Kompletan radni vijek provela je u prosvjeti, kao nastavnica jednog od predmeta koji je brojnim generacijama predstavljala na jedinstven način.

Najveći dio provela je u OŠ “Blažo Jokov Orlandić” i “Meksiko”, gdje je izvela na desetine generacija.

Za vrijeme njenih časova, govorilo se da se ni mušica nije mogla čuti, ali ne zato što je insistirala na gvozdenoj disciplini, već zbog toga što su njeni časovi bili kao da gledaš neki od omiljenih filmova.

Rijetko ko je “bježao” sa njenih časova, jer su znali da će im tih 45 minuta ostati zauvijek u sjećanju.

Tako je i bilo!

Umjela je zvonkim glasom, ali i majčinskim odnosom da zaintrigira učenika, koji skoro da i nije morao lekciju da obnavlja po dolasku iz škole.

Isto tako, znala je  da se usprotivi anomalijama u društvu, uvijek iznoseći jasan stav. Bila je to kritička misao bez trunke zla. Uvijek je govorila otvoreno, bez zazora, da li će se to nekome manje ili više dopasti. Humanost i jasan stav, bila je to njena životna vodilja, a takav pogled na život prenosila je na učenike.

Otišla je relativno mlada u penziju, ali se uvijek radovala susretu sa svojim bivšim učenicima.

Sa suprugom Milutinom, takođe prosvjetnim radnikom i dugogodišnjim direktorom škole, koji je ovaj svijet napustio prije 21 godinu, izrodila je tri sina kojima se ponosila. Još više je bila ponosna na devetoro unučadi, ali, kako je uvijek isticala, i na tri praunuka i jednu praunuku. Nedavno je potpisniku ovih redova kazala da je to najveće blago koji rijetki dožive.

Nastavnica Gaja, kako su je svi znali u Baru, biće sahranjena sjutra (srijeda 5. avgust) na groblju Gvozden brijeg u 16 časova.

The post In memoriam: Zagorka Gaja Kovačević first appeared on BARinfo.