“Moramo poštovati neka pravila, prije zemljotresa, u toku i nakon njega. Znamo da živimo na području gdje se može očekivati zemljotres velike razorne snage, kakav je bio 1979. godine,” upozorava Pavlica Dragišić, ukazujući na značaj edukacije i prevencije.

“Akcenat stavljamo na škole, zato što spadaju u kategorije subjekata zaštite i spašavanja gdje se okuplja i boravi veliki broj ljudi, odnosno učenika. U istu kategoriju ubrajamo i stambene zgrade, kao kolektivni oblik stanovanja”, saopštila je naša sagovornica.

Postoji čitav niz aktivnosti koje možemo preduzeti, kako bi umanjili potencijalne opasnosti: provjeriti da li su dobro pričvršćene police, bojleri, lusteri, ogledala, slike…

“Preporuka je da se izbjegava postavljanje slika, ogledala, polica sa teškim vazama ili stvarima iznad mjesta gdje provodimo najviše vrenmena ili spavamo. Takođe, na sigurno mjesto treba skloniti i zapaljive materije. Svi zemljotresi do sada su potvrdili da daleko više ljudi strada od predmeta koji padaju, panike i haosa koji mogu nastati usljed nepropisnog ponašanja, nego od samog zemljotresa. Ukoliko ne znamo što treba raditi u trenutku zemljotresa, možemo naškoditi i sebi i svojoj okolini”, naglašava ona.

Drugo pravilo je, akcentuje Pavlica Dragišić, da identifikujemo neko sigurno mjesto unutar objekta, bilo da je u pitanju stan, kuća ili škola. “Da li će to, zavisno od kvaliteta ili vrste namještaja, biti neki stabilan, čvrst sto, pored ormara, velikog kreveta ili, u privatnim kućama u štoku od vrata – stvar je porodične procjene i dogovora. U objektu treba ostati sve dok traje podrhtavanje tla, a onda ga, smireno i pažljivo napustiti i izaći na otvoreno, što dalje od zgrada, električnih vodova, kablova, drveća, mostova, tunela… U školama učimo djecu da ispod klupa zauzmu fetus položaj i da ne izlaze sve dok traje podrhtavanje tla. Nakon toga, đaci treba da ustanu i organizovano, pod vođstvom nastavnika, napuste učionicu i što je moguće više, da pribrano izađu iz zgrade na odgovarajuće evakuaciono mjesto, unaprijed određeno planom zaštite i spašavanja od zemlotresa. Važno je i da nos i usta zaštitimo od prašine,  koja nastaje prilikom zemljotresa”, objašnjava naša sagovornica.

Priprema ruksaka, u kome se nalazi baterijska lampa, rezervni ljekovi, pribor za prvu pomoć, bitna dokumenta, eventualno vreća za spavanje, višenamjenski nožić ili neki sličan alat, neophodna je u trusnim područjima. Ovako pripremljen ranac se drži pored ulaznih vrata, što se pokazalo kao izuzetno učunkovita praksa u Japanu, Turskoj i ostalim trusnim područjima.

“Ovaj vid samopomoći ima svrhu da ljudi ne izađu potpuno nespremni, neobučeni, bez ikakve opreme, čime otežavaju kako sebi, tako i spasiocima. Takođe je važno da u tim momentima ostanemo pribrani i hladnokrvni i da, ako nismo teže povrijeđeni, pomognemo onima koji su u našoj blizini, prije svega osjetljivim kategorijama društva,” objašnjava  Pavlica Dragišić.

Broj 112 je dostupan 24 sata, a prilikom prijave osoba treba da kaže gdje se nalazi, u kom stanju i ko je sa njom, objašnjava Pavlica Dragišić. Ona ističe da je, u slučaju velikog potresa izuzetno važna uloga upravnika stambenih zgrada, koji treba da imaju detaljan spisak stanara, kako bi se znalo ko bi mogao biti zatečen u stanovima i da se nakon spasilačkih aktivnosti izvrši analiza i utvrdi da li ima osoba koje su, eventualno, ostale u stambenim prostorima.

The post Pavlica Dragišić: Živimo na trusnom području, moramo biti spremni i pribrani first appeared on BARinfo.