sada posebno svi dišemo kao jedan, pa je moj utisak da nikome od kolega obaveze ne padaju teško. Takođe, objektivnost, tačna i pravovremena informacija su nešto na šta su naši slušaoci navikli, a sada smo, možda još više nego ikada, fokusirani na to da opravdamo njihovo povjerenje”, procjenjuje Nemanja.

Poručuje da ovo nije vrijeme kada treba glumiti pretjeranu hrabrost, već je nužno da prevlada zdrav razum.

“Nijesu u pravu oni koji tvrde da se ne plaše. Ipak, mislim da dok god preduzimamo sve mjere potrebne da zaštitimo i sebe i druge, pretjerani strah je neosnovan”, ističe on.

Nemanji najteže pada, iako je podržava, socijalna i fizička distanca između ljudi, a kao pasioniranom zaljubljeniku u sport i dešavanja iz te sfere mu mnogo nedostaju.

Kao jedan od, u ovim sedmicama najangažovanijih voditelja u programu Radio Bara, izražava veliku zahvalnost svim sagovornicima koji u ovom momentu za slušaoce imaju samo riječi utjehe, dobru namjeru, te time predstavljaju još jednu važnu potvrdu koliko je solidarnost bitna.

Upravo na solidarnost i ljudskost i on poziva jer “ova pošast ne bira koga će napasti” i poručuje “čuvajte sebe- da bi sačuvali i druge i sebe”“.

The post Mala priča o ljudima iz sjenke, bez kojih bi sve stalo first appeared on BARinfo.

Kada je Vlada Crne Gore sugerisala starijim licima da se što manje kreću i izlažu riziku, mladi službenici Opštine Bar, u dogovoru s predsjednikom Opštine Dušanom Raičevićem i uz kordinaciju sa Opštinskom organizacijom Crvenog krsta Bar, odlučili su da daju svoj doprinos i postanu volonteri ove organizacije.

“Svi mladi službenici Opštine Bar, osim onih koji su rizična grupa zbog zdravstvenih poteškoća, sa oduševljenjem su prihvatili ovaj poziv. A svakodnevno nas kontaktiraju naši sugrađani koje smo, očigledno, motivisali, u želji da i oni postanu volonteri Crvenog krsta, tako da se naš broj svakodnevno povećava”, ističe Lara.

Ona objašnjava kako teče procedure njihovog izlaska na teren.

Prethodnog dana, uveče, od službenika Crvenog krsta dobiju spisak korisnika koje treba da obiđu sljedećeg dana. Ujutro se nalaze ispred prostorija Crvenog krsta, gdje dobiju zaštitnu opremu i dalja uputstva. Onda se podijele u grupe, jer po naredbi Vlade, najviše dva lica se mogu naći u vozilu. Zavisno od potreba korisnika, obavljaju kupovinu, plaćaju račune, dostavljaju humanitarnu pomoć i slično. Takođe, pomažu i zaposlenima u Crvenom krstu, na svim poljima, bilo u administraciji ili u call centru ili u raspoređivanju donacija…

“Svi korisnici su veoma zahvalni. To su obično stariji ljudi koji su usamljeni i kojima je stvarno potreban neko u ovim teškim trenucima” – kaže Lara.

Dnevno na teren izlazi deset do dvanaest mladih ljudi, službenika Opštine, raspoređenih u pet ili šest vozila. Naravno, Crveni krst ima i svoje stalne volontere, svih godišnjih doba.

“S obzirom da se povećava broj onih kojima je neophodna pomoć, lijepo bi bilo da se svako ko je u mogućnosti i želi da pomogne, javi u Crveni krst. Značilo bi i volonterima i korisnicima” – naglašava Lara, istovremeno pohvaljujući i svoje kolege muškarce za koje kaže da su uglavnom na terenu, obavljaju više poslova, ali se uvijek nađu kod prostorija Crvenog krsta kad treba da rasporede neku veliku donaciju, da robu stave u kontejenere i onda je prebace u kamione.

Njena koleginica Danica Vojvodić kaže da je, ovih dana, više srećna i zadovoljna nego umorna.

“Sve nas obuzmu emocije kad vidimo stare ljude, koji su često i bolesni, da su nemoćni da obezbojede osnovne stvari za život. Trudimo se da im koliko-toliko izađemo u susret i makar malo vratimo osmijeh”, veli Danica.

Apel da im se da prednost pri kupovini namirnica urodio je plodom i to im je, kaže Danica, olakšalo posao, jer se ionako veliki broj korisnika iz dana u dan povećava. Zato su u trci s vremenoom da bi što prije svima obezbijedili namirnice i ostale potrepštine.  A javljaju im se ljudi iz svih krajeva barske opštine: Dobre Vode, Crmnice, Sutomora, Bjeliša, Mrkojevića, centra grada…

Ponosna je i na Opštinu Bar, u kojoj je zaposlena, što je donirala 200 paketa. Time im je dodatno olakšan posao u nabavci hrane i svega što je potrebno starijim licima. A predsjednik Opštine je Crvenom krstu ustupio službena vozila čime im je olakšan izlazak na teren.

Danica apeluje na građane kojima je potrebana pomoć u hrani i ljekovima da budu uporni i strpljivi jer će volonteri Crvenog krsta sigurno stići do njih što prije budu mogli, ali pomoć stiže u skladu sa prioritetima i stepenu ugroženosti korisnika.

Lara i Danica, nježne i nasmijane junakinje našeg doba, zajedno sa svojim isto takvim kolegama i koleginicama, u svako doba napamet znaju broj kontakt telefona cool centtra Crvenog krsta: 069 334 257, pa i ovom prilikom pozivaju svoje starije i nemoćne sugrađane da im se jave.

The post Volonteri Crvenog krsta – tihi heroji naših dana first appeared on BARinfo.

Armiji crnogorskih volontera iz nekoliko gradova pridružili su se i volonteri barske Gimnazije i Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole. Angažovani su u Baru, Budvi i Podgorici, zavisno od potreba, nakon selekcije koju su sproveli profesori Dražen Kaljević (Gimnazija) i Jelena Vlahović (SEUŠ).  

“Prije nekoliko mjeseci smo počeli sa pripremama vezanim za IMZ. Odabrali smo 17 volontera, iako je interesovanje bilo veliko. Našim učenicima se kroz ovo takmičenje pružila prilika da se upoznaju sa sportistima iz raznih zemalja, komuniciralo se na engleskom jeziku gdje su naši učenici pokazali zavidno znanje. Stekli su nova iskustva, poznanstva, a nakon ovih igara dobiće sertifikate koji će im koristiti prilikom upisa na određenim fakultetima ili ako se odluče za neke koledže… Nakon obuke, prije samog takmičenja, svaki je učenik znao svoje mjesto i bio spreman. Bili su raspoređeni na atletskoj stazi i u hali na košarkaškim utakmicama”, ističe koordinator volontera Gimnazije prof. Dražen Kaljević.

U timu volontera Gimnazije su: Jasna Prodanović, Tatjana Marstjepović, Lana Labović, Đorđe Đonović, Milica Rukavina, Sara Pavlović, Emilija Kozamara, Ksenija Nikić, Anja Žižić, Selma Dabović, Jovana Popović, Anica Rabrenović, Elma Žuđelović, Ermin Bibić, Andrea Knežević, Milutin i Filip Milić.  

“Na poziv Ministarstva sporta i Ministarstva prosvjete, priključili smo se ovom veoma značajnom događaju. Sportski volonter je osoba koja se brine o ekipi, učestvuje u svim segmentima organizacije, pomaže u informativnom centru, prati rezultate, bavi se prevođenjem, čak je i turistički vodič. Dakle, predstavlja zemlju – domaćina sportskog događaja. Takvu kompleksnu ulogu su preuzeli i učenice i učenici naše škole: Selma Smailović, Doroteja Vukoje, Majda Karastanović, Lucija Milović, Anđela Vuković, Sara Radonjić, Veljko Mihaljević, Nikola Karanikić, Bato Pečurica, Vasilije Novaković, Danilo Kotlaja, Aldin Ivačković i Hadis Sadiki. Angažovani su na poslovima u Media centru, dvorani  ‘Topolica’, na atletskoj stazi, info pultu i na teniskim terenima ‘Mediteranskog sportskog centra Budva’, ali i u Podgorici. Opredjeljujući uslov za volontiranje je bilo veoma dobro poznavanje engleskog jezika, ali i komunikativnost i odgovornost”, kaže koordinator volontera SEUŠ Jelena Vlahović.

Sportski volonterizam postoji otkako postoji i savremeniji pristup organizovanja sportskih događaja i posebno je regulisan u svim sportskim savezima u svijetu. Barske volonterke ne kriju da su srećne što su dio Igara malih zemalja.

Ksenija Nikić ističe da joj je “velika čast sto je dio ovako nesvakidašnjeg i nezaboravnog događaja: “Prije svega, za ovo sam se prijavila zbog druženja i sticanja novih iskustava, a sertifikat sa ovih volontiranja će mi pomoći u daljem školovanju. Uživala sam u košarkaškim utakmicama koje su bile na profesionalnom nivou”.

Tatjana Marstjepović navodi kako joj je drago što je u mogućnosti da pomogne da ove igre proteknu u što je moguće boljem redu. “Kao volonteri, nemamo puno teških zadataka, ali se od mene očekuje maksimum, odnosno da budem prisutna kada god je potrebna neka informacija”.

Anđela Vuković potencira da je “ovdje stekla mnogo lijepih uspomena i upoznala dosta vršnjaka”, a “sertifikat koji ću dobiti biće mi značajan u daljem školovanju”: “Vrlo sam zahvalna organizatorima jer su mi omogućili da pomognem na ovoj velikoj manifestaciji, kao i profesorki koja me uputila do njih”.

Lucija Milović je sličnog mišljenja: “Zahvalna sam mojoj profesorki koja me angažovala za ovako izvanredan događaj, jer, pored toga što sam stekla razna prijateljstva, pomoću sertifikata ću se lakše upisati na fakultet. Od mene kao volontera tražilo se da budem prisutna za pružanje potrebnih informacija, da obavim neke kratke intervjue za instagram i facebook kanal, i da fotografišem sportiste tokom priprema i nastupa”.

Volonterke i volonteri su gotovo uniformi u pominjanju sertifikata, a u stvari, riječ je o međunarodno priznatim uvjerenjima koja se prilikom upisa na inostrane fakultete posebno boduju. U zemljama EU, kao i SAD, Kanade i nekih drugih razvijenih država, volontiranje učenika i studenata se posebno cijeni, a prilikom razmjene studenata kroz programe, kao što je Erasmus+, ovi sertifikati im daju prednost kod odabira za razmjene, obuke, stipendije ili obavljanja pripravničkog staža u državama koje su u tom programu. Prilikom volontiranja u programu Erasmus+, studentima se obezbjeđuju smještaj, ishrana, prevoz i, zavisno od budžeta, džeparac koji nije visok, već stimulacija da volonter obiđe zemlju gdje volontira, posjeti muzeje, izložbe, prisustvuje nekom koncertu…

Naravno, svaki vid volontiranja i humanitarnog rada u zajednici se posebno cijeni i boduje prilikom apliciranja, ne samo sportsko volontiranje.

Volonteri su ljudi koji pomažu zajednici u cilju poboljšanja uslova života, kako lokalno, tako i na globalnom nivou. Nijedna akcija za prikupljanje humanitarne pomoći, ili čišćenja manjih prirodnih atrakcija, uređenja škola ili organizovanja akcija na promociji zdravih stilova života, nema bez volontera. Za njihov rad potrebno je samo obezbijediti hranu, osvježenje, danas neizbježni mobilni telefon, prevoz i slično, ali, iznad svega, njima je najčešće dovoljno samo razumijevanje i saznanje da je pomoć odrađena i prihvaćena na pravi način.

The post Volonteri: Neizbježna važna karika Igara malih zemalja first appeared on BARinfo.