Tokom petodnevnog boravka folklorni ansambl i klapa Društva održali su dva koncerta, a na turneji je učestvovalo ukupno 20 članova KUD-a „Jedinstvo“. Pred brojnom publikom na prelijepim scenama Rijeke i Umaga izvedene su igre i pjesme iz različitih krajeva Crne Gore, kao i program koji je na najbolji način predstavio multikulturalni duh Bara.

Pored nastupa i zvaničnih aktivnosti, članovi Društva iskoristili su vrijeme za upoznavanje kulturnih i istorijskih znamenitosti ovih gradova, kao i za odmor, druženje i jačanje veza sa našim ljudima koji žive i rade u Hrvatskoj.

Predsjednik KUD-a „Jedinstvo“ Zoran Vojvodić istakao je značaj ovakvih gostovanja za očuvanje kulturnog identiteta i povezivanje sa dijasporom.

„Naši ljudi van Crne Gore sa posebnom emocijom doživljavaju pjesmu i igru iz svog zavičaja. Upravo zbog toga ovakvi susreti imaju posebnu vrijednost i predstavljaju dodatni podstrek da nastavimo sa očuvanjem i promocijom naše tradicije i kulture“, kazao je Vojvodić.

Umjetnički rukovodilac Društva Ognjen Vučević naglasio je zadovoljstvo prijemom publike u oba grada.

„Ponosni smo što smo imali priliku da dostojno predstavimo Bar i Crnu Goru i što smo kroz igru i pjesmu još jednom pokazali koliko folklor povezuje ljude i čuva tradiciju“, istakao je Vučević.

KUD „Jedinstvo“ posebnu zahvalnost upućuje domaćinima Želimiru Novakoviću i Ružici Mitrović Maurović na gostoprimstvu i srdačnom prijemu, kao i prijatelju Aliji Šukurici, predsjedniku Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ iz Zagreba, koji je inicirao ovu saradnju i dao značajan doprinos njenoj realizaciji.

Zahvalnost upućujemo i predsjedniku Opštine Bar Dušanu Raičeviću i direktorici Turističke organizacije Bar Marini Trceti, koji su finansijski podržali odlazak Društva na ovu turneju i omogućili da KUD „Jedinstvo“ na najbolji način predstavi svoj grad i državu pred našim ljudima u Hrvatskoj.

Gostovanje u Rijeci i Umagu još jednom je potvrdilo da kultura i tradicija predstavljaju najljepši način povezivanja matice i dijaspore, ali i snažan most prijateljstva između ljudi i gradova.

The post KUD Jedinstvo imalo uspješnu turneju u Hrvatskoj first appeared on BARinfo.

“Brutalna je neistina da sam ja pozivao na ubistvo Dritana Abazovića. Moj figurativni odgovor na komentar gospođe Jovanović, rukovodioca izrade Prostornog plana, da se ne radi o političkoj diskusiji, zloupotrijebljen je od strane URE, istrgnut iz konteksta, sa namontiranim nastavkom  sasvim druge sjednice na Cetinju, kako bi se lažno prikazalo da ja navodno pozivam na ubistvo Abazovića, što nije istina.

Nama, građanima Bara je gospodin Abazović, mimo zakona, zamislio da monitra u srcu grada opasnu eksplozivnu napravu koja bi tu ostala decenijama, za koju je zabranjeno evropskim direktivama da se planira u seizmički osjetljivim područjima, a mi treba da na to ćutimo, aplaudiramo i da ne smijemo da se figurativno izrazimo da nećemo da letimo u vazduh. URA i Abazović hoće da na bazi legitimnog protivljenja građana njegovim suludim planovima, politički profitira. Lobi koji stoji iza svega imao je u protekloj godini 100 milijardi profita, a samo jedan odsto tog profita je milijarda, pa je lako zaključiti o čemu se ovdje radi,” piše u Vojvodićevom demantiju.

The post Zoran Vojvodić: Brutalna je neistina da sam pozivao na ubistvo Dritana Abazovića first appeared on BARinfo.

RB/BI: Kakva je situacija sa „Jedinstvom“, šta to barska publika, na godišnjem koncertu, može da očekuje?

Vojvodić: Imamo divan povod za ovo gostovanje: sjutra (petak) smo od 18 časova, u redovnom, tradicionalnom godišnjem koncertu, kao poklon gradu. Dešavalo se to da bude uoči 24. novembra, ali su ove godine termini bili baš prebukirani u tom periodu. Jednostavno, taj koncert oslikava naš godišnji rad. Bićemo sa našim dragim gostima, imamo ih dosta, međutim neki će iz objektivnih razloga biti odsutni. Naša država nema odgovor na status Kulturno umjetničkih društava koji se sami bore za sopstveni opstanak, pa imaju problema i kako organizovati postave i kako organizovati putovanja. Srećom, zahvaljujući Ogiju, KUD „Jedinstvo“ u folklornom ansamblu ima jednu izuzetnu postavu koju zasigurno nema danas niko u Crnoj Gori, najstabilniju i najbolju prvu garnituru, u igračkom dijelu.

RB/BI: Ognjene, šta ćemo sve vidjeti i kakav će to biti jednogodišnji presjek?

Vučević: Pripremili smo jedan vrlo sadržajan, vrlo atraktivan program, gdje ćemo nastupiti poslije dužeg niza godina. Znate već, zbog korone da smo imali taj nestabilan period što se tiče godišnjih koncerata. Sada smo se vratili i predstavićemo sve postave KUD „Jedinstvo“, od dječijeg ansambla do prve postave. Imaćemo i omladinski ansambl na sceni, prvi put sa dvije koreografije izuzetno zahjtevne, izuzetno teške za izvodjenje, pogotovo u njihovom uzrastu, ali ekipa koja sa njima radi, a tu su Milica, Igor, Katarina, Marija, Anja, uspjeli su da postignu vrlo, vrlo uskladjen način igre. Uspjeli su da ih pripreme kako treba za veliku scenu.

RB/BI: Zorane, čudno je da KUD „Jedinstvo“ još opstaje u ovom gradu, jer od entuzijazma nigdje niti u bilo čemu više nema ništa?

Vojvodić: E, to je to. Ta garnitura mladih ljudi, sa Ognjenom na čelu, shvatila je, zapravo, osjetila, taj amaterski pristup i ljepotu tog činjenja. To im je omogućilo da se pojave u mnogim gradovima Evrope, na mnogim scenama… Bio si sam svjedok naših putovanja mnogo puta i znaš koliko je to dobro i lijepo za te mlade ljude. Posebna je činjenica u tome što su shvatili da sve ono što zovemo porocima se u tim takvim društvima potpuno eliminiše, uključujući čak i onaj najprostiji porok, cigarete. Važno je da jedni druge kontrolišu u svemu i ne dozvole nikome da napravi bilo kakav incident. Moram napomenuti i da sve što je bilo stvoreno u zadnjih 25 godina u Baru, po pitanju kulturnog miljea je stvoreno u KUD „Jedinstvo“. Grupa „Zora“ je iz našeg miljea, KUD „Rumija“ je iz našeg miljea, pa KUD „Sveti Jovan Vladimir“, pjevačko društvo Mira Kruščića, dakle sva polazišta u kulturnoj zbilji grada, moram tu dodati i ove plesne grupe, krenule su iz KUD „Jedinstvo“.

RB/BI: Ipak se sve svelo na folklor i na klapu. Na vas dvojicu i vaše saradnike. A KUD „Jedinstvo“ bi trebalo da bude stožer, da on bude rasadnik talenata u kulturi, da ima i dramsku sekciju i hor, itd.

Vojvodić: Upravo to je ono što sam htio da kažem, da mi je žao što nemamo tih potencijala ljudi koji bi osmislili dramski program, koji bi osmislili i nešto drugo. Ja se opet moram vratiti na ono da, jednostavno, država nema odgovor kako ta društva osmisliti, gdje ih smjestiti. Mi ne možemo biti javne ustanove jer automatski podrazumijeva da onda moramo imati onu infrastrukturu koja podrazumijeva i finansiranje i budžet, itd. KUD „Jedinstvo“ je u jednom periodu i bilo na budžetu i opet zahvaljujući državi i načinu kako su regulisali i napravili regule izbačeni smo i smješteni u nevladin sektor. Dakle, tu ne možemo naći sebe u finansijskom dijelu na nijedan mogući način. Sve što radimo, radimo na tržištu kao da smo preduzeće u punom kapacitetu. Ovi mladi ljudi zarađuju svaki cent. Za naše aktivnosti su oni zaradali novac, zajedno sa nama, po hotelima, od Budve, Herceg Novog, do Ulcinja. Folklorni ansambl je imao, tokom ljeta 120 koncerata. Beogradsko „Kolo“ nema toliko nastupa. A to je prezentirano hiljadama gostiju koji su to u očima ponijeli u svijet, sa prelijepim crnogorskim, najljepšim nošnjama na svijetu.

Mi u Baru imamo maksimalnu pomoć Opštine, onoliko koliko oni mogu da pomognu. To je svedeno na čisto prijateljstvo, ili da kažem neko povjerenje. Ali to nije dugoročno rješenje.

Vučević: KUD „Jedinstvo“ je velikodušno ponudilo Kulturnom centru i gradu kompletnu svoju infrastrukturu, i nošnju i članstvo, čak i pro bono rad. Naš jedini cilj je da KUD „Jedinstvo“ konačno dobije svoj krov i da zavlada jedna bezlična struktura vlasti. Da ne zavisi rad društva od toga da li će tu postojati neki Ognjen, neki Zoran, neki Milan, ili ko će doći na vlast, na kraju krajeva.

RB/BI: Potpuno bi trebalo da bude nebitno za KUD „Jedinstvo“ ko je na vlasti, i u Baru i u državi, jer ono je sa tradicijom koja je za respekt

Vučević: Da li jedno, dva ili tri sistematizovana radna mjesta mogu toliko da opterete ovaj sistem? Ja mislim da ne. Čak mislim da bi KUD „Jedinsrtvo“ kao možda neka u budućnosti organizaciona jedinica Kulturnog centra bilo apsolutno isplativo. Dakle, ne bi ono bilo na teret, nego bi čak moglo i da bude dio primitaka budžetskih sredstava Kulturnog centra. Dakle, ono što je neka naša želja je da dobijemo čovjeka koji će po profesionalnoj dužnosti čuvati tu nošnju, da dobijemo možda jednog ili dva muzičara koji bi nam profesionalno bili na raspolaganju, jednog ili dva profesora harmonike koji bi bili na probama, koji bi mogli da pomognu u radu i hora i klape i folkora. Lično mislim da bi tri sistematizovana radna mjesta bila izvodljiva i da bi to značilo za kulturu grada mnogo i da bismo mogli da damo mnogo veće rezultate.

RB/BI: Naravno, bićemo na svojim mjestima na ovom spektakularnom koncertu, već unaprijed možemo tako da ga proglasimo bez obzira ko će sve biti od gostiju, jer imamo domaće, prave snage koje će ga iznijeti na svojim plećima kao i svake godine. Zorane, šta možeš da na kraju poručiš potencijalnim gostima?

Vojvodić: Prvo, zahvalnost gradu, hoću reći našem gradonačelniku Dušanu Raičeviću, na pomoći. Zahvalnost Kulturnom centru na razumijevanju za dvoranu, za opremu, za sve što je potrebno da taj koncert bude na najvećem mogućem tehnički urađenom nivou. I naravno, poziv našim dragim sugrađanima da dođu i da vide šta možemo i šta znamo.

Vučević: Da vam se i ja zahvalim na prilici da pozovemo sve naše sugrađane da sjutra (petak) budu naši gosti. Jer bez one prepune sale sav naš rad i trud bio bi potpuno beznačajan. Dakle, još jednom molba, zahtjev, da u velikom broju naši sugrađani dođu i vide sve ono što naš Bar ima da ponudi na kulturnoj sceni, da prošetamo našom Crnom Gorom, da vide što su ti mladi ljudi spremni da u živom programu izvedu i da uživaju u jednoj prekrasnoj večeri koja ih neće opteretiti. Koristim priliku i da svim našim sugrađanima čestitam novogodišnje i Božićne praznike i da im poželim da im sledeća godina bude uspješna barem koliko je ova bila za KUD „Jedinstvo“.

The post Vojvodić i Vučević: KUD Jedinstvo bi trebalo da bude dio Kulturnog centra first appeared on BARinfo.

Organizatori 42. manifestacije “U ime crvene košulje” su Kulturni centar i Udruženje boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista našeg grada (UBNOR).

U zoru, 6. jula, u maslinjaku na Belvederu, pred puščane cijevi stali su Vojislav, Matija, Veliša, Ljubica, Stojan, Milenko, Rizo, Zorka, Đorđije i Andrija, dan kasnije strijeljan je i Petar… Iz njihove krvi i ranjenog  belvederskog jutra, uzdigle su se na jarbole luče i vječne vatre “Crvene košulje”, svijetlo-strašne zastave jedne epopeje i antifašističkeborbe malog ali nepokornog  crnogorskog naroda.

Predsjednik UBNOR-a, Đuro Marković, dirljivim se riječima obratio rodbini strijeljanih, prijateljima i gostima, izražavajući posebno zadovoljstvo što među okupljenima vidi veliki broj mladih. Po njegovim riječima, teško vrijeme koje se zove rat, odnijelo je jednu mladost u spomen koje se svake godine okupljamo, 6. jula.

“Ljubica i Zorka, Vojo i Andrija, Stojan i Milenko, Rizo i Veliša, Đoko i Matija, Petar, kao da nam svi uglas poručuju da ne smijemo dozvoliti da se ponovi zlo vrijeme koje je pokosilo njihovu mladost. Moramo da uvažavamo i cijenimo jedni druge, živimo i radimo složno, izgrađujemo i činimo ljepšim ovaj grad. Ne prebrojavajmo se ni po vjeri ni po naciji. Volimo se, se budimo dobri ljudi i građani, volimo svoju državu i radujmo se životu”, poručio je Marković i podcrtao da se, uprkos događajima koji kroje našu sadašnjost, treba izdići i biti Čovjek.

“Kad vrijeme izbriše tragove, kad borci za slobodu postanu dio sjećanja, kad istorija počne da se prekraja i revidira zarad potreba nove, dnevne politke i kad prošlost počne da prekriva zaborav, podsjećanje na istinu jedini je lijek. Zato smo ovdje i bićemo dok trajemo jer mrtvi ne umiru dok god ih se živi sjećaju.

Emotivno, potkrijepljeno snažnim argumentima, govorila je sinoć potpredsjednica Opštine Bar, Tanja Spičanović.

“Ovdje nas je dovelo prisjećanje i podsjećanje na djecu, velike ljude i velike mučenike koji su ubjeni na najsuroviji način. Bar pamti krvavu crvenu zoru 6. jula. Samo sjećanjem na žrtve fašizma možemo se oduprijeti onome što smo mislili da je sa Drugim svjetskim ratom ostalo iza nas, da su fašizam i nacizam pojave koje se čovječasnstvu više ne mogu dogoditi. Vjerovali smo da su rane bile toliko duboke, bolne i da  ljudska vrsta nikada neće dozvoliti da se tako nešto ponovi”, istakla  je Spičanović dodajući da, nažalost, danas, u 21. vijeku, svjedočimo da nije tako, pa se zato moramo sjećati, podsjećati, pamtiti, slušati poruke djece, a već velikih ljudi, onih kojima se dogodio rat dok su se igrali rata.

“Uvijek su na obilježavanju 6. jula emocije snažne, pogotovo porodicama strijeljanih na Belevederu,  koje pokušaavju kroz priču da čuvaju istorijsku istinu, grade istorijsko pamćenje. Stoga, ne dozvolimo revizionistima da falsifikuju istoriju, negativnim društvenim pojavama da naruše ono po čemu je Bar uvijek bio poznat:  solidarnost, zajedništvo, antifašizam, kao tradicionalne vrijednosti koje je ovaj grad utkao duboko u sebe. Pronosimo poruke koje šalje civilizacija kao imperative humanog  i pravičnog življenja,   poruke slobode i prava na život”, zaključila je Spičanović.

Tokom programa, uz nezaboravne stihove velikog pjesnika Branka Miljkovića, pročitana je i pjesma “Belvederski orfeji”, Rajka Joličića, kao nezaobilazan segment manifestacije  “Crvene košulje”.

Publika u Starom gradu sa oduševljenjem je ispratila nastup KIC Pop hora koji je posebno za ovu priliku, iz repertoara “Bez dileme – antifašizam”, pripremio set od 11 pjesama, za svaku pokošenu belvedersku mladost – po jednu pjesmu. Partizanske i antifašističke pjesme pjevala je publika sinoć uglas sa gostima iz Podgorice.

The post Hrabrost i ljudskost Orfeja belvederskih trebaju nam biti putokaz first appeared on BARinfo.

„I ove godine, po ko zna koji put sa ovog mjesta, pokušavam da prizovem što više naše braće Crnogoraca da nam se pridruže. Ispred sebe vidim poznata i draga lica, prijatelje koje iz godine u godinu gledam na ovom mjestu. Mnogi od njih nisu sa nama jer im je draže da budu na Cetinju, ali to je tako, mi smo Crnogorci takvi, svi se, izgleda, tako odnosimo i prema nekim mnogo važnijim stvarima nego što je ovo.

Savjetovan sam od dragih prijatelja da večeras ne vezujem svoju sudbinu sa ovom crkvom i ovim mjestom koje mi pripada kao prvom među jednakima, ali moram ponoviti da ću ovu godinu iskoristiti da probam da riješim ono goruće pitanje za nas, a to je plac i prostor da gradimo za nas crkvu.

Obećanja imamo i to ona koja traju poduže. Mnogi nisu dočekali da se to ostvari, nada u Boga da ću ja to uspjeti s godinama. Kako god da bude, obećavam da će, ako ne uspijem u tom poslu, ovo biti potonji put da na ovom mjestu govorim pred vama“, poručio je Vojvodić.

„Želim vam zdravlje, sreću i sve ono što želim svojoj porodici. Drago nam je da ste tu, sve ono što činimo, činimo čistog srca i rad toga da nas svaki put bude sve više, nada u Boga da će tako i biti. U zdravlje i veselje za vaše porodice. Neka nam je srećno“, kazao je Vojvodić.

Veče je nastavljeno uz crnogorske pjesme i posluženje.

The post Vjernici CPC nalagali Badnjak ispred Dvorca kralja Nikole first appeared on BARinfo.

Muzički život sa nekoliko individualaca, bez jasne perspektive, i kadrih za „velika djela“, neuspjeli pokušaj niže muzičke škole na Pristanu, i nekoliko „hrabrih“ (braća Ujez, braća Prelević, M. Jelenić) koji su se ostvarili kroz kotorsku srednju muzičku školu, bilo je sve što sam kao klinac znao o muzici i muzičarima. A moj „pjevački talenat“ otkriven je po svadbama u Starom Baru i posebno u čudesnoj Čelugi, naselju izuzetnih pojedinaca, gdje živim i danas.

I tada, kako to obično biva – iznenada i daleko, u Hamburgu, neki čudni Englezi zaustavili su zemljinu kuglu i ne samo muzički, već i bukvalno, promijenili svijet. Zvali su se „Bitlsi“. Bili smo nesvjesni njihove moći i do danas je nijesmo do kraja shvatili.

Imao sam jedanaest godina kad mi je majka kupila gitaru. Naravno, nije mogla da je kupi u Baru, nego je naručila, i više mjeseci nestrpljivo sam čekao da stigne u knjižaru na Pristanu. Imao sam dva izbora: da postanem Slavko Popović, klasičar ili Nija Karađuzović, „šeret“ i „probisvijet“. Odabir je bio Podgrad, Nija.

Sa prvim naučenim akordima, u školi u Podgradu, postao sam „glavni“. Odmah me pod svoje uzeo dr A.Krstić, kojega je grad odredio da brine o muzičkom životu, dok je javni tužilac B. Brajović bio zadužen za dramski (glumci su bili N. Lekić, P. Vujović, D. Pavlović, M. Karađuzović, N. Šaranović i drugi).

Pošto nijesam imao potrebnu visinu, na čuvenu scenu prepune sale bioskopa na Pristanu prvo se iznosi stolica naslonjača, pa se pojavljuje moja gitara, iza koje se jedva nazirem. Nogu namještam na sigurnosnu prečagu stolice, gitaru stavljam preko koljena i počinjem pjesme tada najpopularnije estradne zvijezde Jugoslavije, Radmile Karaklajić. U tim godinama, do stvaranja prvog benda, nastupam na svim mogućim priredbama i zabavama, uključujući i intenzivnu saradnju sa JNA, njihovom V. P. 6330 u Baru, čijih diploma i priznanja imam – ne zna im se broj.

Što se muzičkog uticaja tiče, tu je glavnu ulogu odigrao jedva čujni Radio Luksemburg, kao i na nas posebno uticajna italijanska muzika, odnosno festival „San Remo“.

I tada, prvih gimnazijskih godina, na inicijativu mog sada pobratima Ljuba Dabovića, nastaje prvi ozbiljni VIS u Baru, „Zlatne školjke“ (gitara Lj. Dabović, bubanj S. B. Nikezić, gitara A. S. Brajović i gitara i vokal Z. Vojvodić). VIS funkcioniše do trenutka kad Ljubo na plaži u Sutomoru pronalazi svoju Valtraut i sa njom otpeljava za Njemačku.

Bend preuzimamo ja i Saša Brajović. Mijenjamo ime i nastaje VIS „Veseli dječaci“ (gitara A. S. Brajović, bubanj B. Čalović, bas gitara M. Vulijanac i gitara i vokal Z. Vojvodić). Sa „Veselim dječacima“ nastupali su i Snežana Tošković, Nikola Jovićević, Nikola Karanikić, Miki Jelenić, Branko Zečević, Pjero Bjanki, Miško Vujić, Goran Jovanović…

Mi smo u gradu sve… I imali smo sve. Moj život odvija se u stilu filma „Volite li Bramsa?“

Poseban dio mog muzičkog života je svirka sa legendarnim Nikolom Karanikićem. Sa njim sam nastupao kad god je bila prilika, uvijek uz dobru nadoknadu. Sve što znam o starogradskoj muzici, dalmatinskim pjesmama, italijanskim kanconama, dugujem ovom čudesnom muzičaru – samoukom harmonikašu, koji sigurno zaslužuje da se neka od ulica našeg grada nazove njegovim imenom.

Hvala mu za sve.

Te šezdesete godine u Jugoslaviji bile su, ne samo u muzičkom smislu, „zlatne godine“.

Onda stižu i sedamdesete. U bend smo primili bubnjara koji je nedostajao, Brana Brnjadu, ali i gitaristu Baću Lekavskog i jedinog istinskog i „pravog“ rokera, gitaristu Novaka Noca Brajovića. Učio je da svira gitaru gledajući u moje ruke i prste, na našim probama u Domu na Tabiji, u barskom Polju. Za nekoliko mjeseci ostavio me „u male“, tako da me je, poslije nekoliko godina sviranja, bila sramota koliko manje znam od njega. „Pobjegao“ sam i prihvatio se bas gitare. Tada nastaju „Ajkule“ (Saša, Brano, Baća, Noco i ja).

„Ajkule“ su, tvrdim, najbolji bend kojeg je Bar imao. Zvučali smo nestvarno. Instrumentalno – sa izuzetnom opremom, vokalno – do sada, u ovom gradu, neprevaziđeno (Saša, Noco i ja, vokali). Trajali smo gotovo deset godina…

A taj nevjerovatan muzičar, Noco Brajović, odbio je ponudu tada najpopularnijeg benda na YU prostorima, zagrebačkih „Srebrnih krila“ i ostao vjeran „Ajkulama“. U grupama „Napokon“ i „Ružin trn“ pokazao je svu raskoš svog talenta.

Noco, Nikola i ja, nastupima u novootvorenom sutomorskom hotelu „Sozina“, bili smo, nesumnjivo, preteče onoga što se danas zove „jedan čovjek – bend“.

Što se muzičkog života tiče, on i danas „teče mojim venama“: godinama sam član KUD-a „Jedinstvo“, član sam klape ovog KUD-a, nastupam gdje god nas pozovu.

Do kada?

Nemam pojma!

The post Zoran Vojvodić: Onda kad me Noco ostavio u male first appeared on BARinfo.

U ime Episkopije kotorsko – primorske sjednici su prisustvovali arhijerejski namjesnik Ivan Pajović, jereji Milo Mihajlović i Stevo Mašanović i đakon Nebojša Aleksić.

Organizaciju ovog skupa su pomogli Preosvećeni episkop Boris i protojerej – stavrofor Dragan Pavlović iz Episkopije ostroško – nikšićke, kao i Zorka Raičević iz Fondacije “Lučindan”.

Kako su naveli, na početku sjednice je minutom ćutanja odata pošta nekadašnjem predsjedniku PCO Bar Đuru Glomaziću i svim preminulim članovima ove Pravoslavne crkvene opštine.

Pozdravno pismo Njegovog visokopreosveštenstva, Arhiepiskopa kotorsko – primorskog Simeona, kako su saopštili, svim prisutnim vjernicima i poštovaocima Crnogorske pravoslavne crkve u sali Dvorca Kralja Nikole pročitao je sekretar Episkopije, đakon Nebojša Aleksić.

-Preosvećeni episkop Boris je prisutne obavijestio da postoji inicijativa za gradnju sabornog hrama i parohijskog doma u Baru, uz očekivanje da bi se u narednih godinu dana trebala pripremiti sva potrebna dokumentacija, što je preduslov za početak gradnje – dodaje se u saopštenju.

Arhijerejski namjesnik, protojerej – stavrofor Ivan Pajović, prema njihovim riječima, je upoznao prisutne sa organizacionom strukturom unutar Eparhije kotorsko – primorske i izrazio spremnost za saradnju sa novim Odborom PCO Bar, uz napomenu da “naše sveštenstvo stoji na raspolaganju svim vjernicima u Baru za obavljanje svih vjerskih službi”.

Predsjednik PCO Bar Zoran Vojvodić je saopštio da je još u svom prethodnom mandatu podnio Opštini Bar zahtjev za dodjelu placa za gradnju crkve. On je najavio formiranje delegacije koja će reaktuelizovati to pitanje pred opštinskim organima, kao i niz drugih inicijativa koje će organizaciono ojačati poziciju naše crkve u Baru – naglašeno je u saopštenju.

Svim članovima Odbora Pravoslavne crkvene opštine Bar, zaključuju oni, “želimo blagoslovljen i uspješan rad”.

The post CPC: Formiran Odbor Pravoslavne crkvene Opštine Bar first appeared on BARinfo.