U susret promocijama koje će biti održane narednih mjeseci, Poleksić je premijerno, na talasima Radio Bar, u emisiji “Sunčanom stranom ulice” govorio o najnovijoj knjizi, ali i o svom bogatom životnom putu i okolnostima koje su se lijepo “poklopile” i godine mu obogatile susretima i druženjem sa brojnim izuzetnim ličnostima sa prostora nekadašnje SFRJ. Kaže da sebe, iako je napisao 28 knjiga, ne doživljava piscem i umjetnikom, već “običnom osobom koja obožava knjige”.

Koliko mu je u stvaranju novog, šarolikog, pitkog, a suštinski vrlo ozbiljnog djela, upravo Bar bio značajan, svjedoči što, objašnjavajući “zavidnu zastupljenost osoba sa područja barske opštine” kaže da je to “proizvod ličnog suda da je riječ o vodećoj oazi tolerancije u Crnoj Gori”.

RB/BI: Napisali ste gotovo 30 knjiga, većinom iz oblasti sporta, pomenimo da je prošle godine u Baru, promovisana Vaša knjiga o paraatletici u Crnoj Gori… Vaš spisateljski angažman karakteriše puno rada, promocija i susreta i van naše države… Kako je nastala ideja o najnovijoj knjizi, koja tematikom i koncepcijom “iskače” iz Vaših, do sada, dominantnih tema i interesovanja… Tiče se multikulturalizma i tolerancije u suživotu. Što Vas je ponukalo da se bavite ovom problematikom?

Poleksić: Prošle godine sam dva puta gostovao u vašem predivnom gradu- oba puta na platou ispred Dvorca kralja Nikole povodom promocije moje dvije knjige objavljene 2021. godine. Jedna je “Paraatletika u Crnoj Gori”, a druga je monografija “Naša priča”, posvećena Biblioteci za slijepe Crne Gore. Riječ je o pionirskim štivima kada su u pitanju osobe sa invaliditetom u Crnoj Gori. Sticajem okolnosti, obje publikacije su promovisane baš u Baru, što je uslovilo moje česte boravke u gradu pod Rumijom. Zbog toga sam, pogotovo tokom ljetnjih mjeseci, ovdje često boravio. Pored izuzetnih reakcija na te publikacije, koristio sam prilike da šetam, posjećujem znamenitosti, vjerske, sakralne objekte… Upravo su ta predivna zdanja inicirala ideju da pišem na temu multikulturalnosti, odnosno međuetničkog i međuvjerskog sklada u Crnoj Gori. Kada je ta tema u pitanju, uvjeren sam, a to nije samo moje mišljenje, je da je Bar eklatantan i, možda, ponajbolji primjer suživota u Crnoj Gori. Ta okolnost je imala značajan uticaj da se kod mene razvije ideja za izradu ove monografije. Drugi razlog pisanja štiva je moje prijateljstvo sa pokojnim Dervišem Selhanovićem, direktorom CEKUM-a, uglednim sportskim i kulturnim zvaničnikom, koji mi je prije nekoliko godina na jednoj promociji poklonio epohalnu publikaciju “Multikulturalizam društvena realnost”. Pod uticajem te monografije, a sa druge strane, zbog mojih čestih boravaka u Baru, došlo je do ideje potom pretočene u publikaciju “Putevima suživota”, koja je prije nekoliko dana izašla iz štampe. Pored Bara, njome su obuhvaćene Boka Kotorska (Tivat, Kotor, Herceg Novi), Podgorica i Bijelo Polje. Dakle, želio sam da zastupim sva tri regiona naše države- južni, centralni i sjeverni, iako je grad Bar najdominantniji.

RB/BI: Vi ste “mediteranski” tip. Možda je upravo to razlog zbog čega Vas toliko privlači naš grad…

Poleksić: Jeste. Sticajem okolnosti, sve moje publikacije nastajale su na morskoj pjeni. Prva, najznačajnija, najkvalitetnija, ona koja je obišla svijet, a posvećena najvećem jugoslovenskom sportisti- Mati Parlovu iz Pule, nastajala je u Istri, prije 16 godina. Tada je i krenuo moj spisateljski angažman, i od nje, pa do posljednje, sve su nastajale na obali mora. Ima u tome simbolike, daha Mediterana, moje emocije prema morskom prostranstvu koje relativizuje sve, inspiriše, utiče i kreira moj spisateljski duh… Upravo zato mi je drago što je i ova posljednja, sa društvenog aspekta posebno značajna knjiga, nastajala u predivnom gradu pod Rumijom, koji me odista i prihvatio i zagrlio. Reakcije Barana su izvrsne- ljudi su impresionirani i načinom i stilom, a pogotovo temom kojom sam sublimirao afirmitete grada koji se tiču raznih društvenih oblasti i sfera- sporta, kulture, turizma, a suživot je nešto što kategoriše grad Bar.

RB/BI: Knjiga je, kazala sam već, veoma interesantno koncipirana, izabrali ste nekoliko gradova i njihove žitelje sa kojima, na prijemčiv i vješt način, upoznajete čitaoce- lično ih vodeći “putevima suživota” i upoznajete ih sa ljudima, ali prije svega, sa našim civilizacijskim vrijednostima, praveći kopče i lične opservacije… Zašto ste odabrali ovaj način koncipiranja knjige?

Poleksić: Način jeste atipičan, ali moram kazati da sam se rukovodio ličnim poznanstvima i prijateljstvima, ne samo kada je grad Bar u pitanju, nego i druge sredine u državi obuhvaćene publikacijom. Rukovodio sam se i dobrim kontaktima sa ljudima raznih vjera, nacija, pogleda na život, tako da su u njoj zastupljeni svi segmenti društva- sport, kultura, umjetnost, politika… Na taj način sam “prošarao” svim društvenim oblastima, razgovarao sa referentnim i ostvarenim ljudima. Dobio sam tako brojna korisna saznanja i saznao koji su njihovi stavovi i razmišljanja, kada je u pitanju međuetnički sklad. Uz moje sugestije sam sve to pretočio na papir. Od istorijskih, porodičnih, socioloških, kulturnih osvrta, knjigu odlikuje raznovrsnost kada su u pitanju pogledi na samu tematiku, ali i neka univerzalnost kada su u pitanju profesije ljudi koji su u njoj zastupljeni. Posebno mi je zadovoljstvo kada je, konkretno, Bar u pitanju, da je jedan od sagovornika uvaženi gospodin Jusuf Kalamperović, nekadašnji istaknuti državni zvaničnik, ministar u više resora i potpredsjednik Vlade, koji je sa pozicije čovjeka ogromnog životnog iskustva, brojnih kontakata, dao veliki prilog afirmaciji štiva. Istakao bih i poznatog privrednika Radomira Novaković Cakana. U knjizi je i Vasko Milošević, izuzetni sportski djelatnik, “enciklopedija” kada je fudbal u pitanju. Dosta toga sam doznao i o krstu Svetog Jovana Vladimira, relikviji  hiljadugodišnjeg postojanja, koju čuvaju članovi porodice Andrović i koja vjekovima okuplja vjere i nacije sa naših prostora. Rado mi se za potrebe knjige odazvala moja draga, velika, ponajbolja sportska prijateljica, legendarna Majda Mehmedović– ponos sportskog Bara i Crne Gore.

Upoznao sam sa aktivnostima Kulturnog centra Bar u kontekstu naslovne teme, od strane Mirka Bujišića, pomoćnika direktora te ustanove, ali i sa projektima Hrvatskog kulturnog društva „Sveti Jeronim“ kojim predsjedava Vladimir Marvučić, a takođe su u službi suživota i sklada u gradu pod Rumijom.  U poglavlju posvećenom Baru su i komentari pojednih opštinskih zvaničnika, na primjer predsjednice lokalnog parlamenta Milene Božović i savjetnika za ljudska i manjinska prava Nasera Kraje. Naravno knjigom „odzvanja“ i glas Radio Bara  kroz  promišljene osvrte  direktorice Vesne Šoškić. Od Vesne sam dobio jedan prekrasn osvrt sa istorijskog aspekta, koja je odista razmišljanjima i stavovima doprinijela da priča o Baru bude zaokružena na najljepši mogući način.

RB/BI: Knjige uglavnom izdajete sami, slobodni ste umjetnik. Da li je bilo podrške institucija i pojedinaca, i kakve su prve reakcije na ono što nam donosi?

Poleksić: Reakcije čitalaštva i samih aktera su izvanredne, iznad svih mojih očekivanja. Zadovoljan sam što sam uspio da u relativno kratkom vremenskom intervalu od četiri mjeseca sve sublimiran, uvežem i napravim 32 priče koje su vezane za nekoliko gradova u Crnoj Gori. Sve to mi daje polet da uskoro krenem u pisanje neke nove publikacije, vjerovatno slične tematike. Po prirodi sam individualista, samostalan umjetnik, pa sam fokusiran na sopstvena pregnuća, ideje i kreacije, a kada je u pitanju podrška državnih institucija i struktura, mogu reći da je Fond za manjine prepoznao moju aktivnost na osnovu Javnog konkursa. Ne izostaje ni interesovanje za otkup publikcija, pa mislim da će sve to ići u dobrom smjeru. Ipak, kada bih govorio generalno o statusu slobodnih umjetnika u Crnoj Gori, mojim ličnim iskustvima i odnosu države prema pojedincima koji djeluju na način na koji ja funkcionišem, u tom pogledu ne ništa afirmativno reći, posebno u posljednjem jednoipogodišnjem periodu kada je resor kulture došao u nezavidan položaj. Smatram da četvorostruko ministarstvo nije rješenje, a to je vrijeme i pokazalo, pa u čitavom konglomeratu političkih turbulencija, dešavanja koja nikako ne imponuju Crnoj Gori, stradaju umjetnici. Nadam se da će se u narednom periodu nešto po tom pitanju promijeniti. Znam da moje kolege, slobodni umjetnici iz susjednih država, sa prostora bivše Jugoslavije, imaju značajno bolji status. Okolnosti koje pogađaju crnogorske samostalne umjetnike nijesu dobre. Kultura i sport su najbolji reprezenti Crne Gore i grada Bara. Izdvajanja za te oblasti koja se kreću od nepunog procenta do dva ukupnog godišnjeg budžeta su nedovoljna.

RB/BI: Bivši ste sportista, novinar, pravnik po struci, magistrirali ste sportski menadžment… Zašto ste, ipak, prednost dali pisanju i knjizi?

Poleksić: Nekoliko desetina položenih ispita na univerzitetima u nekoliko država jeste dobra referenca, ali, jednostavno, to nije na pravi način valorizovano kada sam ja u pitanju. Vjerovatno je tako i zbog moje poslovične apolitičnosti, prisutne tokom mog cijelog životnog i školskog funkcionisanja, a možda i nenametljivosti… Ipak, u pitanju je ljubav prema knjizi, a samoaktualizam je prvenstveno vezan za moju individuu, jer kao persona ne težim kolektivitetu, teško se uklapam u radne zajednice, najlakše funkcionišem sam. Zato sam i izdavač svojih naslova, jer nema nikakve potrebe, niti razloga, finansijskih niti bilo kojih drugih, da iza mene stoji neka značajna izdavačka kuća, pa sam, uz mali tim ljudi koji učestvuju u tehničkim izradama mojih publikcija, kreiram sve što radim. Iako je teško i zahtjevno, daje stepen samozadovoljstva kada se sve završi, satisfakciju i elan za naredne projekte.

RB/BI: Pomenula sam putovanja, druženja sa vrhunskim sportistima, kulturnim poslenicima… Što posebno pamtite i koliko Vas je sve to obogatilo?

Poleksić: Vratiću se na startni dio našeg dijaloga i pomenuti prvu monografiju o legendarnom Mati Parlovu… Moje putovanje u Istru prije 15- ak godina dovelo je do poznanstva sa legendarnim pulskim musketarom, najvećim imenom ex-jugoslovenskog sporta. Tada je potpuno neočekivano došlo do formiranja ideje da se napiše jedna knjiga. Tako je zapravo i počeo moj spisateljski angažman. Sama okolnost u vezi sa pisanjem knjige o najvećem jugoslovenom sportisti, “povukla” je za sobom i kontakte sa njegovim prijateljima širom bivše države koji su, kroz izjave i komentare, i akteri te publikacije. Oni su mi kasnije, kroz druženje, postali poznanici, pa dobri prijatelji… Dovoljno je pomenuti Dragana Nikolića, legedarnog barda glumišta iz Beograda, doajena boemije, koji je bio recenzent dvije moje knjige i u dva navrata govorio na mojim promocijama u Beogradu i Podgorici, zatim sjajnog Ivana Bekjareva, Rada Šerbedžiju, Frana Lasića, Kemala Montena (s kojim sam imao priliku da se družim u Baru i Ulcinju), Jelenu Rozgu, Gorana Karana… Sve su to ljudi zastupljeni u mojim publikacijama, s kojim sam imao zadovoljstvo i čast da se družim i koji su ljudskim i stvaralačim kvalitetima doprinosili mojim idejama, kreacijama- jednostavno, oni su mnogo drugačiji od onog šta danas podrazumijevaju status i profili umjetnika. Ja i dalje živim u nekom “ex-Yu svijetu”, jer sam odrastao u SFRJ. Uvjeren sam da je kompletan ambijent u svakom smislu bio neuporedivo afirmativniji nego što je sada slučaj u državama koj su od nje nastale. Sva ta druženja, okolnosti i ljudi su na najljepši mogući način uticali na moje stvaralaštvo. Putovanja su značajno doprinijela da se opus mojih publikacija sa segmenta sporta proširi na druge oblasti i djelatnosti- kulturu, umjetnost, književnost… 

RB/BI: U kom pravcu sežu Vaša dalja interesovanja, kakvi su planovi sa  knjigom “Putevima suživota” i čemu ćete se posvetiti nakon ovog izdavačkog poduhvata?

Poleksić: Lijepo ste rekli- i jeste poduhvat u pravom smislu riječi, s obzirom na obim mog angažovanja u proteklom četvoromjesečnom periodu. Ovih dana putujem Crnom Gorom, distribuiram publikaciju i planiram promocije knjige, jer već postoji interesovanje. Ono što sada mogu nagovijestiti su promocije u Tivtu i Podgorici, a nakon njih da će, vjerovatno u aprilu, biti organizovana jedna pompezna promocija u Baru. Za barsku pouzdano znam da će biti najefektnija i najglamuroznija. U narednom periodu sigurno će se iskristalisati neka nova ideja, a već sada znam da će u fokusu biti Jadran i Mediteran i lokaliteti koji su mi svih ovih godina davali posebnu inspiraciju- ta aroma mora i u zimskim i u ljetnjim mjesecima, planinski masivi koji se uzdižu nad njime, te kulturne znamenitosti (počev od barskih).

The post Putevima suživota – nova publikacija Zorana Poleksića first appeared on BARinfo.

Pored autora, na promociji monografije govorili su direktor Biblioteke za slijepe Crne Gore mr Božidar Denda i  predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore Igor Tomić.

Na početku književne večeri, u ime organizatora , pomoćnik direktora Kulturnog centra Bar Mirko Bujišić poželio je dobrodošlicu gostima i publici i istakao da Kulturni centar Bar u sklopu kojeg radi Narodna biblioteka i čitaonica “Ivo Vučković”, već dugi niz godina ima dobru saradnju sa Bibliotekom za slijepe Crne Gore, kao i sa Organizacijom slijepih za Bar i Ulcinj, na čelu sa njenim predsjednikom Veselinom Joketićem.

“U Narodnoj biblioteci i čitaonici ‘Ivo Vučković’ u Baru, od 17.maja 2006. godine funkcioniše i audio biblioteka na CD-ovima, u mp3 formatu, koja je dostupna za sve. Uvijek smo tu da pomognemo koliko je u našoj mogućnosti i da izađemo u susret”, naglasio je Bujušić.

Autor monografije “Naša priča” Zoran Poleksić, odluku da pokuša da napravi publikaciju donio krajem novembra prošle godine.

“Povoda i razloga je bilo više. Prvenstveno saznanja koja sam dobijao od istinskog prijatelja i saradnika Biblioteke Igora Tomića, dugogodišnjeg uspješnog predsjednika Paraolimpijskog komiteta, koja su mi ukazala da je riječ o kompaktnom kolektivu koji je za relativno kratko vrijeme svog postojanja ostvario fascinantne rezultate u svakom pogledu. Kada sam u novembru  prošle godine prilikom izrade ove monografije doznao još neke fascinantne detalje, bio sam siguran da ću da uradim ovu knjigu. Sav taj potencijal i svi ti rezultati bili su mi na dohvat ruke, zahvaljujući agilnosti direktora Biblioteke Božidara Dende i svih njegovih saradnika.Kontaktirao sam i korisnike Biblioteke, i oni su o svojim izjavama oplemenili kompletno štivo”, kazao je autor.

Predsjednik Paraolimpijskog komiteta i saradnik Biblioteke Igor Tomić, zahvalio je Zoranu Poleksiću na “perfektnom djelu koja sumira veliki istorijski momenat bitisanja Biblioteka koja se čuje i čita od Podgorice do Novog Zelanda”.

“Ovo djelo je nešto što će, u kulturološkom stvaralaštvu Crne Gore i bibliotekarskoj djelatnosti, nadam se, poslužiti da i narednih 15 i 150 godina nadograđuju priču, stvaralački momenat i efekte rada Biblioteke slijepih Crne Gore”, smatra Tomić.

Direktor Biblioteke Božidar Denda je neko ko je pokrenuo cijelu priču i kako je kazao Poleksić, ni iz čega napravio “bastion” za osobe oštećenog vida – biblioteku koja je u regionu prepoznata zbog kvaliteta.

“Biblioteka je pokrenula mnoge inovativne djelatnosti, kakvih ni danas nema, ne samo u ustavnovama ovog tipa na Balkanu, nego i u Evropi. Skoro da sam ubijeđen da niko osim nas, ne radi projekcije filmova koji su prilagođeni. Jedinstveni smo i po tome sto smo zajedno sa Kulturnim centrom Homer, pokrenuli i radio stanicu, organizovali izložbe skulptura koje su taktilne, koje osobe oštećenog vida mogu da opipaju”, kazao je Denda i pozivao sve koji vole umjetnost kulturu i čitanje knjiga da nastave da se, bez ustručavanja, interesuju za usluge Biblioteke.

“Audio knjige mogu da koriste svi ljudi. Uveliko se na Zapadu, Evropi i Americi one i koriste u smislu da ih prate i slušaju recimo oni koji provode dugo vremena u saobraćaju. Dakle, Biblioteka je otvorena za sve i dalje sa željom, da sve koji vole umjetnost, kulturu i knjige, ugosti čašicom dobrog štiva i čašicom dobrog, plemenitog, ljudskog razgovora”, zaključio je Denda.

Postojanje biblioteke za osobe oštećenog vida izuzetno je važno, jer je knjiga u odgovarajućim formatima znatno manje u odnosu na one koje se štampaju za širu javnost. Biblioteka za slijepe u Crnoj Gori ima fond od 23 i po hiljade naslova i 730 korisnika.Objavljuje časopise “Glas” u audio formatu i “Tačke kulture” na Brajevom pismu. Projekat Biblioteke za slijepe je i Radio Homer.

The post U Dvorcu promovisana Naša priča Zorana Poleksića first appeared on BARinfo.

Bar je izabran za premijernu promociju knjige, jer su prvi veliki koraci u praolimpizmu napravljeni u tom gradu, iz kojeg potiče i jedan od prvih  međunarodno priznatih i najuspješnijih paraolimpijaca, Božidar Nikolić Čarli. U gradu pod Rumijom posljednje pripreme pred odlazak na Paraolimpijadu u Tokio, obavljaju već poznata uspješna takmičarka, Marijana Goranović i Miloš Spajić, koji će po prvi put učestvovati na najvećem svjetskom takmičenju.

Zoran Poleksić je istaknuti sportski radnik, istraživač i pisac iza kojeg su 27 knjiga, a tri su posvećene osobama sa invaliditetom i njihovim sportskim rezultatima.

“Atletika je najpopularniji i najmasovniji sport kod osoba sa invaliditetom, u Crnoj Gori posebno važna, s obzirom da su crnogorski paraatletičari do sada osvojili pet medalja na evropskim šsampionatima, a uskoro putuju na Paraolompijske igre u Tokio. Knjiga je fokusirana na sport i rezultate, ali u njoj je obrađen i istorijat paraatletike, jer je sa njom i počeo paraolimpizam u Crnoj Gori, prije 55 godina. Taj jubilej i jeste jedan od povoda za nastanak publikacije”, kazao je za Radio Bar i Bar info, autor Zoran Poleksić, koji je najavio da će njena naredna promocija biti održana u Resursnom centru u Podgorici.

Igor Tomić, predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore i selektor, istakao je da je u paraolimpizam ušao kroz atletiku i doživio najljepše životne trenutke.

“Sve ljudsko, emotivno i profesionalno što može da doživi jedan prosvjetni, sportski i pedagoški radnik, doživio sam kroz atletiku i paraolimpizam. U Baru je atletska staza na kojoj smo pravili prve korake, a Barani su uvijek imali toplu riječ za nas. O svemu tome, između ostalog, piše Zoran Poleksić, na sebi svojstven način, sa lirskom dušom, jer je on sve to doživio, živjeći sa paraolimpizmom”, kazao je Igor Tomić.

Na promociji knjige “Paraatletika u Crnoj Gori”, govorili su i predsjednica SO Bar, Milena Božović i direktor Uprave za sport i mlade, Vasilije Lalošević, koji su, kao i Poleksić i Tomić, podsjetili da je prvi i najuspješniji crnogorski paraolimpijac Baranin, Božidar Nikolić Čarli.

“Poleksić je objasnio da se ni u ovoj, kao ni u prvim dvjema knjigama, nije rukovodio samo sportskim rezultatima, podvizima i medaljama, već je želio da ukaže na nešto što je mnogo dublje i kompleksnije, a to je borba sa samim sobom, samoprijegorni rad, pokušaj da se pruži najbolja verzija sebe i upravlja sudbinom. U tome je uspio naš dragi sugrađanin, Božidar Nikolić Čarli, prvi i najuspješniji paraolimpijac, primjer čovjeka koji se nije predao, pa u tom smislu može da bude uzor svima nama. Sigurna sam da ćete pobijediti, prvo sebe, a rezultati neće izostati”, poručila je Božović sportistima koji uskoro putuju na Paraolimpijadu u Tokio.

“Kada neko napiše 27 knjiga, onda je to za svaku pohvalu, a Zoran Poleksić je i u ovu uložio ogroman trud, kako bi ostao trag o svim važnim događajima iz crnogorskog paraolimpizma, odnosno paraatletike”, istakao je direktor Uprave za sport i mlade, Vasilije Lalošević, koji je citirao autora: “Vrijeme će prekriti sve, a ostaće samo uspomene kao dnevnik sjećanja”.

Lalošević je naveo da nas ova knjiga Zorana Poleksića vraća u neko ljepše vrijeme, kada je bila veća solidarnost, za razliku od, kako je kazao  ovog “ludog”, tranzicionog doba. On je, takođe,  pozdravio svog školskog druga, najuspješnijeg paraolimpijca, Božidara Nikolića Čarlija, koji je “svojom energijom i čeličnom voljom pokazao koliko je jak. “Ovaj skup večeras govori i o njemu”, kazao je Lalošević, koji je obećao dalju podršku Paraolimpijskom komitetu, sa kojim imaju odličnu saradnju.

Miloš Spajić iz Herceg Novog, koji se zajedno sa Marijanom Goranović u Baru priprema za učešće na Paraolimpijadi, mladi je čovjek koji se, osim sporta- bacanje kugle, bavi i politikom, a student je i dva fakulteta- Pravnog u Podgorici, dok je u Kotoru na magistarskim studijama menadžmenta. Promocija u Baru je, na neki način, kazao je autor knjige Zoran Poleksić i uvod u ispraćaj crnogorskih takmičara na Paraolimpijadu.

“Svojim primjerom želim da pokažem da su OSI ‘persone perse’ i da mogu biti ravnopravne sa svima. Radim što i drugi, živim svoj život kako mislim da treba i pokušavam da budem čovjek. Sve ovo što mi se dešava u sportu, sanjao sam cijeli život, i trenutno živim svoj san. Upravo ovo sam želio od najranijeg djetinjstva, da jednog dana nastupam za Crnu Goru, da je predstavljam na velikim takmičenjima,  idem na Paraolimpijadu i budem dio istorije Crne Gore. Ljudi treba da slijede svoje snove i rade ono što ih čini srećnim. Ako to čine sa dovoljno želje i volje, rezultat mora da dođe”, poručio je Miloš Spajić.

Direktor Uprave za sport i mlade, Vasilije Lalošević, najavio je na promociji da će, uz podršku Direkcije za javne radove, biti izgrađeno tzv. bacalište u Golubovcima, a stara sala u Beranama adaptirana u Regionalni centar za paraolimpijce.

“Takođe, u planu je izgradnja otvorenog i zatvorenog bazena u Baru i atletskog stadiona u Podgorici”, kazao je Lalošević.

The post U susret Paraolimpijadi, u Baru promovisana knjiga Zorana Poleksića Paraatletika u Crnoj Gori first appeared on BARinfo.

Bar je izabran za premijernu promociju knjige, jer su prvi veliki koraci u praolimpizmu napravljeni u tom gradu, iz kojeg potiče i jedan od prvih  međunarodno priznatih i najuspješnijih paraolimpijaca, Božidar Nikolić Čarli. U gradu pod Rumijom posljednje pripreme pred odlazak na Paraolimpijadu u Tokio, obavljaju već poznata uspješna takmičarka, Marijana Goranović i Miloš Spajić, koji će po prvi put učestvovati na najvećem svjetskom takmičenju.

Zoran Poleksić je istaknuti sportski radnik, istraživač i pisac iza kojeg su 27 knjiga, a tri su posvećene osobama sa invaliditetom i njihovim sportskim rezultatima.

“Atletika je najpopularniji i najmasovniji sport kod osoba sa invaliditetom, u Crnoj Gori posebno važna, s obzirom da su crnogorski paraatletičari do sada osvojili pet medalja na evropskim šsampionatima, a uskoro putuju na Paraolompijske igre u Tokio. Knjiga je fokusirana na sport i rezultate, ali u njoj je obrađen i istorijat paraatletike, jer je sa njom i počeo paraolimpizam u Crnoj Gori, prije 55 godina. Taj jubilej i jeste jedan od povoda za nastanak publikacije”, kazao je za Radio Bar i Bar info, autor Zoran Poleksić, koji je najavio da će njena naredna promocija biti održana u Resursnom centru u Podgorici.

Igor Tomić, predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore i selektor, istakao je da je u paraolimpizam ušao kroz atletiku i doživio najljepše životne trenutke.

“Sve ljudsko, emotivno i profesionalno što može da doživi jedan prosvjetni, sportski i pedagoški radnik, doživio sam kroz atletiku i paraolimpizam. U Baru je atletska staza na kojoj smo pravili prve korake, a Barani su uvijek imali toplu riječ za nas. O svemu tome, između ostalog, piše Zoran Poleksić, na sebi svojstven način, sa lirskom dušom, jer je on sve to doživio, živjeći sa paraolimpizmom”, kazao je Igor Tomić.

Na promociji knjige “Paraatletika u Crnoj Gori”, govorili su i predsjednica SO Bar, Milena Božović i direktor Uprave za sport i mlade, Vasilije Lalošević, koji su, kao i Poleksić i Tomić, podsjetili da je prvi i najuspješniji crnogorski paraolimpijac Baranin, Božidar Nikolić Čarli.

“Poleksić je objasnio da se ni u ovoj, kao ni u prvim dvjema knjigama, nije rukovodio samo sportskim rezultatima, podvizima i medaljama, već je želio da ukaže na nešto što je mnogo dublje i kompleksnije, a to je borba sa samim sobom, samoprijegorni rad, pokušaj da se pruži najbolja verzija sebe i upravlja sudbinom. U tome je uspio naš dragi sugrađanin, Božidar Nikolić Čarli, prvi i najuspješniji paraolimpijac, primjer čovjeka koji se nije predao, pa u tom smislu može da bude uzor svima nama. Sigurna sam da ćete pobijediti, prvo sebe, a rezultati neće izostati”, poručila je Božović sportistima koji uskoro putuju na Paraolimpijadu u Tokio.

“Kada neko napiše 27 knjiga, onda je to za svaku pohvalu, a Zoran Poleksić je i u ovu uložio ogroman trud, kako bi ostao trag o svim važnim događajima iz crnogorskog paraolimpizma, odnosno paraatletike”, istakao je direktor Uprave za sport i mlade, Vasilije Lalošević, koji je citirao autora: “Vrijeme će prekriti sve, a ostaće samo uspomene kao dnevnik sjećanja”.

Lalošević je naveo da nas ova knjiga Zorana Poleksića vraća u neko ljepše vrijeme, kada je bila veća solidarnost, za razliku od, kako je kazao  ovog “ludog”, tranzicionog doba. On je, takođe,  pozdravio svog školskog druga, najuspješnijeg paraolimpijca, Božidara Nikolića Čarlija, koji je “svojom energijom i čeličnom voljom pokazao koliko je jak. “Ovaj skup večeras govori i o njemu”, kazao je Lalošević, koji je obećao dalju podršku Paraolimpijskom komitetu, sa kojim imaju odličnu saradnju.

Miloš Spajić iz Herceg Novog, koji se zajedno sa Marijanom Goranović u Baru priprema za učešće na Paraolimpijadi, mladi je čovjek koji se, osim sporta- bacanje kugle, bavi i politikom, a student je i dva fakulteta- Pravnog u Podgorici, dok je u Kotoru na magistarskim studijama menadžmenta. Promocija u Baru je, na neki način, kazao je autor knjige Zoran Poleksić i uvod u ispraćaj crnogorskih takmičara na Paraolimpijadu.

“Svojim primjerom želim da pokažem da su OSI ‘persone perse’ i da mogu biti ravnopravne sa svima. Radim što i drugi, živim svoj život kako mislim da treba i pokušavam da budem čovjek. Sve ovo što mi se dešava u sportu, sanjao sam cijeli život, i trenutno živim svoj san. Upravo ovo sam želio od najranijeg djetinjstva, da jednog dana nastupam za Crnu Goru, da je predstavljam na velikim takmičenjima,  idem na Paraolimpijadu i budem dio istorije Crne Gore. Ljudi treba da slijede svoje snove i rade ono što ih čini srećnim. Ako to čine sa dovoljno želje i volje, rezultat mora da dođe”, poručio je Miloš Spajić.

Direktor Uprave za sport i mlade, Vasilije Lalošević, najavio je na promociji da će, uz podršku Direkcije za javne radove, biti izgrađeno tzv. bacalište u Golubovcima, a stara sala u Beranama adaptirana u Regionalni centar za paraolimpijce.

“Takođe, u planu je izgradnja otvorenog i zatvorenog bazena u Baru i atletskog stadiona u Podgorici”, kazao je Lalošević.

The post U susret Paraolimpijadi, u Baru promovisana knjiga Zorana Poleksića Paraatletika u Crnoj Gori first appeared on BARinfo.