Ovogodišnja tema sastanka bila je Afirmacija prava na slobodaan pristup informacijama – preovladavajući javni uticaj međunarodnih standarda i prakse na odluke nezavisnih tijela, princip supermacije.

Slobodan pristup informacijama i zaštita ličnih podataka nose niz otvorenih pitanjai i izazova. Prije svega, to je zloupotreba prava na slobodan pristup informacijama sa kojom se suočavaju i mnogo razvijenije demokratije i zemlje, kazao je na otvaranju Inicijative, predsjednik Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, mr Željko Rutović.

“U Zakonu Valtazara Bogišića piše: ‘ni svojim pravom se ne možeš koristiti na štetu i dosadu drugom’. Ova Inicijativa afirmiše ljudska prava, ali moramo imati balans u odnosu na ono što je pravo građanina i intervencije institucija, kako ono, ili neko drugo pravo, ne bi bilo ugroženo, jer postoji lice i naličje ovog važnog pitanja”, naglasio je Rutović.

Agenciji godišnje stiže više hiljada žalbi, što usporava i objektivno onemogućava pravovremeno i efikasno postupanje. U tom smislu, Hrvatska i Slovenija su značajno napredovale, sa svega nekoliko stotina prijava na godišnjem nivou.

Profesor doktor pravnih nauka, Zoran Pičuljan, nekadašnji povjerenik Hrvatske za informiranje i diplomata, kojem je danas uručena povelja  ‘TRANSPARENTNOST za utemeljenje, razvoj i unapređenje rada Inicijative” , kazao je za Radio Bar i Bar info da pravo na slobodan pristup informacijama treba svima, a mnogima smeta, naročito u zemljama koje izgrađuju demokratske institucije i put prema boljoj budućnosti.

“Ona institucija koja je transparentna je i puno kvalitetnija u ophođenju sa građanima, u odnosu na onu koja to nije. U Crnoj Gori se dosta suočavate sa zloupotrebama, ali se tome može doskočiti, i to na dva načina – ugradnjom instituta zloupotrebe tog prava u pravni sistem i objektivnom i stručnom praksom koju potvrđuje sud”, naglasio je Pičuljan.

Dubravka Bevandić, voditeljka Službe za zaštitu prava na slobodan pristup informacijama u Hrvatskoj, istakla je da je, uz odgovarajući pravni okvir, neophodan rad nezavisnog tijela.

“Povjerenik za informiranje kod nas puno truda i rada ulaže u edukaciju službenika, na regionalnom nivou i redovnim godišnjim okupljanjima na savjetovanju. Godišnje imamo hiljadu do hiljadu i petsto žalbi, što je zadovoljavajuće”, kazala je Bevandić.

U Sloveniji broj žalbi raste, zato bi puno trebalo raditi na preventivi, smatra Kristina Kotnik, zamjenica povjerenice za informiranje u toj zemlji.

“U svijetu, uopšte, broj žalbi raste, jer u savremenom društvu, brzom i dinamičnom, javni sektor se mora prilagođavati i imati stručnu i isto tako brzu javnu upravu, koja će biti istinski servis građana. To je veoma važno, jer pravo na slobodan pristup informacijama je ustavno pravo. Zloupotrebe savlađujemo, jer je taj institut predviđen Zakonom iz 2013. godine. Imamo godišnje oko 800 žalbi”, kazala je Kotnik.

Učesnike Inicijative 2020 pozdravio je na otvaranju predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević, koji je istakao da je pitanje zaštite ličnih podataka i slobodan pristup informacijama veoma važno za javnu upravu i svakog građanina, ali da je neophodno uspostaviti ravnotežu između tih prava i njihove adekvatne primjene i korišćenja. Opština Bar se trudi i uspijeva u tome da bude primjer dobre prakse.

“Građani imaju pravo na efikasno pružanje usluga, i sa zadovoljstvom mogu reći da je naša lokalna uprava danas mnogo produktivnija i jedna od najefikasnijih u Crnoj Gori. Ovo je prilika da učimo iz dobrih praksi drugih zemalja i dobijemo smjernice za unapređenje politike i rada u ovoj oblasti, uz puno poštovanje i zaštitu privatnosti”, kazao je predsjednik barske opštine, Dušan Raičević.

Uz dr Zorana Pičuljana, povelju za TRANSPARENTNOST Inicijative 2020, dobili su Mojca Polesnik – bivša povjerenica za informiranje Slovenije i Muhamed Gjokaj, član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup  informacijama.

Kako je na uručenju istaknuto “laureati su svojim profesionalizmom, idejama i proaktivnošću, dali značajan doprinos snaženju, kako kulture slobodnom pristupu informacijama, kao temeljnog ljudskog prava, tako i prepoznatljivosti Inicijative 2020, koja podstiče kontinuirano snaženje komparativnih praksi, afirmaciju međunarodnih standarda i evropskih  vrijednosti, transparentnosti rada javnih organa vlasti.

Povelje su dobitnicima (koji su na poklon dobili vrijedna izdanja Matice crnogorske o našoj istoriji) uručili mr Željko Rutović, predsjednik Savjeta Agencije i Dušan Raičević, predsjednik Opštine Bar.

Sjutra će na sastanku Inicijative 2020 u hotelu “Sato” u Sutomoru, biti promovisan Zbornik radova komparativne prakse u slobodnom pristupu informacijama, čiji je izdavač Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

The post VIDEO: Peti sastanak Inicijative 2020 u Sutomoru – lice i naličje prava na slobodan pristup informacijama first appeared on BARinfo.

Recenzentkinja izdanja, prof. dr Irena Petrušić, predavač na FPEP objasnila je da je monografija nastala na osnovu inicijalnog istoimenog rada na postdiplomskim specijalističkim akademskim studijama, te da je upravo ova barska univerzitetska institucija i njen izdavač, dok je dio sredstava za rad na knjizi omogućilo Ministarstvo kulture i medija.

„Riječima autora, mediji su zasigurno najuočljiviji fenomen savremenog društva zastupljen u apsolutno svim oblastima života. Željko Milović, novinar i publicista, pjesnik i prozaista, višegodišnji urednik niza, kako štampanih, tako i internet medija, nam kroz istorijat medija u Baru, prvenstveno štampanih daje daleko sveobuhvatniju istoriju Bara. Oštrim jezikom, bez mnogo eufemizama, daje nam prikaz od Stare Grčke do Stare Crne Gore, od Kraljevine Prve, pa Druge, preko pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih… do posljednjih decenija, govori nam o Baru u medijima i medijima u Baru“, pojasnila je prof. dr Petrušić.

Kroz podatke o medijima, prije svega štampanim, koji su, procjenjuje ona, „predstavljeni na pitak i prijemčiv način, ne samo kao puko nabacane informacije, autor nas vodi iz perioda u period, iz priče u priču, nudeći prikaz ne samo razvoja štampanih medija, već dočarava karakter ljudi sa podneblja Bara“.

„Iako je knjiga zamišljena kao monografija i u tom smislu predstavlja pravi istraživački doprinos, prepuna je podataka, takođe obiluje anegdotama koje na živopisan način oslikavaju kulturu Bara. Rukopis je komponovon i uređen tako da predstavlja određenu vrstu spomenika svima onima koji su svoje živote utkali u medije u Baru, uključujući i samog autora“, kazala je Petrušić, uz ocjenu da knjiga predstavlja jedinstven doprinos budućim pokoljenjima urednika i novinara.

Djelo je nazvala lokalnom istorijom Bara XX vijeka, „ispričanom kroz nastanak, razvoj i gašenje štampanih medija pokazuje jasan upliv političkih i društvenih prilika na genezu štampe uopšte, kao i na to kako su i koliko prelomni događaji u životu Bara reflektovani kroz članke namijenjene lokalnom stanovništvu, ali i kako se javno mnjenje mijenjalo pod njihovim uticajem“.

Novinarka i publicistkinja Gordana Vujović, prvi zvanično imenovani glavni i odgovorni urednik „Barskih novina“ se u nostalgičnom prisjećanju, kroz nekoliko zanimljivih i živopisnih anegdota (čiji su akteri svima poznati – Miroslav Radojčić, Svetozar Vukmanović Tempo, dr Srđan Hajduković) prisjetila nastajanja i uzleta novinarstva u Baru.

„U dugoj novinarskoj karijeri, možda je to bio najljepši period mog radnog vijeka. Svi zajedno smo se, kroz nevjerovatno posvećen rad učili profesiji, izgarajući. Uslovi nisu bili neki, ali je entuzijazam bio prvorazredan“, ne skrivajući emocije kazala je Vujović.

Inicijativa da i država prepozna značaj teme obrađene u monografiji, potekla je od predsjednika Matice crnogorske, Baranina mr Ivana Jovovića. Govoreći o publikaciji koju potpisuje Željko Milović, kazao je da ovo izdanje predstavlja „rijetkost u publicistici u Crnoj Gori, jer ne postoji knjiga koja se na ovakav način bavi tretiranjem lokalne medijske zajednice kroz istoriju“. Kao kuriozitet je naveo da se ovakvom publikacijom nijedan grad u Crnoj Gori ne može pohvaliti, „iako postoje gradovi koji su možda imali veći kontinuitet izdavačke misije nego što je Bar“.

„Ovom knjigom se Milović referisao kao čovjek koji je skoro tri decenije u novinarstvu. Ona zavređuje pažnju ne samo na lokalnom nivou, nego može biti egzlemplar kako druge jedinice lokalne uprave treba da rade na istraživanju vlastite istorije, odnosno onoga što je od nje ostalo“, kazao je mr Jovović, uz zahvalnost što je Milović, pohodeći arhive diljem Crne Gore u potrazi za materijalom za knjigu, u cetinjskoj biblioteci pronašao pjesmu njegovog pretka, Mila Jovovića, koja se odnosi na 120 godina od Ilindenskog ustanka.

„Ova pjesma je u Makedoniji, 2. avgusta, na Ilinden doživjela veliku afirmaciju, pa je preko 6.000 posjetilaca na makedonskom portalu koji se bavi poezijom imala afirmativni stav, a objavljena je, sa kritičkim stavom, u ‘Novoj Makedoniji’, najtiražnijem listu u toj državi“, kazao je Jovović, objašnjavajući na ovom primjeru da „nama male stvari mogu postati vrijedne na većem planu“.

Govoreći o značaju Milovićeve knjige, Jovović je ustvrdio da je najnovijim izdanjem autor dao kratak prikaz istorije Bara i ukazao da je ona „po mnogo čemu pionirski projekat na crnogorskom prostoru“.

„Djelo objašnjava međuodnos medija i vremena, odnosno prilike i odnose njihovog osnivanja, cenzure i zabrane, posljedice koje su proistekle iz rada medija koje su nesumnjivo uticale na oblikovanje svijesti građana od kralja Nikole do elektronskih medija. Autor svaki od medija stavlja u realan kontekst društveno-političkih dešavanja, pa je priča o medijima ujedno i priča o urbanom razvoju Bara i Crne Gore. Kroz tekstove o razvoju barskih medija može se pratiti istorijat razvoja grada, te je knjiga dragocjen dokument, koji nadilazi lokalni karakter izučavanja medija“, procjenjuje Jovović.

Kulturolog i publicista Željko Rutović je mišljenja da bi „svaki grad u Crnoj Gori trebao da ima nekog svog Željka Milovića“.

„Bogatstvo je i privilegija gradova koji imaju tumače svog grada, istorije, prošlosti, a pritom to rade uporno i dosljedno. Nažalost, društvo smo oboljelo od nedostatka ovakvog istraživačkog nerva, pa nam se dešavaju kulturološke posljedice tog čina, zbirno sa ‘krečenjem’ naše prošlosti, prepisivanjem, dopisivanjem, tumačenjem iz knjiga koje nisu tačne, niti pisane ovdje, sve zbog neke nove budućnosti, koja će biti dio neke prošlosti po nekim drugim tumačenjima. Željko i slični ljudi njegovog kova jesu intelektualna, moralna, etička, akademska, građanska i svaka druga brana ‘krečenja’ naše istorije lokalnog ili nacionalnog karaktera“, nadahnuto je govorio Rutović na promociji Milovićeve monografije, uz procjenu da je „u ovom djelu spojeno lijepo, korisno i dobro“ i sugestiju da je crnogorskom društvu potrebno „snažno tumačenje medijske industrije“.

„Neophodna nam je debatna tribina koja tumači lice i naličje današnjih medija. Mnogo je skrivenih naslaga i poruka koje kriju opasnost. U Crnoj Gori svi mediji liče jedan drugom kao jaje jajetu, sa gubitkom onoga o čemu govori Željko Milović, autentičnosti i identiteta lokalnog medijskog, društvenog, kulturološkog, ideološkog i političkog sadržaja koji definiše jednu zajednicu“, podvukao je Rutović i pohvalio Milovićevo djelo kao paradigmu jednog vremena koje „njeguje kulturu sjećanja, čime se građani Crne Gore ne mogu baš pohvaliti“. Zaključio je da „knjigu, iako lokalnog karaktera, ne bi zatvorio u lokalne dimenzije, jer je po vertikalama jednog vremena, ideološkim konstruktima, pravcima djelovanja, svjetonazorima, participira sveukupnom crnogorskom biću“.

Autor Željko Milović je u konciznom osvrtu na kompleksan razvoj medija u Baru podsjetio na 1886. kada je trebalo da iz štampe izađe prva „Jugoslavija“, zahvaljujući kralju Nikoli i Kornelu Jovanoviću (bratu J. J. Zmaja), potom, nakon velike „rupe“ u izdavaštvu, komunističkih listova koji se štampaju u ilegalnim štamparijama u nekoliko primjeraka, pa se prisjetio i prvog urednika „Barske luke“ Boška Miloševića, „Glasa mladih“ koji je uređivao Rajko Nikezić, lista „24. novembar“ kojeg je potpisala Vjera Vučković… Prvo „čedo“ štamparije, nabavljene 1981, su bile „Barske novine“.

„U knjizi sam pokušao da napravim pregled kako su ljudi saznavali šta se dešava u gradu. Prije svih novina su postojali Informatori Opštine i društveno-političkih organizacija, to je bio zametak. Uspio sam, nadam se, i iznutra i spolja da ‘odradim’ sve barske štampane medije. Nije me puno interesovalo kako su nastali. Svi su zaživjeli tako što je neko nabavio pare i odlučio da se štampaju. Zanimljivije mi je bilo kako su pravljeni, kako se na njih uticalo, kako su i zašto gašeni…“, pojasnio je Milović.

Prisjetio se i kako je ušao u novinarstvo, te kako su nastajale „Barske novine“ čiji je bio urednik.

„U novinarstvo sam ušao zajedno sa dragom koleginicom Majom Malić, zahvaljujući kojoj sam i ostao u toj profesiji jer me je spasila jednog ‘pogroma’ sredinom devedesetih, te sam i danas tu. Što se uspjeha ‘Barskih novina’ tiče, nikada to ne bih uspio da izvedem sam, već je, dva mjeseca nakon što su mi direktor Informativnog centra Buco Jovetić i glavna i odgovorna urednica Ljilja Đinđinović ponudili da budem urednik, došla nevjerovatna ekipa mladih ljudi, a od svih sam bio stariji iako sam imao tada 31 godinu – Vjera, Dragan, Suljo, Ilija, Rašo, Dejo, Dragana… Nije nas interesovala politika. Interesovali su nas ‘mali’ ljudi, ‘male’ priče koje su postajale velike. Drugi broj u novom sazivu je prodat za dva dana u hiljadu primjeraka i mi smo bili šokirani“, prisjetio se Milović, zaključujući da „trenutno u Baru nema štampanih medija“.

Medijator večeri, novinar Radomir Rašo Petrić, iskoristio je priliku da Miloviću čestita na najvećem opštinskom priznanju, nagradi „24. novembar“, koju je, prema ocjeni žirija zavrijedio upravo zbog bogatog publicističkog opusa, koji je, kako je naveo „s obzirom na njegove godine – impresivan“. Milović potpisuje 11 monografija o Baru, a posljednja, koja je promovisana večeras, jeste luksuzno, bogato ilustrovano izdanje, pa je stoga publikovana u ograničenom tiražu i biće dostupna isključivo u pojednim institucijama. Barani koji žele da pročitaju nešto više o razvoju medija u gradu pod Rumijom, mogu to učiniti ako posjete Narodnu biblioteku i čitaonicu „Ivo Vučković“.

The post Mr Jovović: Nova knjiga Željka Milovića ima i lokalnu i univerzalnu poruku first appeared on BARinfo.

Večerašnja promocija bila je posebna i zato što je označila deset godina rada “Komune”, a upravo jubilarni, četrdeseti broj posvećen je Baru. Promociju je bilo moguće pratiti i putem live streama.

Medijator, Ammar Borančić, istakao je da je namjera bila da se kroz ovaj broj dočara duh Bara.

Predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević, autor uvoda u ovo izdanje “Komune”, istakao je kako je riječ o časopisu koji već deset godina njeguje baštinu i promoviše lokalnu samoupravu.

“Nastojali smo da kroz zaista sjajne tekstove prezentujemo ono što je Bar u malom i da kroz ovo izdanje pošaljemo jednu jaku i snažnu poruku svima koji možda ovih dana pokušavaju na raznorazne načine da vrše reviziju naše istorije – da je istorija Bara zajednička, ponosna, prkosna, ona naša, i da je utkana u ovo izdanje časopisa. Svaki je grad mjesto na kojem sve počinje i završava, važan dio ljudske istorije, civilizacije, ali i jednako važan dio života svih nas. Gradovi su nešto što je najtrajnija konstanta mislećeg čovjeka. Grad je stariji od države, nacije, politike. Onamo gdje su ljudi prvi put stali u svojim nomadskim lutanjima, tu je nastao grad, iz njega i život. A nema ljepšeg primjera za to od našeg Bara. Toliko slojeva života on krije u svojim zidinama, mnogo ispričanih i neispričanih priča stoji u svakoj njegovoj ulici, maslini, kući, čovjeku, od obale Jadranskog mora, preko vrhova Sutormana, Rumije i Lisinja, sve do jezerske obale i udoline. Upravo te dvije obale definisale su naš grad kroz njegovo postojanje na raskršću civilizacija i svjetova. Upravo takve priče definišu i naš, savremeni život u Baru. Sve one priče koje ćete imati priliku da čitate u ovom časopisu, kroz koji ćete osjetiti otkucaj srca ovog grada, njegov krvotok, njegov dah, kojim diše od Starog Bara, preko Pristana, do novog Bara”, kazao je Raičević.

On je zahvalio predsjedniku Programskog odbora mr Željku Rutoviću i direktoru i glavnom i odgovornom uredniku Ameru Ramusoviću da 40. broj promovišu upravo u Baru.

“U krajnjem, istorija ljudskog roda i civilizacije nije ništa drugo nego istorija njegovih tragova, u tim tragovima ostalo je svekoliko trajanje”, istakao je Rutović, dodavši da tamo gdje nije bilo tih tragova, civilizacija je upadala u probleme.

“Mi večeras svjedočimo tragovima i trajanju naše milenijumske Crne Gore”, kazao je on, dodavši da sam naziv – Komuna, ukazuje da je bazirana ka opštem “kolektivni izlazak u naše javno dobro, naš javni interes”, a da identitet, baština, vjerodostojnost tih tragova “daju kredibilitet Komune”.

“Komuna svojom idejnom koncepcijom u Baru jeste svoja na svome. Identitet i baština su misija i vizija ovakvog štiva, sjajna baština i kultura Bara. Teško je na manjem broju stranica imati bukvar o istoriji Bara, kulturi, etnologiji, umjetnosti, sociologiji”, kazao je Rutović, dodavši da “riječ o Baru nadrasta Bar I nudi tragove istorije Crne Gore”. Rutović je čestitao praznik Baranima, a uredničkom timu, predvođenom prvim gostujućim urednikom “Komune” Željkom Milovićem, zahvalio što je “sažeo sve različitosti u harmoniju, koja je zapravo Bar”.

Direktor i glavni i odgovorni urednik “Komune” Amer Ramusović je izrazio zadovoljstvo što u predvečerje obilježavanja 24. novembra i u godini jubileja “promovišemo jubilarni, 40. broj”. Istakao je da koncepcija “Komune” pokriva bitni segment kulture države – usmjerenje ka kulturnoj baštini lokalnih samouprava, da stručnoj i laičkoj javnosti omogući uvid u naše bogato kulturno nasljeđe, materijalno i nematerijalno kulturno stvaralaštvo.

Osvrnuvši se na aktuelnu društvenu situaciju, ukazao je i na odgovornost novinara, sa stručnog i etičkog stanovništva.

“U ‘Komuni’ od prvog broja gajimo multikulturalne vrijednosti i podsjetnik smo crnogorske prošlosti”, kazao je Ramusović. On je podsjetio da je gost-urednik u ovom broju njihov saradnik od početka i dobitnik prve nagrade “Komune” za promociju i valorizaciju kulturne baštine Crne Gore.

“Ovo izdanje je lična karta Bara, sa kojom će se ponositi generacije. Zahvaljujem predsjedniku Opštine, Dušanu Raičeviću, na inicijativi da poseban broj bude posvećen Baru, kao i na tome što je, uprkos svojim obavezama, bio na raspolaganju uredništvu”.

Profesor, publicista i građanski aktivista Neđeljko Đurović u nadahnutom i emotivnom obraćanju pozdravio je prisutne “i sve koji jesu i nisu sa nama, na čijim ramenima mi danas stojimo”. Podsjetio je da je Bar nekadašnja metropola ovog dijela Jadrana. “Ako na Mediteranu možemo reći da imamo interkulturalizam, to je Bar”, kazao je Đurović, ističući da su svi autori za ovaj broj “pisali srcem”. Đurović je čestitao jubilej uredništvu “Komune”, a potom i jubilej svom gradu “Koji obilježava građansku, antifašističku tekovinu” i podsjetio da ne smijemo zaboraviti one koji su svoje živote položili na oltar slobode.

“Naši su korijeni duboki i uzaludni su svi pokušaji da se naše zajedništvo izbriše”, istakao je on, podsjetivši na prijatelja i pisca, Zorana Gojića i njegovu rečenicu “Budimo Barani i otvorimo ljese našeg uma i duše ne suživotu, nego zajedničkom životu”.

On je podsjetio da je naša obaveza da sačuvamo “na papiru i u stvarnom životu” naše etnološko bogatstvo. Podsjetio je i da u leksici starobarskog govora postoji prožimanje crnogorskog, albanskog i turskog jezika, pa “ne čudi što Barani, gdje god da odu, našu dio sebe i dio proživljenog”.

Željko Milović je istakao da nije puno razmišljao kada je dobio poziv “Komune” i lokalne uprave da se prihvati da bude urednik specijalnog izdanja, “s obzirom da ovaj list smatram riznicom najljepših zapisa o Crnoj Gori, časopisom koji je umnogome promijenio nivo znanja koji su stanovnici ove države, bez obzira na vjeru i naciju, imali o njoj”.

“Ja ‘Komuninu’ ulogu ne vidim kao praktičnu i finansijski isplativu, već kao misionarsku, u smislu ostavljanja podataka za buduće generacije koje će imati što da nauče iz nje. Na samom početku, u jedno sam bio siguran – da želim da konceptualno kreiram broj koji će moći da se čita i nakon 20 godina, i nakon 50 godina, i da mi za to treba pomoć ‘pametnih i knjiških ljudi’. Znao sam ko bi sve to mogao biti, uglavnom ljudi s kojima sam i ranije sarađivao… I Opština Bar je imala svoje prijedloge, koji su samo mogli podići ljestvicu više u kvalitetu, pa smo i s njima sklopili dogovor. I odgovorno tvrdim, uspjeli smo u namjeri – broj će moći da se čita i nakon 20 godina, i nakon 50 godina, nije vremenski omeđen”, istakao je Milović.

S obzirom da smo, kako je kazao “zarobljeni u kalupima vlastitih života, što čini da često mislimo kako smo izgubili i sebe, i bližnje, i grad kakav smo imali”, ovo izdanje časopisa je bilo prilika da se podsjetimo kakav je i što je nekad bio Bar.

“Ponosan i uspravan, lijep, i na svoj način bezobrazan i prkosan kad ustreba, zaključio je on.

Na 32 strane izdanja “Komune” posvećenog Baru, čitaocima se nudi obilje tema, a za ovaj broj su pisali: Neđeljko Đurović, Ammar Borančić, dr Savo Marković, dr Svetozar Saić, Dragan Marović, Suljo Mustafić, Vladimir Lukšić, Sabrija Vulić, Ivanka Leković, Draginja Radonjić, Ilija Vukotić, Vasilije Janković, bivši predsjednici Opštine Čedo Ratković i Jusuf Kalamperović, zatim Radomir Petrić, Dragana Erjavšek, Anastazija Miranović, Milun Lutovac, Milan Vujović i Ilija Kovačević. Jedina osoba koja nije iz Bara, a pisala je za ovaj broj “Komune”, jeste sestra Estera Radičević, koja je detaljno rekonstruisala gotovo pedesetogodišnji požrtvovani rad časnih sestara u barskoj bolnici, za koji su dobili nagradu grada Bara, ali i niz Ordena SFRJ.

Za muzički segment promocije bila je zadužena klapa KUD “Jedinstvo”.

The post Promovisano specijalno izdanje časopisa Komuna, posvećeno Baru first appeared on BARinfo.