Podstaknut nedavnim saopštenjem za javnost sa zasjedanja Međunarodne konferencije sv. Ćirila i Metodija u Prištini, te naglaskom kako su pomirenje, saradnja, suživot i mir moralni imperativ upravitelj župe don Dejan Turza okupio je petoricu „običnih ljudi“ koji su svojim postupcima, iako su time ugrozili sopstvenu bezbjednost i život, ukazali na humanost i herojstvo.

Na samom početku, don Turza je predstavio encikliku pape Franja „Fratelli tutti“, istakavši da taj dokument pokušava osmisliti socijalni smisao života, bratsku dimenziju duhovnosti i podsticaj da sve ljude jednako prihvatamo i volimo.

„Svaka nova generacija mora prihvatiti borbe i postignuća prethodnih generacija kao svoje lične i voditi ih ka višim ciljevima. To je put. Dobro, jednako kao i ljubav, pravda i solidarnost, ne može se postići jednom zauvijek, moraju se sticati svaki dan iznova. Nemoguće je zadovoljiti se onime što je već postignuto u prošlosti, i stati da bismo u tome uživali. Time bismo zanemarili da mnoga naša braća i sestre trpe situacije nepravde koje od svih nas traže djelovanje. Zato je važno, da u katehezi i propovijedanju na direktniji i jasniji način budu uključeni socijalni smisao života, bratska dimenzija duhovnosti, uvjerenje u neotuđivo dostojanstvo svake osobe i podsticaj da sve ljubimo i prihvatamo“, naveo je Turza.

Nakon njegovog izlaganja, Jovan Deura pročitao je evanđelje po Luki o milostivom Samarijancu, a, iako je bila planirana, zbog tehničkih problema nije puštena projekcija dokumentarnog filma “Biti ili ne biti Ivan Hiti”. To se ispostavilo kao bolja opcija, jer su prisutni imali priliku da čuju emotivna i potresna svjedočenja Amira Reka iz Sarajeva, Ivana Hitija iz Varaždina, Frana Đokvučića iz Šestana koji je govorio o svom stricu don Pavlu Marvuliću, don Kelmenda Spaćija i priču o Kotoraninu Mladenu Popoviću. Njihove sudbine značajno su im promijenile i obilježile živote, dokazali su da i u najtežim i najmračnijim vremenima postoje primjeri ljudskosti koji sijaju poput zvijezda, a sve u crkvi podstakli su na razmišljanje, ali i na pokoju suzu.

Amir Reko bio je oficir JNA, a početkom rata u Bosni je dezertirao. Ipak, kako se školovao u tom pravcu, njegova dužnost bila je da pomogne porodici u toj teškoj situaciji. Ono što mu se tada dogodilo, zauvijek je odredilo njegov život. Kao komandant dijela Armije Bosne i Hercegovine tokom raspada Jugoslavije dobio je naređenje da napadne većinski srpsko selo Bučje u okolini Goražda. Iako su mu samo tri dana ranije živi zapaljeni majka i članovi najuže porodice, Reko nije želio osvetu, već je spasio 52 civila iz tog sela.

„U toj situaciji u junu ’92 godine, kada zdrav razum nije mogao ovladati čovjekom, rekao sam da se maknu puške, a Srbima kazao – ja vas neću pobiti, svima vama ću pomoći, idite s milim bogom i pričajte. Tada sam obezbijedio njihov odlazak i od tog događaja sam imao velikih problema. Sam vrh te stranke u Goraždu je pripremao moje ubistvo u dvije kuće, ja sam nekako uspio da izađem i ostanem živ“, sa knedlom u grlu prisjetio se najtežeg perioda u svom životu Reko.

Dugo je živio u Danskoj, a kada se vratio Gradsko vijeće Goražda proglasilo ga je personom non gratom. Nakon mnogo godina, svoju priču predstavio je i medijima. „Supruga mi je rekla tada da se suzdržim, da to nije dobro za skromnog čovjeka, ali na neki način, osjetio sam potrebu i mislim da ova priča ipak treba da bude putokaz onog najvrijednijeg što u sebi nosimo kao ljudi, bez obzira kojem se bogu molimo, a to su ljubav, čestitost, iskrenost, poštenje. Sa ovog mjesta, u ovoj božjoj kući želim da poručim da izdržimo bez obzira koliko teško bilo, da zaista budemo iskreni jedni prema drugima i da budemo ljudi, pogotovo u vremenima kada još na Balkanu nije došlo vrijeme da se oslobodimo tereta. Ne mogu da mrzim nikoga samo zato što je druge vjere, zato što je Srbin ili Hrvat, ne mogu moje kumove da mrzim i nikada neću dati nikome da to uradi dok sam ja živ“, podvukao je Reko.

Ni priča profesora Ivana Hitija iz Varaždina nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim. On je, takođe za vrijeme rata, kao dobrovoljni vojnik hrvatske vojske odbio naređenje da zapali srpsku pravoslavnu crkvu i Vladičanski dvor u Pakracu. Umjesto toga, spasio je vrijedne knjige knjige i umjetničke slike koje su pripadale Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Zbog toga je momentalno, iako sa završena dva fakulteta, dobio otkaze na svim funkcijama koje je obavljao, te nije mogao nigdje da se zaposli.

„I stvarno nisam dobio posao 20 godina, iako imam dva fakulteta. Moram priznati, izvrsno sam naučio baratati mješalicom za beton, nema toga ko će bolje od mene odrediti kvalitet betona treba, tu sam savršen. Rekli su da je za mene velika lopata, mislili su da ću sa njom brzo odustati, ali nisam, jer mi je supruga rekla šta ti je to sve trebalo, pa sam onda ćutao, trpio i radio, tako sam zarađivao novac i štitio porodicu“, ispričao je Hiti, iako težak, na duhovit način svoj životni put.

A o zaboravljenom podvigu barskog katoličkog sveštenika, don Pavla Marvulića, govorio je njegov sinovac Frano Đokvučić. Kako je istakao, tokom rata 1941. godine Marvulić je svojim znanjem i umijećem uspio da spasi oko 600 pravoslavaca koje su Italijani zarobili s namjerom da ih zatvore u njemački logor u Albaniji. „Da je nekim slučajem ubio te ljude, sigurno bi bio heroj, imao bi spomenike, ulice i trgove, ali on nema nijednu ulicu u Crnoj Gori“, naveo je Đokvučić.

Spomenuo je i priču kada je don Pavle Marvulić, tokom službovanja u Ulcinju, crkvenim zvonima tokom Ramazana obavještavao vjernike islamske vjeroispovjesti da je vrijeme za obrede, jer su u to vrijeme Njemci zabranili da se puca iz topa. „Dugu starost je doživio, imao sam sreću da živim i rastem uz njega. Jednom prilikom sa ga upitao – striko, da li si ti bio katolički sveštenik ili hodža, a on mi je odgovorio – Isus nas je, sinko, učio molitvu ‘Očenaš’, u njoj se ne kaže oče moj, već oče svih nas, a ja sam svoj život posvetio Bogu, da služim narodu“, kazao je Đokvučić.

Iako već nekoliko godina službuje u Baru, malo ko je znao za težak i izazovan život don Kelmendija Spaćija tokom službovanja na Kosovu, ali i njegovom podvigu, kada je u crkvi Svetog Antuna spasio muslimanski narod za vrijeme rata 1999. godine.

„Svi ti ljudi našli su utjehu u ckrvi Svetog Antuna. Cijeli taj grad spasila su djeca, svi su bili u crkvi, svi su zahtjevali da imaju krunicu i molili su, tako da se kroz cijelo selo čuo glas djece, i to nas je spasilo. Sveti Antun je bio najveće oruđe koje je branilo taj narod. Ljudi, život bez Boga je ništa, vjerujte u Boga i sve ćete imati. Kao što se kaže u molitvi ’Očenaš’ – oprosti nam duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim“, istakao je don Kelmend Spaći. I on je, slično kao i don Pavle Marvulić, za vrijeme iftara zvonio iz crkve za muslimansko stanovništvo.

Iako o svojim djelima nije želio govoriti, ovom događaju prisustvovao je i Kotoranin Mladen Proročić. On je za vrijeme opsade Dubrovnika bio jedan od stražara u Morinju, a prema svjedočenju mnogih logoraša, jedini je stražar koji se prema zatvorenicima ljudski odnosio. Don Dejan Turza pročitao je svjedočenja logoraša o dobrim djelima Mladena Proročića, među kojima i jedno u kojima se navodi da im je Proročić spasao život.

Zbog svojih hrabrih, humanih djela i velikog srca nagrađeni su dugim aplauzima, a uručene su im i diplome što su svojim herojskim činom pokazali da da su „fratelli tuti“ svima, te da se može činiti ono što je ispravno, a ne ono što je lakše. Posebnu emociju izazvao je Amir Reko kada je kazao da je ovo njegovo prvo priznanje koje je dobio za učinjena djela.

Predvođeni časnom sestrom sv. Križa iz Bara Teutom Augustini, prisutni su otpjevali predivnu ariju „Neka cijeli ovaj svijet“ iz mjuzikla „Jalta, Jalta“.

Na kraju je don Turza podsjetio na nedavno izrečene riječi nuncija za Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu nadbiskupa Francis Assisi Chullikatt, kako je potrebno svojim životom biti svjetlo u svakodnevnici, te je izveden svojevrstan performans. Na stolu ispred crkve dječak je postavio globus, a svaki učesnik je upalio svijeću, dajući time mali doprinos. Osim toga, svi su dobili i vrećicu sa sjemenom cvijeta i zadatak da ga moraju posaditi.

Događaju su prisustvovali i predstavnici Društva maslinara Bar, Zajednice Italijana za Bar i Ulcinj, Žene Bara i članovi društva „Vitezovi Svetog Jovana Vladimira“.

Ovim se večeri okupljeni simbolično priključili događajima „Not Alone“ na Trgu svetoga Petra u Rimu, uz prisustvo pape Franja, gdje su se, uz svjedoke bratstva i umjetnike kao što je Andrea Bocelli, Al Bano, Stjepan Hauser i drugi, okupile porodice i udruženja zajedno s onima koji žive na rubu društva, od najsiromašnijih i beskućnika do migranata i žrtava nasilja i trgovine ljudima, i gdje je potpisana „Deklaracija o bratstvu“ kojom će Crkva cijelom svijetu ponoviti „ne“ ratu i potaknuti na zauzimanje za dijalog i izgradnju mira. Osam gradova u svijetu bila su povezana u direktnom televizijskom prenosu kako bi mogla podijeliti i širiti iskustvo bratstva, i to u Kongu, Srednjoafričkoj Republici, Etiopiji, Argentini, Izraelu, Japanu, Peruu i Italiji.

The post Susret o ljudskom bratstvu – emotivno veče ispovijesti običnih ljudi – heroja first appeared on BARinfo.

Cilj Papinskog misijskog Djela svetog djetinjstva je  da se malim znacima ljubavi pomogne djeci da ostanu djeca, a kroz obrazovanje i igru “probuditi im vjeru, darovati ljubav i potaknuti nadu”.

Na početku svete mise upravitelj župa don Dejan Turza srdačno je pozdravio sve okupljene vjernike. Na poseban je način dobrodošlicu izrazio bogoslovima prve i druge godine Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu koji su se, u pratnji prefekta đakona don Ivana Mamića, odazvali pozivu da uzveličaju euharistijsko slavlje. Upravitelj župe upoznao je prisutne s manje poznatim činjenicama u župi.

Akademska slikarka Danijela Stanković – Drobnjak predstavila je radove koje su djeca pripremila za likovni konkurs u sklopu proslave Papinskog misijskog Djela svetog djetinjstva. Najuspjeliji radovi poslani su u Misijsku centralu.

Djeca su recitovala pjesmice o ljubavi prema svojim roditeljima i svome zavičaju., kako bi i na taj način pokazali da su sva djeca svijeta ista – vole svoje roditelje i svoj zavičaj, samo što su u mnogim dijelovima svijeta brojna djeca ugrožena uslijed siromaštva.

Djeci su u crkvi podijeljeni katehetski materijali „Veseli kilometri”  koji su donacija Hrvatskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori.

Božidar Vučetić je u ime župnog animatora za misije mr. sc. Zdravka Paladina iz Šušanja obavijestio prisutne da su na misi prikupljene donacije za Papinsko misijskog Djelo svetog djetinjstva i pozvao sve zainteresovane da se priključe Misijskoj zajednici u Šušanju na sedmičnim susretima, utorkom u 19 sati.

On je istakao da će zajednica na poseban način raditi na kreiranju i osmišljavanju obilježavanja misijskih blagdana: Korizme, kao razdoblje molitve i solidarnosti; misijskog listopada i Misijske nedjelje – Svjetskog dana misija; blagdana sv. Franje Ksaverskog, Dana svećenika i redovnika misionara; blagdana sv. Terezije od Djeteta Isusa, Dana redovnica misionarki; Svjetskog dan bolesnika te Tjedna molitve za jedinstvo kršćana.

Misi je prisustvovala generalna konzulka Republike Hrvatske u Kotoru mr. sc. Jasminka Lončarević,  predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori Zvonimir Deković i dopredsjednik Darko Perić te član HNV Božo Šaltić, Vlado Maruvčić predsjednik Hrvatskog kulturnog društva „Sveti Jeronim” iz Bara, predsjednik Mjesne zajednice Sutomore Frano Vuksanović, u pratnji Igora Hrvatina, te predsjednik Mjesne zajednice Šušanj Pešo Glavanović i odbornica Aleksandra Glavanović.

The post U Sutomoru proslavljeno 180 godina Papinskog misijskog Djela svetog djetinjstva first appeared on BARinfo.

Na svetoj misi, koja je održana ispred crkve sv. Petke, okupio se veliki broj župljana i turista, zajedno sa časnim sestrama franjevkama koje su stigle iz Petrovca i Bara sa više starijih osoba. Misno slavlje predvodio je upravitelj župe, Don Dejan Turza koji je je istakao da starije osobe imaju veoma značajnu ulogu u obrazovanju i prenošenju mudrosti, ne samo u okviru porodice, već i u društvu.

Turza se u propovijedi osvrnuo i na poruku pape Franja koju je uputio povodom obilježavanja ovog dana, pozvavši starije osobe da budu začetnici revolucije nježnosti koja se postiže najprije molitvom i podsjetivši prisutne da je obilazak starijih osoba djelo milosrđa. Nakon misnog slavlja uslijedilo je kratko druženje uz hladna osvježenja i kolače koje su pripremile vrijedne domaćice.

U pripremi za obilježavanje Svjetskog dana djedova i baka, u četvrtak 21. jula dvadesetak osnovnoškolaca i srednjoškolaca okupilo se u župnom dvorištu na radionici na kojoj su izrađivali čestitke za bake i djedove. U subotu je desetak djece posjetilo starački dom u Petrovcu kojim upravljaju časne sestre franjevke, pripremivši za štićenike doma prigodan program – recitacije i nekoliko kompozicija na flauti.

Posjetioci su, štićenicima doma, iskazali zahvalnost za sve dobro što su u svom životu napravili, a takođe su im uručili i čestitke za njihov dan koje su djeca izradila.

The post U Sutomoru obilježen Svjetski dan djedova i baka first appeared on BARinfo.

Učinili su to na poziv kotorskog biskupa Ivana Štironje koji je, potaknut pozivom pape Franja, pozvao sve da se na molitvu i post ujedine za prestanak rata u Ukrajini.

“Vjernici najjužnijih župa Kotorske biskupije uključuju se u brojne humanitarne akcije, a i na ovaj su način pokazali svoju blizinu sa svim nedužnim žrtvama ovoga nehumanog i nerazumnog razaranja i krvoprolića. Molitvi su se pridružili vjernici katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti, pet različitih nacionalnosti, te svojim primjerom iznova potvrdili da se ljudi u Baru dijele samo na ljude i neljude”, kazao je za Bar Info i Radio Bar don Dejan Turza, župnik Spiča i Sutomora.

The post U Sutomoru Molitve za mir na našem, ukrajinskom i ruskom jeziku first appeared on BARinfo.