Nevjerovatno izvođenje čovjeka koji je sam na pozornici stvarao zvučnu sliku kompletnog orkestra nikoga nije moglo ostaviti ravnodušnim. Fascinantno je kakve je sve tonove Izmaylov “izvlačio” na gitari, od klasične bubanj/bass ritam sekcije do kristalno čistog “bensonovskog” tona, a stigao je i da zabavlja najmlađe proizvodeći u svojevrsnom vodvilj komadu zvukove domaćih životinja, aviona, motora…

Izmaylov je pionir u svijetu u tapping načinu sviranja gitare – udaranjem po vratnim poljima, i to je demonstrirao sinoć na najbolji mogući način, često jednom rukom svirajući bass melodiju na gornje dvije žice, a solirajući na donjim, ili pak praveći atmosferu kroz emotivne pasaže nalik najfinijim radovima Davida Gilmoura.

Najimpresivnija je, pak, bila njegova šetnja ritmovima širom svijeta, od  Azerbejdžana, preko muzike krimskih Tatara, Turske, Gruzije, Uzbekistana, makedonskih nepravilnih 7/8 ritmova do dalmatinskih i napolitanskih napjeva ili u konačnici američkog swinga, u sve utkajući djelove poznatih kompozicija klasične muzike ili jazz standarda poput “Caravana” Duka Ellingtona. Posebno upečatljiv bio je potpuri pjesama liverpulskih “Buba”, na čelu sa “Michelle” i “Something”, ali i pjesma “Mi nećemo otići” koju je komponovao Izmaylov, a posvećena je upravo Johnu Lennonu i Georgu Harrisonu.

Tzv. highlight večeri bila je kompleksna i agresivna jazz verzija “Pink Floyd” standarda “Another Brick in the Wall”, koja je kroz lavinu razrada i improvizacija, prosto zapljusnula prisutne svom silinom.

U samom finalu koncerta Izmaylovu se pridružio na usnoj harmonici Aleksandar Gordeev, pa su izveli efektni desetominutni blues session, a čak i u takvu prilično harmonski ograničenu formu poznati gitarista je ubacio pasaž iz “The Beatles” pjesme “Norwegian wood”. Trudeći se da animira prisutne i na našem i na ruskom jeziku, zaključio je nastup, diplomatski, na engleskom: “Uvijek uživam kad sviram, koliko god da je ljudi. A ako ste vi bili srećni, i ja sam”.

Zanimljivo je da su ovog puta u publici dobar dio stolica zauzeli Barani – ljubitelji kvalitetne muzike, što još jednom pokazuje da je ona univerzalni jezik za sve.

Kompozitor Boban Mijović, osnivač grupe “Bellmondo” bio je među njima i nije krio oduševljenje: “Jedina riječ kojom se ovo može opisati je spektakl, ovako nešto se jednom u životu čuje. Fasciniran sam čistoćom zvuka, ali još i više načinom na koji je taj zvuk lebdio kroz ovu izvanredno akustičnu salu. Maestrovo sviranje gitare ostavlja slušaoca bez mogućnosti da to opiše, jer čovjek ostaje u čudu nakon što je čuo ovaj spektar zvukova, ritmova i melodija”.  

Yuriy Emshanov, pokretač dešavanja u Focuss.centru bio je “izuzetno zadovoljan reakcijama”, ali i činjenicom da je “svaki put sve više domaćih ljudi, što me jako raduje, jer ta misija spajanja putem umjetnosti počinje da funkcioniše“.

***

Enver İzmaylov je jazz muzičar krimsko-tatarskog porijekla, rođen u Uzbekistanu.  

Iako je svirao gitaru od petnaeste godine, završio je najprije školu za fagot, a nakon osam godina provedenih u bendu “Sato” s kojima je snimio dva albuma, diplomirao je na Univerzitetu u Taškentu i započeo solo karijeru.

Pobijedio je 1995. na Prvom evropskom međunarodnom gitarističkom takmičenju u Lozani, Švajcarska. Gostovao je potom u Ukrajini, Rusiji, Estoniji, Moldaviji, Bugarskoj, Finskoj, Norveškoj, Švedskoj, Danskoj, Belgiji, Italiji, Njemačkoj, Turskoj i SAD. Svirao je sa mnogim poznatim muzičarima, a posebno je ostao upamćen duet sa poznatim vokalistom Bobby McFerrinom (poznat po singlu “Don’t worry, Be Happy”) u Kijevu. Potpisuje i projekte s francuskim klavijaturistom Xavierom Garciom, turskim bubnjarom Burhanom Ocalom i britanskim saksofonistom Geoffom Warrenom.

Snimio je četiri solo albuma, kombinujući krimsko-tatarsku, tursku, uzbekistansku, balkansku, klasičnu muziku i džez, najčešće se oslanjajući na nepravilne ritmove, teško pojmljive zapadnom svijetu.

Iako je noćas u Focuss.spaceu nastupio sa “klasičnim” električnim gitarama, svira i na specifičnoj gitari sa tri vrata koja je specijalno za njega izrađena po narudžbi u Kijevu.

The post Spektakularan koncert jazz gitariste Envera Izmaylova first appeared on BARinfo.

Milović je, uz pomoć starih fotografija, gotovo sat i po govorio o specifičnom fenomenu – Bar je jedini grad koji je tri puta potpuno promijenio lokaciju.

“Sasvim je sigurno da nema grada koji se toliko puta selio kao Bar. I dizao iznova, svaki put drugačiji”, rekao je Milović u uvodnom govoru i potom prisutne poveo kroz svojevrsni vremeplov, od prvog naselja uz more, preko grada – tvrđave i starobarskog podgrađa, do Pristana i formiranja Topolice. Predavanje je završio zemljotresom iz 15. aprila 1979. godine, nakon čega je odgovarao na brojna pitanja posjetilaca.

Direktor Focuss.Space centra – Ruskog Doma kulture Yuriy Emshanov nije krio zadovoljstvo uspjehom predavanja.

“Među ruskojezičnim relokantima koji se trenutno nalaze u Crnoj Gori postoji veliki i iskren interes da saznaju što više o istoriji, kulturi i prirodi mjesta gdje sada živimo. Velika je sreća što je Željko Milović došao da podijeli s nama istoriju grada Bara, jer je predavanje okupilo gotovo punu salu i svi su bili oduševljeni. Radujemo se sljedećim predavanjima!

Posebno hvala na iskrenim odgovorima na pitanje o odnosu Crnogoraca prema činjenici da se ovdje pojavio značajan broj ljudi koji govore ruski. Bar i Crna Gora, kako smo saznali, nisu prvi put suočeni s prilivom ljudi koji traže utočište. I da, svi se nadamo da će jednog dana zavladati mir i da će se sve vratiti na svoje mjesto i da će biti vraćena ravnoteža“, rekao je za Bar Info i Radio Bar Emshanov, dodajući da je posebno zadovoljstvo bilo vidjeti i nekoliko “domaćih” stanovnika Bara u publici, jer je cilj da “Focus.Space bude sadržajima otvoren i prema starosjediocima, ne samo prema relokantima”.

Ulogu prevodioca na sebe je preuzela Varvara Loyko, rukovodilac barskog hora “Zima”. 

“Juče je, uprkos nadolazećoj oluji, bilo divno toplo veče u Focus Spaceu. Svi koji žive u Baru trebali bi pogledati ovo predavanje, da još jednom vide u kakvom prekrasnom gradu živimo”, bila ja jasna Loyko.

Čitavo predavanje je za zainteresovane relokante snimao fotograf Sergej Zabijako, a snimak se može naći na njegovom YouTube kanalu. 

The post Predavanje Željka Milovića u Ruskom Domu kulture – prva saradnja lokalnih poslenika kulture i ove institucije first appeared on BARinfo.