Na početku večeri Dušan Masoničić pročitao je čestitku sestre Radmile Rade Vujošević koja od početka radi u poliklinici. Ona se zahvalila u ime svih koleginica: Zorice Badnjar, Florike Radulović, Nade Lekić, Jovane Ugrenović,  Kristine Perović, i svih mladih pripravnika koji su prošli kroz ordinaciju “Dr Masoničić”. 

Dr Gina Masoničić kazala je da su silom prilika, nakon 8. marta 2011. godine, krenuli u cijelu priču i pretvaranje stana u poslovni prostor.

„Te godine smo poslije trinaestojulskih praznika počeli da radimo. Polako su nam se pridruživali ostali saradnici, unaprijeđivali smo rad i 2017. godine dobili dozvolu da radimo i alternativne i tradicionalne metode liječenja, a 2021. preregistrovali smo se u polikliniku i sada imamo internu medicinu, pedijatriju, fizikalnu medicinu i ultrazvučnu dijagnostiku. Naši saradnici su vrhunski stručnjaci iz svih oblasti medicine, radimo u dva objekta – jedan u Topolici, drugi u Polju, gdje je fizikalna medicina“, ispričala je dr Gina.

Između ostalog, istakla je izvanrednu saradnju sa svim zdravstvenim ustanovama u Baru i iz drugih gradova Crne Gore… „Nije važno je li u pitanju privatna ili javna zdravstvena ustanova. Svjedoci smo da se otvaraju brojne klinike i sigurna sam da će za sve nas biti posla. U skladu sa savremenim tokovima, pružamo usluge klijentima sa domaćim i stranim osiguranjem, stručnost i pravovremena dijagnoza su naše karakteristike. U objektu u Polju rade naši fizioterapeuti i fizijatri, radimo na najsavremenijoj opremi dostupnoj na našem tržištu. Posebno sam ponosna na preventivne akcije kada su u pitanju kardiovaskularna oboljenja, ali i ono po čemu smo prepoznatljivi – prevencija malignih oboljenja – februarske akcije, ‘ružičasti oktobar’, novembarske akcije…“, dodala je dr Masoničić.

Veče je muzički obojila Marija Brajović iz “Akademia benda”. Zatim je uslijedila promocija monografije “Žene iz grada bez vrati”.

Autor Željko Milović prvu neformalnu promociju ove knjige održao je u OŠ “Meksiko”, dok je centralna održana u Dvorcu kralja Nikole 10. maja, a treća na manifestaciji Dani žuke u Sutomoru.

Upravo je dr Gina Masoničić inicirala nastanak ovog toma koji se bavi biografijama znamenitih sugrađanki i prva je u Crnoj Gori koja obrađuje ovu temu.

“Priča o ovoj knjizi i ovoj promociji danas, se uglavnom svodi na Ginu. Mislite li da ona prihvata odgovor ‘ne’? Teško je bilo pisati i prva dva toma, a ovaj pakleno teško. Svi vole da pričaju o đedovima i očevima, a o babama, ženama, majkama rijetko ko. Do kraja pedesetih, u javnom životu Bara nije bilo žena. Žene su podizale djecu, radile najvažniji i najteži posao – održavale familiju, usput kopale džadu, nosile vodu… Ali je ‘kajmak’ kupio muški dio kuće. Da bi se ispravila ta greška, i na Ginin nagovor, ali i zbog činjenice da je Opština Bar raspisala konkurs za NVO na temu rodne ravnopravnosti, ova se knjiga pokazala kao idealna da dokaže da žene nisu bile niko u istoriji Bara, mi smo, mislim, to i dokazali“, naglasio je Milović.

Tokom promocije su o sjećanjima na svoje bake govorili dr Marko Medigović – unuk dr Ibike Ljubice Medigović, pokretača zdravstvene zaštite u Baru nakon II svjetskog rata, te Maja Stanišić – unuka medicinske sestre Darinke Vukčević, dok je bivši predsjednik Opštine Čedo Ratković govorio je o bračnom paru hirurga dr Ivani i dr Miodragu Jovanoviću.

Autor Željko Milović ispričao je zanimljive detalje iz života Milene Šoć, Branke Prelević, Ljubice Adžović, Cice Pavlović i Anđele Leković.

Po završetku promocije, posjetioci su imali priliku da potpisu peticiju za inicijativu prof. Neđeljka Đurovića da Volujica bude proglašena Parkom prirode, i uživaju u bogatoj trpezi sa tradicionalnim specijalitetima koje su pripremile NVU „Žene Bara“.

The post Uz promociju monografije o znamenitim Barankama proslavljeno 12 godina rada polinklinike Dr Masoničić first appeared on BARinfo.

Ovu knjigu je publikovala barska izdavačka kuća „Mediteran Multimedia“, na čak 386 strana, uz 352 fotografije koje su, većinom, premijerno prikazane javnosti.

Riječ je o trećem tomu edicije, čiji je simbolični naslov iz 2019. godine ukazivao na priču o „običnim“ ljudima koji su oblikovali grad na sasvim poseban način, kroz moralne norme drugačije od današnjih. U novom djelu, uz preformulisan naslov „Žene iz grada bez vratî“, životne su priče 45 žena raznih profila – od predsjednica Opštine, konobarica, košarkašica, glumica, naučnih, medicinskih radnica, ratnih heroina te tragičnih žrtava istog rata, do onih koje su sopstveni život podredile opštedruštvenim interesima i onih koje je ljubav dovela iz dalekih zemalja u grad pod Rumijom.

“Ono što čini nezaboravnim ‘Žene iz grada bez vratî’ su njihove lične istorije i borbe, kojim su gradile bolji, napredniji svoj mikro svijet/život, istovremeno i Bar i Crnu Goru, a da možda i nisu bile svjesne veličine svojih podviga. Svaka od njih ugradila je dio sebe za ambijent i društvo u kojem živimo“, kazala je, između ostalog, u uvodnom obraćanju istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović i rukovoditeljka Zavičajnog muzeja Bar, istakavši da su te žene “živjele za svijet bez vratî, bez nasilja, nepravdi, predrasuda, bez diskriminacija, za svijet slobodnih svjetonazora, u kojem neće biti potrebno pisati zasebne knjige posvećene ženama, jer će one biti jednako poštovane kao i muškarci”.

Dobrodošlicu na promociju “novog djela iz ‘majstorske radionice’ Željka Milovića” poželio je moderator večeri novinar Radomir Petrić.

“Milović jeste književnik, poeta, novinar i publicista, ali je prije i iznad svega čovjek koji neizmjerno voli ovaj grad. Svojim djelom on odaje počast svemu što Bar čini mjestom u kojem je zaista privilegija živjeti”, istakao je Petrić, dodavši da će pokušati da “riječju i slikom dočaraju zašto je njegovo novo djelo interesantno, veliko i vrijedno, ujedno kao pisani spomenik Barankama XX vijeka ali i sentimentalni vodič u ‘ono vrijeme’ koje, kada o njemu pričamo, uvijek kod nas izazove sreću i sjetu”.

Na značaj ove monografije u svom obraćanju publici ukazao je mr Ivan Jovović, predsjednik Matice crnogorske.

“Sve ličnosti su stavljene u adekvatan društveni kontekst tog vremena, pri čemu se autor ne zadržava samo na portretisanju 45 žena, već sadržaj knjige katkad ima i duže pasaže o precima i potomcima, na osnovu čega dobijamo širu i kompleksnu sliku socijalne istorije Bara, od knjaževine Crne Gore do skoro današnjih dana. Crnogorska literatura, a prije svega potomci ovih žena, zahvaljujući posvećenosti i entuzijazmu autora, dobila je kvalitetnu publikaciju, s obzirom da je on godinama tako prilježno sakupljao i ubacivao rasute podatke, i na taj način uspio u veoma teškom naumu, tj. nije dozvolio da na ove znamenite žene padne veo zaborava“, objasnio je mr Jovović.

On smatra da je trećom knjigom o nezaboravljenim ličnostima našeg grada, Milović “pokazao veliki radni angažman i intelektualni kapacitet da se uhvati u koštac sa materijom, koja samo naizgled djeluje jednostavno”. Apostrofirao je da je autor sam odlučivao koje ličnosti će se naći u ovom izdanju, te da nije napravio “romansiranu biografiju žena, već je na mnogim mjestima eksplicitno ukazao na teške lične i porodične sudbine žena koje su, uprkos svemu, nastavile da se bore za bolju budućnost”.

Tokom večeri, zanimljive ali i dramatične detalje iz njihovih života, ispričali su potomci žena o kojima je Milović pisao u ovoj knjizi, kao i oni koji su ih poznavali. Bilo je riječi i o „tihim, ženama iz sjenke“ koje bi trebalo da se nađu u nekoj narednoj ediciji, a koju bi, kako je kazala spisateljica Tanja Sekulić, “Željko Milović morao da napiše”.

O svojim pretkinjama govorili su i Igor Gojnić, Jelena Čejović, Mišo Brnjada, Bato Omerbašić i Peko Pukić. Putem video poruka obratile su se prof. dr Ana Đorđević Dikić, kao i časne sestre Svetog Križa iz Đakova, koje su decenijama radile u bolnici u Starom Baru.

Predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević govorio je sinoć u dvojakoj ulozi – kao potomak dvije heroine ovog djela – prababe Joke i babe Savete, ali i kao “neko ko je prepoznao trud i napor autora da zaštiti od zaborava ono što je baština i treba da se sačuva”.

“Moj prađed Marko Sekulić, borac iz tri rata, uvijek je bio spreman da se odazove pozivu da brani državu, formira odred u Mikulićima, a s druge strane, baba Jovana, kako su je zvali Joke, da pokuša da održi porodicu na okupu. Nije to bio nimalo lak zadatak. U izvodu iz matične knjige vjenčanih je upisano da je Joke bila domaćica, da je Marko bio zemljoradnik. Ja sam ponosan na činjenicu da sam potomak jedne domaćice i zemljoradnika. A posebno sam ponosan na činjenicu da u mojim venama teče krv Sekulića. Joke je bila obična žena, ali ostaće upamćena po neobičnom činu, ali i privilegiji. Tokom ratova u kojima je Marko učestvovao, ona je više puta bila primorana da svjedoči užasnom činu okupatora – da stoji ispred kuće i posmatra kako njihovo ognjište pale. Međutim, kao hrabra žena, upravo zbog tog čina je i dobila privilegiju, o kojoj sam saznao od Željka Milovića, a to je da je u gradskom Muzeju izložen ‘ausweis’ (propusnica), koju je dobila od strane komandanta da može da ide suprugu Marku u partizane, baš tako je i napisano”, ispričao je Raičević.

On je istakao da je imao čast i privilegiju da živi uz babu Savetu koja je preminula u 98 godini: “I dan-danas nastojim da primjenjujem ta neka pravila života koja je ona nametnula”.

Sredstva za nastanak knjige obezbijedila je Opština Bar, uz donacije privrednih subjekata i žitelja našeg grada.

“Nakon uspješne prve dvije edicije, Željko je došao na ideju, koja je mislim, potekla od uvažene dr Gine Masoničić, da napiše knjigu i o znamenitim ženama Bara. Aplicirao je za podršku projektima NVO. Ta ideja se uklopila u oblast koju smo podržavali te godine. Ali, očigledno ni ta podrška koju smo obezbijedili, nije bila dovoljna, već je i ova knjiga doživjela sudbinu prethodne dvije – da Bar mora još jednom da pokaže taj izraziti stepen solidarnosti i pomoći onda kada je najpotrebnije. Naša ideja je da iskoristimo mogućnost da dio izdanja poklonimo našim najmlađim sugrađanima, lučonošama, svima koji će znati da cijene ono što Željko vrijedno sakuplja, a što je zaista svjedok jednog vremena”, zaključio je predsjednik Raičević.

Na kraju promocije, obratio je i autor Željko Milović, čije je izlaganje više puta bilo prekidano aplauzima publike.

“Napisati ovu knjigu bilo je deset puta teže nego prve dvije iz ove edicije. Kad dođete u bilo koju familiju, svako će vam reći kako je đed bio heroj, kako je sve živo znao da uradi, a da o babi i prababi ne znaju baš ništa, makar one bile i profesorice univerziteta. Nekako se podrazumijevalo da su one tu, stalne. A u suštini, to je bio jedan od dokaza da je u Crnoj Gori uvijek, i u Baru naravno, svijet odnosno porodica počivala na ženama i da je žena bila taj stub familije, ali zaklonjeni, koji se ne vidi baš najbolje, noseći stub koji je bio skriven, što, naravno ne znači da su ih muškarci manje voljeli. Naprotiv, Crnogorci su imali kult majke, sestre… kult žene… samo što je ovaj posljednji bio malo ‘skriven’”, pojasnio je Milović i zahvalio svima koji su pomogli u izradi knjige.

Žene u Baru, po njegovom mišljenju, počinju da se uključuju kao učesnice u društveno-političkom životu tek 60-ih, 70-ih godina prošlog vijeka.

“Do rata ih nema nigdje, a u ratu one ustaju i bore se rame uz rame sa muškarcima, ginu, i vojuju, i za zemlju i za svoja prava. Nakon rata, one podižu zajedno sa muškarcima zemlju. Odjedanput dolazi direktiva AFŽ-a da se on gasi, a položaj žena prelazi u dužnost Saveza socijalističkog radnog naroda. Tada se formira jedna slika žene koje se do danas nismo oslobodili – žena uspješna na poslu, radna, lijepog izgleda, ali primarno majka i supruga. Tek kad završi posao kući, može ići duhovna i poslovna nadgradnja”, naveo je Milović.

U narednom periodu, autor ima u planu više zanimljivih projekata.

“U opasnosti da me proglase ne baš uračunljivim, moram da kažem da će ove godine izaći čak četiri moje nove knjige o Baru, ne zato što sam bio naročito vrijedan, nego su se tek sad sa izdavačima stekli uslovi za njihovu objavu. Promocija knjige ‘102 godine vrtića u Baru’ biće upriličena 25. maja, onda izlaze ‘Štampani mediji u Baru’ – knjiga koja prati genezu lokalnih štampanih medija i njihov odnos sa zajednicom od početka XX vijeka do danas, i na nju sam izuzetno ponosan, i kao posljednja, krajem godine izlazi knjiga o 100 godina FK ‘Mornar’, ali ne kao istorijat, već kao priča o fudbalerima, dešavanjima na terenu i oko njega… Ovdje je iznijeto da bi trebala da se napiše još jedna knjiga o ženama, ali ja bih sad malo da ‘skalam’ i da se ubuduće posvetim pisanju o mojoj drugoj usko stručnoj oblasti – muzici. Kad smo već kod muzike, vraćamo ekipa i ja, stari dug iz osamdesetih – izaći će CD sa pjesmama iz tih godina”, najavio je Milović.

The post Promovisana monografija Žene iz grada bez vratî – (Ne)zaboravljene Baranke XX vijeka first appeared on BARinfo.

Okupljene predstavnike medija pozdravio je Radovan Richie Orlandić, jedan od vlasnika “Dublin Puba” i poželio im dobrodošlicu na skup “povodom izdavanja jedne zanimljive i posebne knjige koja je izašla u Baru”, istakavši da se raduje što će je pročitati.

Predsjednik NVO “Mediteran Multimedia”, Dragan Marović je podsjetio da je ona osnovana pod imenom Bar Info, oktobra 2006, a da ovo ime nosi od 2018. godine. Za četiri godine objavili su sedam literarnih izdanja, jedan muzički CD, jedan dokumentarni film i organizovali tri izložbe, a takav bilans, kako je istakao Marović,  “nemaju ni mnogo veće ni bogatije organizacije”, dodajući da svi projekti nose prefiks “barski”.

“Ovu godinu izdavački započinjemo još jednim izuzetno vrijednim projektom – ovom monografijom koju danas promovišemo novinarima. Ovo neće biti jedini projekat u godini, pripremamo još dva, ali, o tom po tom, kad bude”, kazao je on.

“Bavimo se promocijom Bara, njegovog kulturno-umjetničkog nasljeđa i djela lokalnih autora, pa smo upravo zbog toga, 2018. godine započeli izdavačku djelatnost na raznim poljima. Prva knjiga koju smo objavili pod našom etiketom, marta 2018, bila je ‘Kula od sjećanja i druge priče’, Sava Markoča. Već iduće godine, maja 2019. objavljena je obimna dvotomna monografija ‘Ljudi iz grada bez vrati – (ne)zaboravljeni Barani XX vijeka’, Željka Milovića, a promocija djela je predstavljala prvu književnu turneju ikada u barskoj opštini. Iste godine, u sklopu programa obilježavanja Dana opštine Bar 24. novembra, organizovali smo zapaženu izložbu ‘Najljepše su pjesme tebi ostale (Prve četiri decenije barskog pop-rocka)’, takođe u organizaciji NVO ‘Mediteran Multimedia’. Izložbu je pratila i brošura-katalog, registrovana kao posebno bibliografsko izdanje”, kazao je Marović.

Podsjetio je da su 2020. godine najprije objavili zbirku kratkih priča trenera Predraga Peđe Milovića “Košarkaške i druge priče”, zatim drugi album barske rock grupe “Akademia” – “Retrospektiva 2016-2021 (Brz razvoj koči…)”, a onda su bili partneri u objavljivanju knjige “Interkulturalni prikazi – Ulcinj i Bar” novinara i publiciste iz Ulcinja Mustafe Canke. Krajem decembra, promovisan je u Starom gradu Baru dokumentarni film Željka Milovića i Foto Studija Petović “Bar na vremenskoj kapiji”.

“Prve mjesece 2021. godine obilježila je izuzetno vrijedna knjiga pokojnog Zorana Gojića ‘Podrumijske priče’ na koju smo posebno ponosni, potom je uslijedila saradnja sa Kulturnim centrom Bar u suizdavaštvu knjige ‘Koronartno odjeljenje’ Željka Milovića, a u sklopu ‘Barskog ljetopisa’ bili smo prisutni kroz izložbu ‘Bar. Ljudi’. U prošloj godini, objavljeno je drugo dopunjeno izdanje zbirke kratkih priča Peđe Milovića ‘Košarkaške i druge priče’, u sklopu Barskog ljetopisa prikazana je izložba ‘Bar. Događaji’”, kazao je on, podsjećajući da je u julu ova izdavačka kuća bila jedini crnogorski izdavač na Ulcinjskom sajmu knjiga.

Autor je kazao kako je rad na monografiji trajao pune tri godine, dodavši da je pročitao na društvenim mrežama kako je ovo “prva feministička knjiga u Crnoj Gori koju je pisao muškarac”.

“Iza knjige je u dobroj mjeri stala Opština Bar i finansirala istraživanje i 50 odsto štampanja, a ostalih 50 odsto skupili su građani Bara kroz donacije. Prvi dio je esej koji je bilo prilično teško napisati iz prostog razloga što se doticao nečega o čemu niko nije pisao na taj način, a to su žene. Vjerovali ili ne, iako smo zvanično ravnopravni, u Crnoj Gori nikada nije napisana nijedna naučno-publicistička knjiga o običnim ženama koje su činile naše živote. Posebno je bilo teško doći do podataka, rijetke su porodice koje su imale informacije o svojim babama, a o đedovima su mogli da pričaju pet sati”, istakao je Milović.

Knjiga sadrži biografije 46 žena.

“Pomagali su mi u nastanku znameniti Barani, prije svih Vlado Lukšić i Čedo Ratković. Njihovi savjeti su mi bili bitni. Sklapao smo priču tako da u knjizi budu žene raznih profila – od domaćica, preko ratnica, doktorki nauka, do glumica, sportistkinja…”, kazao je autor.

Posebno je ponosan na neke priče.

“Prva je o čuvenoj porodici Vasa koja je držala kafanu u Sutomoru stotinu godina. Druga je priča o Branki Prelević, košarkašici ‘Crvene zvezde’ i reprezentativki Jugoslavije, za koju je skoro svako zaboravio da je uopšte i bila odavde”, dodajući da je do njenih fotografija stigao zahvaljujući sportskom novinaru iz Beograda, Petru Dendi.

“Posebna priča se ticala rasvjetljavanja lične istorije gospođe koju je naš narod ovdje zvao Mar-pukinica, a u stvari, radilo se o Ireni Pukić, djevojački Ireni Pizani, ženi koja je iz jednog bogatog, nobles, francusko – carigradskog miljea došla da živi u Bar, u jednu opštu sirotinju i ostala. Ono što se u njenom životu dešavalo bilo je jako teško rekonstruisati, jer ni sami Pukići nisu puno znali o tome”, istakao je on.

Uvodni esej, smatra Milović, je centralna stvar koja je pokrenula sve ostalo, a na njemu je rađeno nekoliko mjeseci.

Posebno je zanimljivo, kazao je autor, što prije sredine pedesetih u Baru nije bilo nijedne žene na javnoj funkciji, niti na bilo kakvom bitnijem položaju u Baru. To se, u stvari, nastavilo skoro do osamdesetih godina”, kazao je on, dodajući da “Bar i Crna Gora nisu bili baš previše nježni i dobri prema svojim ženama” i izrazio nadu da će “to biti drugačije vremenom”.

Recenzent knjige je dr Sandra Đurović. Na naslovnoj strani su Veronika Ivanković (udata Klikovac) i njena baba, na starom barskom parapetu, kao simbolika nekoliko ženskih generacija grada. Na 386 strana nalaze se 352 fotografije. Podijeljena je u šest poglavlja. Prvo poglavlje dotiče se žena prije Drugog svjetskog rata, a u drugom su ratnice i žrtve koje su akteri krvavog sukoba; slijedi poglavlje “Stubovi zemlje” posvećeno ženama koje su nakon rata uspjele da završe fakultete i izbore se za svoju poziciju; četvrto je posvećeno ženama koje su se bavile medicinom i obrazovanjem, u petom dijelu obrađene su one koje su iz raznih država došle da žive u grad pod Rumijom (iz Turske, Grčke, Italije, sa Kube i iz Indije). U posljednjem poglavlju je “Šareni ženski kaleidoskop” – žena različitih interesovanja.

Milović je istakao da je “Dublin Pub” izabrao za mjesto prvog predstavljanja knjige jer je postao “ugostiteljsko-umjetnički objekat” u kome se održavaju festivali i književne večeri i “koji će, nadam se, opet bio dio ‘Barskog ljetopisa'”.

Monografija “Žene iz grada bez vrati – (Ne)zaboravljene Baranke XX vijeka“, biće zvanično promovisana tokom aprila, najavljeno je na konferenciji za novinare.

The post Žene iz grada bez vratî – (Ne)zaboravljene Baranke XX vijeka – promocija za novinare u Dublin Pubu first appeared on BARinfo.