U Osnovnoj školi „Jugoslavija“ posebna pažnja posvećuje se prevenciji vršnjačkog nasilja, kroz brojne radionice i učešće u programima poput „Škola bez nasilja“ i „Vještine za adolescenciju“.

„Radionice su važan dio rada na vršnjačkom nasilju. Neophodno je razvijati sposobnost djece da na adekvatan način rješavaju konflikte, komuniciraju i da regulišu svoje emocije. Takođe, od velikog je značaja da djecu naučimo kako i kada da se obrate za pomoć, ali i kako da prepoznaju nasilje. Na svemu tome možemo da radimo preventivno i u našoj školi tako i djelujemo. Trudimo se da razvijamo u što većoj mjeri pozitivne vještine kod učenika. Tu smo, naravno, i kad se nasilje desi, da pružimo podršku i doprinesemo rješenju“, kaže u razgovoru za Radio Bar i Bar Info Novaković.

Društvene mreže dio su svakodnevice velikog broja osnovaca, naročito onih koji pohađaju starije razrede. Novaković ističe da se preventivnim radom učenicima približava šta je digitalni svijet i kako da prepoznaju digitalno nasilje.

„Broj društvenih mreža raste, pa samim tim i broj potencijalnih problema. Sve se više koriste i važno je da učenik ima kome da se obrati za pomoć kada mu je potrebna. Digitalni svijet nije fizički vidljiv, pa se lako može desiti da nasilje koje se dešava u tom prostoru zanemari ili ne shvati dovoljno ozbiljno“, navodi Novaković.

Priča o digitalnom nasilju postaje još ozbiljnija kada u obzir uzmemo pojavu vještačke inteligencije.

„Zloupotreba digitalnih mreža i vještačke inteligencije je nešto što se sve češće dešava. Važno je da tome posvetimo dovoljno pažnje, posebno kada su u pitanju djeca i mladi. U školi sistemski radimo na prevenciji i edukaciji učenika, a lično imam pozitivan pogled na budućnost i vjerujem da ćemo vidjeti rezultate tog rada“, ističe naša sagovornica.

Studije i istraživanja posljednjih godina ukazuju na promjene u pažnji, motoričkim sposobnostima i jezičkom razvoju djece, a kao jedan od mogućih faktora navodi se i prekomjerna upotreba „pametnih telefona“. 

„Taj problem se, takođe, mora sistemski rješavati. Prva adresa su roditelji. Oni imaju veliku ulogu u tome koliko i kako dijete koristi telefon i koliko vremena provodi na društvenim mrežama. Iz mog ugla, važno je da roditelji sa djecom razgovaraju o sadržajima koje gledaju, da ih podstiču da razmišljaju o onome što vide u digitalnom svijetu. Na taj način kod djece razvijamo kritičko mišljenje i sposobnost logičkog zaključivanja i svijest o tome da nije sve što vide na internetu nužno tačno ili dobro za njih.  Takođe, roditelji treba da djeci ponude različite sadržaje i aktivnosti van digitalnog svijeta, bilo da je riječ o sportu, hobijima ili vannastavnim aktivnostima. Važno je da telefon ne bude prva opcija nakon obavljenih školskih obaveza, već da dijete ima priliku da svoje vrijeme ispuni i drugim aktivnostima i razvije interesovanja, socijalne vještine i navike koje nisu vezane za ekran“, savjetuje Novaković.

Prve sedmice nove školske godine posvećene su adaptaciji. Prvaci se prvi put susreću sa školskim sistemom, a i učenicima ostalih razreda treba dati vremena da se „uhodaju“ nakon raspusta. Na vrata psihološko-pedagoške službe Osnovne škole „Jugoslavija“ svakog dana pokuca najmanje jedan učenik.

„Prvacima smo poznata lica sa upisa i u prvim sedmicama obraćamo posebnu pažnju i po potrebi razgovaramo sa djecom. Naravno, naša pažnja usmjerena je i na ostale razrede i nove učenike. Uglavnom imam pozitivna iskustva iz školske prakse. Još postoji stigma i dosta posla predstoji, ali idemo u pozitivnom pravcu i polako iščezava praksa da kod psihologa ide samo onaj koji ima određeni problem. I dalje čujemo, nažalost, prijetnje u stilu – „Ako nešto ne uradiš, po kazni ideš kod psihologa“ i meni je žao što je tako. Trudimo se, radimo na tome da nas djeca vide prije svega kao osobe kojoj mogu da se obrate za pomoć, ali i da kroz preventivni i savjetodavni rad upoznaju našu ulogu i shvate da smo tu za njih.  Susreti sa učenicima su svakodnevni. Dnevno imamo barem jedno dijete koje dođe na razgovor, dok dosta učenika upute nastavnici, roditelji ili razredne starješine. Stvarno imamo veliki obim posla, bavimo se inkluzijom, organizujemo radionice, učestvujemo i u radu učeničkog parlamenta između ostalog“, ispričala je Novaković.

Na kraju, kaže da se mijenja način na koji današnje generacije rastu, ali mijenjaju se i metode vaspitavanja.

„I ja sam odrastala u doba kada se stariji apsolutno poštovao. Čak i ako nam se neka naredba ne bi dopala, morali smo tako da postupimo. Pogotovo su se poštovali učiteljice i učitelji. Mislim da se prije, ali i sada, u tom smislu išlo u ekstreme. Nekada se smatralo da starijem ne smijemo ništa da kažemo, da ne treba da mu protivrječimo i da je stariji uvijek u pravu. Danas smo, čini mi se, došli do druge krajnosti, gdje djeca ponekad nemaju dovoljno poštovanja prema odraslima i autoritetu. Mislim da treba pronaći neku sredinu – da dijete ima pravo na svoje mišljenje i da može da ga izrazi, ali da istovremeno zna da postoje granice i da odrasle treba poštovati. I upravo tu mislim da je važan način na koji reagujemo kada dijete pređe tu granicu.   Nisam pobornik kažnjavanja u smislu da se djetetu samo ukaže na to šta je uradilo pogrešno, bez toga da mu objasnimo kako treba da se ponaša. Mislim da je mnogo važnije da dijete naučimo kako da se adekvatno ponaša u određenim situacijama. To, naravno, ne znači da djetetu treba sve dozvoliti i pustiti ga da radi šta hoće. U zavisnosti od situacije, nekada je potrebno uskratiti mu nešto – telefon, izlaske ili nešto što je djetetu važno, ali je istovremeno važno ponuditi mu alternativu i naučiti ga kako da se u sličnoj situaciji ponaša sljedeći put. Cilj nije samo da dijete kaznimo zbog onoga što je uradilo, već da razumije zašto njegovo ponašanje nije bilo adekvatno i da nauči kako da reaguje drugačije”, navodi Novaković i ističe da se reditelji “ponovo nalaze u nekom ekstremu”.

“U velikoj mjeri, roditelji se trude da svom djetetu budu prijatelji, a mislim da odnos ne treba graditi na tim osnovama. Pozitivan, podržavajući odnos treba da postoji, ali mora se zadržati granica i mora da se zna ko je u tom odnosu roditelj, a ko dijete. To se kasnije reflektuje i na školu. Granica se zamaglila i mislim da roditelj ne može da bude drugar djetetu, mora da se zna ko je stariji i da se tako ophodimo. Takođe, neophodno je da u porodici postoji pozitivna klima i atmosfera u kojoj dijete može da se otvori i komunicira. Zadatak roditelja je da bude uvijek podrška djetetu“, zaključila je Anđela Novaković, psihološkinja u Osnovnoj školi “Jugoslavija” u Baru.

The post Telefon ne smije biti prva opcija nakon škole: Psihološkinja OŠ Jugoslavija o vršnjačkom nasilju, ekranima i rušenju stigme first appeared on BARinfo.

Službenici policije biće pojačano prisutni u blizini obrazovnih ustanova, naročito u terminima dolaska i odlaska đaka. Cilj pojačanih aktivnosti je bezbjedno odvijanje saobraćaja, sprječavanje nepropisnog zaustavljanja i parkiranja, kao i pravovremeno reagovanje na bezbjednosne izazove.

Iz Uprave policije su naveli da će fokus biti stavljen na zaštitu najranjivije kategorije i prevenciju svih oblika ponašanja koja mogu ugroziti učenike. Mjere i radnje sprovodiće se kako u samim školskim objektima, tako i u njihovom neposrednom okruženju.

Tokom septembra i oktobra Uprava policije će, u saradnji sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija, realizovati preventivno-edukativne radionice i panele za učenike. U fokusu ovih aktivnosti biće prevencija vršnjačkog i sajber nasilja, kao i podsticanje djece da na vrijeme prepoznaju rizike i zatraže pomoć.

Paralelno sa tim, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija pokrenuće inicijativu za angažovanje zaštitara u školskim objektima, koji će biti uključeni u unapređenje bezbjednosti školskog prostora. Iz policije su uputili apel roditeljima, nastavnicima i zajednici da partnerski doprinesu stvaranju sigurnog ambijenta.

“Bezbjednost djece je zajednička odgovornost, zbog čega je neophodno da policija, škole, udruženja roditelja, roditelji i društvo u cjelini djeluju partnerski i pravovremeno prepoznaju i preveniraju rizike”, navodi se u saopštenju.

Uprava policije će tokom cijele školske godine pratiti situaciju na terenu i postupati u skladu sa bezbjednosnim procjenama.

“Cilj je da učenicima bude obezbijeđeno sigurno i podsticajno okruženje za obrazovanje i odrastanje”, zaključuje se u saopštenju.

The post Policija će pojačano obezbjeđivati škole, fokus na bezbjednosti đaka i suzbijanju nasilja first appeared on BARinfo.

RB/BI: Posljednji slučaj vršnjačkog nasilja dogodio se u četvrtak veče, kada je četrnaestogodišnji dječak pretučen u podgoričkom naselju Masline, a napala ga je grupa vršnjaka uzrasta od 14 do 17 godina. Prije toga, u medijima je bilo riječi o nasilju koje su sprovele djevojčice nad svojom vršnjakinjom. Kako komentarišete ovoliku brutalnost među djevojčicama, iz profesionalnog, ali i iz ličnog ugla?

Hot: Činjenica je da su oba događaja koje ste pomenuli jako brutalna. Privukli su pažnju cijele Crne Gore i jako su teški, što ne znači da neki drugi, koji nisu bili medijski ispraćeni, takođe nisu bili teški. Ono što želim da istaknem da je termin „vršnjačko nasilje“ prepoznat zbog upotrebe u medijima i svakodnevnom govoru. Ovaj termin nije pravno priznat. Često, kada nam traže statistiku na temu vršnjačkog nasilja, moramo da objasnimo da Krivični zakonik ne poznaje vršnjačko nasilje, već nasilje među mladima ili među maloljetnicima. Od 14 do 18 godina riječ je o maloljetnicima, a do 14 godina o djeci.  Shodno njihovom uzrastu i onom što su počinili, kvalifikuje se djelo, da li će se raditi o krivičnom djelu ili prekršaju, odnosno narušavanju javnog reda i mira.

Pitali ste da vam odgovorim iz ličnog i profesionalnog aspekta. Teško je u našim poslovima odvojiti lično i profesionalno. Na obukama nas uvijek edukuju da budemo profesionalni, ali kada su u pitanju djeca, vrlo je teško odvojiti to lično. Negdje, kao ljudi budemo zgroženi ili imamo problem da sagledamo i shvatimo toliku surovost kod djece danas, s obzirom da su oni stub i budućnost našeg društva, države i svijeta. Vrlo je teška tema i teško je o njoj pričati samo iz profesionalnog ugla. Kao profesionalci, uvijek gledamo da situaciju sagledamo što šire, da prikupimo što više činjenica, kako bi svi akteri bili kažnjeni i obuhvaćeni i kako bi što više dokaza imali za postupak koji slijedi. Kada je riječ o ličnom iskustvu, to nam budu pouke i lekcije da sjutra svoju djecu, ukućane, djecu svojih prijatelja i sve ostale gledamo da zaštitimo na način što im ukazujemo na ponašanja koja su društveno neprihvatljiva.

RB/BI: Ipak, stiče se utisak da roditelji ne poznaju dovoljno svoju djecu, ili bar ne znaju sa kim se druže i čime se bave?

Hot: Imamo takvih slučajeva, ali moramo biti iskreni i reći da danas roditeljima nije lako. Dosta ih je u roditeljstvo ušlo jako mlado i ne dobijaju nikakvo uputstvo na koji način vaspitavati dijete. I sami su mladi i ne znaju drugačije, osim kako su oni vaspitavani. To je malo širi krug i vraćanje unazad, gdje smo kao društvo zapeli, koja je to generacija zakazala pa danas imamo to što imamo na ulici, u školama, u društvu, u haustoru, bilo gdje. Vrlo je, vrlo primjetno odsustvo empatije, osjećanja bilo kakvog, vaspitanja, a i neke ljudskosti. Svi ćemo se složiti da to nešto nosimo iz kuće. Jednostavno, ta potreba za preslikavanjem ponašanja, što smo svi mi imali – da li smo oponašali rok zvijezdu, manekenku, fudbalera, da je sreće da svi oponašamo sportiste – to se negdje izgubilo i sad su nam idoli ljudi koji u suštini nisu vrijedni pažnje, ali oni privlače pažnju mladih i to se baš odslikava na našu djecu i omladinu.

RB/BI: Ono što je nekad bilo u sjenci i o čemu se nije govorilo, danas privlači pažnju i moglo bi se reći da je u trendu.

Hot: Naravno. Potcijenjeno je sve što je društveno prihvatljivo i moralno, a prihvaćeno sve čega smo se stidjeli. To je nešto što je problematično, tako da ni roditelji djece sa kojima se susrećemo, vjerovatno ne znaju drugačije. Ali to nije izgovor za nešto što je sada svakodnevica, jer toliko se priča, toliko su mediji puni, ispada da mi prezentujemo i propagiramo ta loša ponašanja, koliko o njima pričamo. Zašto neko ne izvuče pouku iz toga, da pomisli – evo pominju se institucije, Centar za socijalni rad, zašto se ne obratiti njima, ako shvatimo da smo nemoćni kao roditelji? Ne mora to da bude policija. Mi želimo da uvijek budemo posljednja karika, da ta djeca nemaju traume od odrastanja, nego da bude savjetodavni rad, da ne dođe do ovakvih slučajeva, kakve ste pomenuli. Jer, tada smo stvarno jedina adresa mi u policiji.

RB/BI: Nasilje više nije samo fizičko, ima više oblika, ali svakako ostavlja bolne posljedice. Jako je veliki broj maloljetne djece koja imaju, da ih tako nazovemo, filmske uratke…

Hot: Činjenica je da je tog nasilja među mladima uvijek bilo. Ono što je sad prednost, nama koji radimo, što povećava vidljivost je činjenica da postoje društvene mreže. Svako dijete ima pametni telefon i svaka situacija, verbalna ili bilo kakva, se dokumentuje. Nekada to dođe do medija i bude viralno, a nekad ostane samo u telefonima pojedinaca. Ono što želim da naglasim je da svi ti oblici nasilja oduvijek postoje, ali smo za njih saznavali po prijavama očevidaca, roditelja, institucija, nekad od strane Centra za socijalni rad, dosta često i od žrtava. Nećemo ulaziti u statistiku, koliko je prijavljenih, koliko neprijavljenih. To je tamna brojka o kojoj možemo samo diskutovati. Da postoji nasilje i da se prijavljuje, tačno je, to je danas dosta često.

RB/BI: U slučaju da dijete često ispoljava različite oblike nasilja prema vršnjacima, ko snosi pravne konsekvence, dijete ili roditelj?

Hot: Bez obzira da li je dijete do 14 godina ili maloljetnik (14-18), Odjeljenje bezbijednosti Bar u saradnji sa pravosudnim organima je donijelo odluku, odnosno, usaglasili smo se da se sada sva ponovljena ponašanja, odnosno gdje se mladi pojavljuju kao povratnici, obavljamo razgovore sa roditeljima i sankcionišu se roditelji. Krivični zakonik je predvidio zanemarivanje, isto tako, imamo i u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici prekršajnu odgovornost za roditelje koji ne vode dovoljno pažnju o svojoj djeci. Na pravosudnim organima je da pokažu, odnosno dokažu, da li je u pitanju nemar ili nemoć. Procesuiramo, dakle, roditelje i to nije tako rijetka pojava u Odjeljenju bezbijednosti Bar.

RB/BI: U više navrata, pominjali ste odličnu saradnju sa drugim institucijama – Centrom za socijalni rad, Tužilaštvom, sudovima. Čini li vam se da ipak, koliko –  toliko, možete da držite stvari pod kontrolom?

Hot: Ono čemu ja svjedočim na teritoriji Opštine Bar jeste činjenica da je ta saradnja između institucija intenzivna, na visokom nivou, da su sve institucije uvezane i da radimo na tome da poboljšamo status ovog društva i da toj djeci predočimo sa više aspekata, čak i preventivno radimo, činjenicu da je svako drugo ponašanje osim dobrog, loše po njih i da će se odraziti na njihovu budućnost. Ne idemo kratkoročno, objašnjenima da će biti sankcionisani, jer mislim da oni ne funkcionišu po sistemu zastrašivanja, već nekog drugačijeg vida preventivnog rada, gdje im ukazujemo da je lijepo ponašanje i lijep odnos prema sebi, prevashodno, a i prema društvu, nešto što će imati veći uticaj na njih i društvo kao cjelinu. Lijepo ponašanje će ih prezentovati mnogo bolje nego određeni vidovi destruktivnog ili kriminalnog ponašanja.

RB/BI: Upućujete ih na činjenicu da je bolje da grade budućnost, nego da ostanu na margini života.

Hot: Često ih, na predavanjima koja držimo u školama, pitamo da li su ikada vidjeli zlu bebu. Jer se mi svi rađamo kao dobri. Naš je izbor kako želimo da živimo i kako želimo da se ponašamo. Na kraju svih predavanja, uvijek naglasim da je biti dobar veoma lako. Možda je teško u današnjem društvu, ali je lako meni, kao pojedincu. Da bismo bili zli i nekome uradili nešto loše, ulažemo veliki napor, svakodnevno moramo razmišljati o tome šta ćemo i kako. A biti dobar je lako – probudimo se, pogledamo se u ogledalu i kažemo: „Ja sam dobar čovjek i nastaviću tako.“ Pozdravimo komšiju u haustoru, prodavačicu u prodavnici, kolegu na poslu… Pozdravimo ljude sa osmijehom.

The post Alma Hot: Primjetno odsustvo empatije i ljudskosti kod omladine, idoli postali ljudi koji nijesu vrijedni pažnje first appeared on BARinfo.

Prema zvaničnim evidencijama, tokom 2024. godine zabilježeno je 114 slučajeva vršnjačkog nasilja, dok je u školskoj 2025/2026. godini registrovano 47 slučajeva. Istovremeno, procjene ukazuju da stvarni broj može biti znatno veći.

Jedan od zabilježenih slučajeva dogodio se 2021. godine u Baru.

Grupa maloljetnika napala je trinaestogodišnjeg dječaka. Prema dostupnim informacijama, dječak je oboren na zemlju i više puta udaran u predjelu glave. Nije pružao otpor. Događaj je sniman mobilnim telefonom, a snimak je kasnije objavljen na društvenim mrežama. U napadu je učestvovalo više djece, dok su pojedini prisutni posmatrali i podsticali nasilje. Zbog uzrasta učesnika, koji su u većini bili mlađi od 14 godina, mogućnosti krivičnog procesuiranja bile su ograničene.

Drugi slučaj iz Bara zabilježen je 2024. godine.

U ovom incidentu, maloljetnik je nožem nanio povrede svom vršnjaku. Događaj je kvalifikovan kao pokušaj ubistva. Povrijeđeni učenik je preživio zahvaljujući brzoj reakciji nastavnog osoblja i ukazanoj medicinskoj pomoći. Ovaj slučaj dodatno je otvorio pitanja o ozbiljnosti nasilja među maloljetnicima.

Slični incidenti registrovani su i u drugim gradovima: u Podgorici je grupa učenika pretukla vršnjaka dok su drugi snimali događaj, u Nikšiću je upotrijebljen biber sprej, nakon čega je više učenika završilo u bolnici, u Budvi su jedanaestogodišnjaci fizički napali vršnjaka, u Kotoru je maloljetnik pretučen od starijih učenika, dok su u Petnjici zabilježeni slučajevi vezivanja za drvo.

Važeći zakoni u Crnoj Gori definišu uzrasne kategorije maloljetnika:

         •        dijete je lice do 14 godina

         •        mlađi maloljetnik ima između 14 i 16 godina

         •        stariji maloljetnik ima između 16 i 18 godina

Lica mlađa od 14 godina ne podliježu krivičnoj odgovornosti, već se postupanje preusmjerava na druge nadležne institucije. Ovakav okvir direktno utiče na način procesuiranja pojedinih slučajeva vršnjačkog nasilja.

Zvanične evidencije ukazuju na kontinuirano prisustvo nasilja u školama, ali i na razliku između prijavljenih i stvarnih slučajeva.

Snimci nasilja koji se pojavljuju na društvenim mrežama, kao i podaci iz nevladinog sektora, ukazuju da dio incidenata ostaje van formalnih evidencija. Poseban izazov predstavlja digitalna dimenzija nasilja, koja dodatno širi njegov uticaj.

U praksi se bilježe i situacije u kojima maloljetnici nasilno ponašanje ne prepoznaju kao problem, već ga opisuju kao „igru“ ili bezazlenu interakciju među vršnjacima. Takav odnos prema nasilju dodatno otežava njegovo prepoznavanje i pravovremenu reakciju. Posljedice ovakvih događaja često prevazilaze same incidente i ostavljaju dugoročne posljedice po djecu koja su u njih uključena.

U cilju suzbijanja nasilja pokrenuto je više programa.

Projekat Savjeta Evrope „Prevencija vršnjačkog nasilja u školama u Crnoj Gori“ sprovodi se od decembra 2024. do decembra 2026. godine i uključuje učenike, nastavnike, roditelje i zajednicu.

Program „Asistenti za sprječavanje nasilja i vandalizma u školama“, pokrenut 2023. godine, tokom pilot faze doveo je do smanjenja broja incidenata, nakon čega je nastavljen u ograničenom obimu.

Od 2025. godine uvedeno je i fizičko obezbjeđenje u većem broju škola, dok se razmatraju i dodatni modeli zaštite.

Vršnjačko nasilje u školama više nije izolovan problem, već obrazac koji se ponavlja. Podaci, ali i konkretni slučajevi, ukazuju da je riječ o pojavi koja zahtijeva dosljednu i koordinisanu reakciju sistema.

Istovremeno, u dijelu javnosti i među roditeljima, prisutno je mišljenje da postojeći zakonski okvir, posebno u segmentu koji se odnosi na djecu mlađu od 14 godina, ne omogućava adekvatno sankcionisanje najtežih oblika nasilja.

The post Vršnjačko nasilje – statistika opada, primjeri zabrinjavaju first appeared on BARinfo.

“Do fizičkog sukoba između dvije tinejdžerke (15 i 16 godina) došlo je u atrijumu ispred jedne od zgrada u Makedonskom naselju. Čekaju se nalazi ljekara o stepenu povreda, kao i kvalifikacija djela od strane tužiteljke zadužene za maloljetničku delinkvenciju, Mirjane Tankosić Vučinić“, saznajemo od izvora u policiji.

Kako su Vijesti danas objavile, novi slučaj vršnjačkog nasilja dokumentovan je telefonskim video zapisom, koji je dostavljen toj medijskoj kući, a na kojem se vide dvije djevojčice koje stoje jedna naspram druge, dok ih okružuje najmanje 15 dječaka, koji se takođe vide na video zapisu.

U momentu kada djevojčice prilaze jedna drugoj, snimak se prekida, ali se nastavlja audio, odnosno ton snimka, na kojem se mogu čuti glasni i tupi zvuci, kao i dobacivanje i ohrabrivanje da se udarci zadaju jače.

Iz barske policije su „Vijestima“ ranije kazali da su u posjedu tog snimka te da rade na utvrđivanju lokacije na kojoj se ovaj incident dogodio, budući da se na snimku vidi samo da je riječ o platou između zgrada.

“Vijestima” je dostavljen i drugi video snimak na kojem se vide eksplicitne scene nasilja – djevojčice brutalno udaraju jedna drugu, a sve to posmatra više desetina mlađih osoba, najmanje 30, koje snimaju, smiju se i izmiču kako bi napravili prostora za nasilje koje postepeno eskalira.

Za sada nije poznato ni koju školu pohađaju maloljetnici koji se vide u video materijalu, mada su iz dvije barske osnovne škole s čijim su predstavnicima „Vijesti“ razgovarale demantovali da se radi o njihovim đacima.

The post Novi slučaj vršnjačkog nasilja u Baru first appeared on BARinfo.

Nedavno je učenik škole koju dječak pohađa, objavio njegov snimak na TikToku, uz šokantan i ponižavajući audio sadržaj. Video se brzo proširio i postao viralan. Majka ističe da njen sin još uvijek ne zna za ovu objavu i nada se da do njega neće ni doći.

Slučaj je prijavljen Osnovnoj školi „Jugoslavija“, nakon čega je majka upućena da podnese prijavu policiji, s obzirom da se nasilje nije dogodilo u školi U međuvremenu, snimak je ponovo objavljen na TikToku, podijeljen više od 50 puta i kasnije obrisan. Stanić je navela da posjeduje sačuvane dokaze i spremna je da ih dostavi nadležnim organima.

„Želim da se svi upoznamo sa ozbiljnošću ovog problema i da zajedno radimo na zaštiti djece od sajber nasilja. Pozivam sve roditelje, učitelje i odgovorne osobe u zajednici, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo rada i socijalnog staranja da učine sve što je u njihovoj moći kako bi zaštitili djecu i spriječili ovakve incidente. Takođe, apelujem na TikTok i sve druge društvene mreže da ozbiljno shvate prijave i brzo reaguju u sličnim slučajevima. Ovo nije samo moj problem, ovo je problem svakog roditelja i svake osobe koja brine o sigurnosti i dostojanstvu djece“, poručila je Stanić.

Centar za socijalni rad reagovao je nakon što je o slučaju obaviješten od strane Odjeljenja bezbjednosti Bar. Kako je počinilac mlađi od 13 godina, policija nije imala pravo da od njega prikuplja obavještenja.

„Danas je u Centru za socijalni rad organizovan sastanak, gdje je obavljen razgovor sa dječakom, koji je počinilac ovog djela. Izvještaj će biti dostavljen nadležnima u Odjeljenju bezbjednosti Bar. Centar za socijalni rad će preduzeti sve radnje iz svoje nadležnosti u dijelu podrške žrtvi“, kazala je direktorica Centra za socijalni rad Biljana Pajović Tvrdišić.

Direktorka Osnovne škole “Jugoslavija”, Slavica Radević, istakla je da je počinilac djela otkriven i potvrdila da je riječ o učeniku škole.

„Po saznanju o ovom nemilom događaju, roditelji dječaka počinioca su odmah kontaktirali školsku upravu, pokazali odlučnost da sarađuju i izrazili žaljenje zbog svega što se dogodilo. Posjetili su i policiju, kao i Centar za socijalni rad. Snimak je neprimjerenog sadržaja i nije nastao u školi, ali mi ćemo preduzeti sve moguće korake unutar svojih nadležnosti. Važno je da svi u zajednici budemo podrška roditeljima i pomognemo da se ovakvi slučajevi zaustave. Posebno nas obavezuje da reagujemo zato što se radi o djetetu sa posebnim potrebama“, izjavila je Radević, dodajući da je TikTok postao platforma koja omogućava ovakve zloupotrebe i da se mora uložiti napor da se zaštite najmlađi.

Peđa Perak, direktor NVO „Plava planeta“, naglasio je da digitalno nasilje nije bezazlena šala, već ozbiljan oblik zlostavljanja sa dugotrajnim posljedicama.

„Svako dijete zaslužuje sigurnost, poštovanje i zaštitu, a posebno ona djeca koja su već suočena sa izazovima zbog svoje posebnosti. Ovo nije problem samo jednog roditelja – ovo je problem svih nas. Ako sada okrenemo glavu, sjutra se ovo može desiti bilo kojem djetetu. Pozivam roditelje, školu i nadležne institucije da hitno reaguju i pokažu da nasilje, bilo online ili uživo, neće biti tolerisano. Prijavljujmo ovakve sadržaje, podržimo roditelje koji se bore za pravdu i ne dozvolimo da naša djeca rastu u svijetu gdje je nasilje prihvaćeno kao normalno“, poručio je Perak.

Ovaj nemio događaj ponovo otvara pitanje odgovornosti društvenih mreža i institucija u borbi protiv internet i vršnjačkog nasilja. Vrijeme je da nadležni preduzmu odlučne mjere kako bi se djeca zaštitila od digitalnog zlostavljanja.

The post Institucije na potezu: Zaštititi djecu od digitalnog nasilja first appeared on BARinfo.

Na temu „Vršnjačko nasilje” govorili su i predstavnici drugih institucija čija je uloga značajna u rješavanju ove, sve izraženije problematike savremenog doba – Luka Delić,  inspektor za maloljetničku delinkvenciju u Odjeljenju bezbjednosti Bar, Mirjana Tankosić Vučinić, državna tužiteljka za maloljetnike u ODT-u Bar, Biljana Pajović, direktorica Centra za socijalni rad i specijalna pedagoškinja Dajana Vujisić.

„Nasilno ponašanje djece i mladih ne manifestuje se samo u školi, već i van nje – na ulici, u parkovima i drugim javnim prostorima na kojima učenici provode slobodno vrijeme. U prevenciji vršnjačkog nasilja treba raditi na edukaciji i podizanju svijesti, razgovoru i promovisanju pravih društvenih vrijednosti, stvaranju bezbjednog okruženja, razvijanju programa za rješavanje sukoba, efikasnoj primjeni pravila i politika protiv nasilja u školama, uz pravilno sankcionisanje nasilnika”, istakla je predsjednica Osnovnog suda, Tamara Spasojević.

Luka Delić, inspektor za maloljetničku delinkvenciju u OB Bar, naveo je da je nasilje uopšte, pa i vršnjačko, u porastu za 20 posto u odnosu na prošlu godinu i objasnio kako reaguje policija, koja je prva karika u lancu borbe protiv vršnjačkog nasilja.

„Najprije utvrđujemo da li ima elemenata bića krivičnog djela ili prekršaja. Maloljetnici do 14 godina nisu krivično odgovorni. Sankcije često snose roditelji zbog zanemarivanja djece, a novčane kazne su veoma visoke”, kazao je Delić, koji je poručio djeci da obrate pažnju gdje izlaze, sa kim se druže i kako se ponašaju, jer negativna evidencija može da im nanese štetu kasnije prilikom zaposlenja i ostvarivanja drugih prava.

Mirjana Tankosić Vučinić, državna tužiteljka za maloljetnike u ODT-u, apostrofirala je da je postupanje prema maloljetnim počiniocima nasilja regulisano Zakonom o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, i bitno se razlikuje u odnosu na punoljetna lica.

„Osnovna načela su poštovanje ljudskih prava uz uvažavanje najboljih interesa maloljetnih lica, pri čemu se vodi računa o zrelosti, stepenu razvoja maloljetnika i težini krivičnog djela, kao i o poštovanju prava na privatnost, uz izbjegavanje lišavanja slobode. Najčešće se pribjegava alternativnim mjerama, poput opomene i vaspitnog naloga, kod lakših djela koje počinilac vrši prvi put”, kazala je Tankosić Vučinić.

Značajnu ulogu u postupku ima Centar za socijalni rad, koji djeluje preventivno i proaktivno, sarađujući sa svim institucijama, roditeljima, počiniocima nasilja, ali i žrtvama. Njihov koncept rada je multidisciplinaran, uz nastojanje da otkriju, kako je kazala direktorka Centra, Biljana Pajović,  gdje su uzroci devijantnog ponašanja kod djece i kakva je porodična anamneza.

„Prije su to bili stručni timovi, a sada službe, u kojima su psiholozi, pedagozi, pravnici, socijalni radnici, a sarađujemo i sa zdravstvenim ustanovama, prvenstveno Centrom za mentalno zdravlje. Presudan je pristanak porodice i saradnja, kako bi došli do rezultata. Dvadeset i četiri sata smo dostupni za svaki problem, a djelujemo i po prijavama koje mogu biti anonimne. Princip povjerljivosti je obavezan. Ponekad izričemo mjere nadzora, a dešava se da djeca sa problemima u ponašanju budu upućena i u specijalnu ustanovu ‘Ljubović’“, navela je.

Pedagoškinja Dajana Vujisić, dvadeset i pet godina radi u Centru za socijalni rad. Dugo se bavi problematikom maloljetničke delinkvencije. Istakla je da ta ustanova ima protektivnu ulogu, nastojeći da budu ublažene posljedice onoga što se desilo.  Saradnja sa roditeljima, potvrdila je, jeste ključna.

„Odlazimo kući, ispitujemo uslove u kojima dijete raste i razvija se, sa kim se druži, a na osnovu svega toga određujemo u kom pravcu ćemo ići dalje i koje ćemo vaspitne mjere izreći”, kazala je Vujisić.

Društveno koristan i humanitaran rad, kao i sportske aktivnosti, jesu dobre vaspitne mjere, ali često ne mogu da se realizuju, čulo se na sastanku, zbog nepostojanja ili nezainteresovanosti institucija za saradnju u tom smislu.

Javnost negoduje kada se u nekim slučajevima grubog vršnjačkog nasilja ne izrekne mjera pritvora. Sudije smatraju da je lišavanje slobode i smještaj maloljetnika u zatvor, kontraproduktivno.

Učenike je zanimalo kako je moguće da maloljetnik koji je izvršio krivično djelo „pokušaj ubistva”, nije bio u pritvoru ni deset dana.

„To što neko nije u pritvoru, ne znači da neće krivično odgovarati i snositi sankcije”, objasnila je predsjednica suda.

Profesor Neđeljko Đurović pitao je da li pravosudne instance rade analizu zakonskog okvira i,  eventualno, iniciraju njegove izmjene. On je skrenuo pažnju i na sve izraženiju problematiku vršnjačkog nasilja, koju Krivični zakon ne prepoznaje, a odnosi se na zloupotrebu maloljetnika od strane starijih, koji ih podstiču na izazivanje ekscesa  i neprimjereno ponašanje.

Državna tužiteljka Mirjana Tankosić Vučinić, podsjetila je da je Zakon o postupanju sa maloljetnicima u proceduri izmjena, a predsjednica Osnovnog suda, Tamara Spasojević, ukazala je učenicima, koji su prisustvovali Danu otvorenih vrata, na vrijednosti koje bi trebalo da njeguju.

„Želim da vam poručim da cijenite važnost međusobnog razumijevanja, različitosti, prijateljstva i tolerancije, jer na taj način pokazujete ljudske vrline, a poštujući roditelje, profesore, komšije i drugove, pokazaćete da poštujete i sebe”, zaključila je.

The post VIDEO: Dan otvorenih vrata u Osnovnom sudu Bar posvećen vršnjačkom nasilju first appeared on BARinfo.

Povodom puštanja maloljetnog počinioca tog krivičnog djela da se brani sa slobode, održana su dva protesta u centru Bara na kojima su zatražene strože kazne za maloljetne delinkvente. Najavljena su dalja okupljanja sve dok se zakon ne promijeni.

Sa prvog protesta ostalo je posebno upamćeno obraćanje Darisovog oca, Cena Mujića, koji je, pored ostalog, kazao da su se za život njegovog sina, u dobroj barskoj tradiciji, molili ne samo njegovi drugovi, nego i mnogi drugi Barani sve tri vjere: pod Ostrogom, u hramu, u katedrali, u džamiji. Zahvaljujući porodici Mujić, Bar je iz ove nesreće izašao multikonfesionalno jači.

Ali, događaj ispred Barske gimnazije, okarakterisan kao „ubistvo u pokušaju“, pokrenuo je lavinu pitanja o izvorima vršnjačkog nasilja, njegovim posljedicama i kako se ono može zaustaviti ili makar, za početak, smanjiti.

Pedagozi kažu da je vršnjačko nasilje, nažalost, postalo sastavni dio odrastanja koje je traumatično za sve koji u njemu učestvuju. Naravno da su žrtve najugroženije i da posljedice mogu biti teške i dugotrajne.

Djeca koja su žrtve vršnjačkog nasilja postaju usamljena, nesrećna, uplašena, ljuta i nemoćna. Nerijetko osjećaju krivicu za ono što im se događa, misle da nešto s njima nije u redu, ne žele da idu u školu, gube samopouzdanje i samopoštovanje, lošije uče, mogu se i razboljeti. Ukoliko se nasilje prolongira i sa djetetom koje trpi nasilje niko ne razgovara, ne preduzimaju se mjere da se nasilje zaustavi, posljedice mogu biti veoma ozbiljne. Nasilje nije dobro ni za onoga ko je nasilan jer češće upada u probleme, dobija kazne, mnogi ga se boje, a rijetki ga vole.

Vršnjačko nasilje se često dešava pred učenicima koji ne vrše nasilje već su u ulozi posmatrača, svojevoljno ili pod nekom vrstom pritiska. I po njih je nasilje štetno, mogu se i oni osjetiti krivima jer nisu ništa preduzeli, plašeći se da i sami ne postanu žrtve.

Školski pedagozi i psiholozi sa kojima smo razgovarali kažu da se vršnjačko nasilje može i mora zaustaviti, i to u svakom pojedinačnom slučaju, a generalno se prvo mora smanjiti, a zatim i potpuno iskorijeniti. Da je to izvodljivo i moguće potvrđuje primjer Norveške i drugih skandinavskih zemalja. Mogu ga zaustaviti svi oni koji su odgovorni za pojavu i prisustvo vršnjačkog nasilja, dakle čitavo društvo, koje treba da njeguje kulturu nenasilja u svakodnevnom životu, preko porodice do škole i drugih institucija koje su odgovorne za prevenciju i suzbijanje nasilja.

Problem vršnjačkog nasilja je kompleksan kao što su kompleksni i njegovi uzroci. Većina ljudi za učestalo vršnjačko nasilje optužuje društvene mreže, rijaliti programe, video igrice, filmove s agresivnim i nasilnim sadržajima, fizičko kažnjavanje kao vaspitni metod, nedovoljnu brigu porodice…

Pedagozi ističu da, ipak, ne možemo da uperimo prst samo u jedan od ovih uzroka, već je potrebno da ih sagledamo kao cjelinu. Vršnjačkog nasilja je bilo oduvijek i prije široke upotrebe interneta i društvenih mreža, ali, sudeći prema raspoloživim podacima, ne u ovolikoj mjeri kao danas.

Roditelji kod kuće i nastavnici u školi treba da uče djecu kako da probleme rješavaju nenasilnim putem, kao i da ih ohrabruju da nasilnike prijavljuju.

Psiholozi skreću pažnju i na jedan relativno skoriji izvor nasilja među djecom, a radi se o tome da neka djeca, preko različitih društvenih mreža, koristeći svoje ili lažne profile, neprimjerenim komentarima, uvredama, lažima, prijetnjama… ugrožavaju neku drugu djecu. Nerijetko se sukobi nastali na tim mrežama prenesu u školu i kulminiraju fizičkim nasiljem.

Džaba psiholozi i pedagozi uporno podsjećaju roditelje da su Instagram, Snepčet i TikTok predviđeni za starije od 15 godina a Fejsbuk za starije od 13 godina. Svjedoci smo da čak i djeca od osam ili devet godina imaju svoje naloge na društvenim mrežama. Roditelji uglavnom nemaju uvid u ono što tamo rade njihova djeca.

Ukratko: vršnjačko nasilje je veliko savremeno zlo i mora se suzbiti svim raspoloživim sredstvima kroz reakciju čitavog društva, a roditelji kod kuće i nastavnici u školama svakodnevno se moraju baviti svojom djecom odnosno učenicima i reagovati na svaku uočenu promjenu u njihovom ponašanju.

The post Moramo njegovati kulturu nenasilja first appeared on BARinfo.

On je rekao da slučaj vršnjačkog nasilja u Baru, u kojem je jedan osamnaestogodišnjak teško povrijeđen, ponovo otvara važno pitanje nasilja među djecom školskog uzrasta i potrebe za prevencijom takvih oblika ponašanja.

Šćekić je, u izjavi dostavljenoj medijima, naveo da se vršnjačko nasilje najčešće dešava u školama i uključuje emocionalno, verbalno, sajber (cyber) i fizičko nasilje.

“Ovi oblici nasilja u formativnim godinama kod djece mogu dovesti do dugoročnih posljedica na mentalno zdravlje i na njihov osjećaj sigurnosti, odnosno odsustva sigurnosti”, rekao je Šćekić.

Kako je kazao, podrška odraslih ima ključnu ulogu u stvaranju sigurnijeg okruženja za mlade.

Šćekić je naglasio da je važno pružiti mladima edukaciju o posljedicama nasilja, podsticati empatiju i razvijati zajedno sa njima strategije za prevenciju.

“Djecu moramo osnaživati da prijave svaki vid vršnjačkog nasilja, i na nama je velika odgovornost da stvorimo bezbjednu atmosferu za mlade da se ne boje da prijave nasilje”, zaključio je Šćekić.

The post Šćekić: Djecu osnažiti da prijave svaki vid vršnjačkog nasilja first appeared on BARinfo.

Ovaj pilot-program biće sproveden u 26 škola širom Crne Gore sa ciljem unaprjeđenja bezbjednosti i stvaranja sigurnijeg okruženja za naše učenike. Program će se implementirati u opštinama: Podgorica, Cetinje, Nikšić, Berane, Bijelo Polje, Rožaje, Andrijevica, Danilovgrad, Ulcinj, Herceg Novi i Bar.

U okviru ovog programa, asistenti i asistentkinje za sprječavanje nasilja i vandalizma, izabrani putem Javnog poziva koji je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija objavilo u maju ove godine, su raspoređeni u škole kako bi pružili potrebnu podršku i osigurali uspješno sprovođenje aktivnosti na terenu.

Pilot-program će trajati 10 mjeseci i očekuje se da će doprinijeti smanjenju nasilja i vandalizma u školama, kao i unaprjeđenju opšte sigurnosti učenika i osoblja.

Ministarka prosvjete, nauke i inovacija, prof. dr Anđela Jakšić Stojanović i ministarka rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, Naida Nišić, izrazile su zadovoljstvo zbog početka ovog važnog projekta. Istakle su da je cilj programa ne samo sprječavanje nasilja, već i unaprjeđenje kvaliteta cjelokupnog obrazovnog ambijenta, te su poželjele uspjeh svim učesnicima u njegovoj realizaciji.

The post MPNI: Započet pilot-program: Sprečavanje nasilja i vandalizma u školama first appeared on BARinfo.