Pred brojnim posjetiocima, među kojima su bili i ambasador Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić i sekretar Sekretarijata za kulturu Opštine Bar Srđan Lekić, pokretač i urednik ovog zubačkog “katkadnika” mr Ilija Vukotić istakao je da je ovo izdanje objavljeno uz podršku Nacionalnog savjeta Muslimana Crne Gore i Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) Crne Gore.

Predsjednik Nacionalnog savjeta Muslimana Crne Gore Sabrija Vulić podsjetio je da je ideja za ovu monografiju nastala prošle godine, na Danima nematerijalne kulturne baštine Bara.

„I to baš na ovom mjestu, u Kući maslina, gdje sam prvi put vidio ‘Zupci Times’ i bio zadivljen onim što Ilija Vukotić radi kako bi sačuvao pravo kulturno blago svog kraja. Kada sam mu rekao da ću pozvati Hrvatsko nacionalno vijeće i mog kolegu, predsjednika Vijeća Zvonimira Dekovića da u jednu knjigu saberemo najinteresantnije priče, Ilija me je pogledao sa velikom nevjericom. U jednu ruku, ovdje je proradio i moj zavičajni gen, jer su se upravo u Starom Baru, na pjaci, vjekovima susretali moji Mrkojevići sa Ilijinim Zupcima“, rekao je pored ostalog Vulić. 

Potpredsjednik HNV Darko Perić rekao je da “Zupci Times” svojim značajem nadilazi lokalne okvire.

„To je glasilo koje se bavi istorijom, kulturom, koje od zaborava čuva sve bitnije događaje i ljude koji su oblikovali ovaj prostor u kojem živimo. Ova knjiga u biti nije samo skup priča, već je svojevrsTan način da se prikaže suživot, poštovanje, kako se iz različitosti dolazi do izražaja zajedničke vrijednosti i svima od srca želim da je pročitaju, svako će u njoj naći dio sebe“, rekao je, pored ostalog, Perić.

Kuriozitet večeri bilo je predstavljanje izgraviranog štapa koji je Zubac Petar Antunićević napravio dok je sa još nekoliko seljana bio zatočenik u turskim logorima u Prvom svjetskom ratu.

Istoričarka umjetnosti Katarina Gazdić Ilić istakla je da je jedan od najvrjednijih aspekata ove monografije to što je dijelom pisana lokalnim dijalektom “jer upravo riječi, izrazi, idiomi nose u sebi tragove istorije, starih seoba i kulturnih prožimanja“.

„Bilježenjem dijalekata i arhaičnih riječi autor čuva jedan dio svoje kulturne memorije koji bi u savremenom dobu lako mogao biti izgubljen. Ova monografija pokazuje da se istinsko bogatstvo zajednice ne pokazuje njenom veličinom već duhom i dubinom pamćenja, njegovanjem jezika i očuvanjem tradicije koja je čini prepoznatljivom  i jedinstvenom. Detaljno dokumentovanje običaja i života kroz tekstove i fotografije zapravo omogućava da se usmena tradicija pretoči u pisanu formu čime se sprječava njeno zaboravljanje i gubitak dragocjenog znanja kako jedna zajednica razumije svijet i svoje mjesto u njemu“, istakla je Gazdić Ilić. 

Autora monografije, učesnike i posjetioce promocije, pozdravio je i poznati zavičajni publicista i etnolog Vlado Lukšić. Veče je pjesmom “Vrsuta“ otvorio hor “Antivari Musica”, sa sopranom Aleksandrom Vojvodić Jovović, a pročitane su i „Pjesma o Zupcima“ koju je uoči Drugog svjetskog rata napisao Mirko Ivanović, te „Pjesma za Janu Dumezić Marinović“ koju je napisao Petar Marinović.

Veče su autentičnim nošnjama uljepšale djevojke iz Zubaca, a bogata trpeza za posjetioce bila je djelo NVU „Žene Bara“.

The post Promovisana monografija The best of Zupci Times first appeared on BARinfo.

RB / BI: Vaš časopis je upravo obilježio 15 godina od izlaska prvog broja. Svih do sada objavljenih 160 brojeva nose oznaku „katkadnik“. Šta to znači?

Vukotić: Časopis izlazi jednom mjesečno. Na početku je sve zavisilo od  naših prijatelja koji su nam pomagali da uradimo prelom, ispravimo, digitalizujemo i štampamo časopis. Nerijetko smo probijali rokove, izlazio bi tek kad sve bude zaokruženo, i zato smo ga i nazvali „katkadnik“.

RB / BI: Zašto baš ime Zupci Times?

Vukotić: Zašto da ne? Dugo sam živio u Americi, bio sam pod uticajem njihovih listova, nisam htio biti pod uticajem naših. U zaglavlju piše da smo zavisna novina, pitaju ljudi – zašto? Zato što su sve ostale novine nezavisne. Probamo da se šalimo, po uzoru na kotorsku „Karampanu“, da od starta budemo komični, i tako se sve razvijalo iz dana u dan.

RB / BI: Od samog početka do danas, sem čisto tehničkih stvari, apsolutno sve je na vašim leđima – prikupljate materijale, obrađujete ih, objavljujete časopis prvenstveno u PDF-u. Kako se zapravo začela ideja da se pokrene „Zupci Times“?

Vukotić: Oduvijek sam bio vezan za Zupce jer su moji roditelji odatle. Redovno sam na zimski i ljetnji raspust odlazio kod djeda i babe, fascinirao me je njihov govor jer je bio arhaičan, a s obzirom da je moj background lingvistički, sve mi je to bilo novo i učio sam usput. Sakupljao sam materijale – priče, fotografije, ostajalo ih je po škafovima, i probao sam onda da sve to saberem u jedan list. Imao sam tada prijatelje koji su radili u „Pobjedi“, pa sam bio u mogućnosti da mi profesionalci onako neoficijelno, „ispod ruke“, naprave prelom prva tri broja.

RB / BI: Kakve su bile reakcije čitalaca na prvi broj? Da li ste tada imali projekciju ovog vašeg projekta, bolje reći poduhvata, na duže staze?

Vukotić: Nisam imao publicističkog iskustva, ali osoba sam koja voli da uči i da prihvata izazove. To je za mene bila nova i vrlo interesantna stvar, lično mi je bilo uzbudljivo, ali i za ljude koji su to čitali u Zupcima, jer je dosta ljudi bilo indirektno pomenuto. Nekima se sviđelo, nekima nije, pominjala se stara škola, moj sada pokojni stric Tomo Vukotić koji je inače bio izvor velikog broja priča za časopis… Ko je onda mogao razmišljati da će to trajati 15 godina, u startu je sve to bilo štosa radi, tih prvih nekoliko brojeva, ipak je to komplikovana stvar. Ali, sad smo se već uhodali, dosta poznatih ljudi iz Bara je ovdje objavilo tekstove, da nam „učini na ruku“, od Sava Markovića, Čeda Ratkovića, Vlada Lukšića…

RB / BI: Sve ove godine na stranicama Zupci Times provijavaju termini kao što su šufit, đardin, galjuf, bedrica… Čuvate lokalizme, ne dozvoljavate da na taj stari govor Zubaca, i ne samo na govor,  padne veo zaborava. Radite o svom trošku ono što je posao i obaveza ustanova,  baštinite tradiciju podrumijskog kraja predano, bez ikakve želje da ovo, moderno rečeno – valorizujete, jer je časopis besplatan. Da li vam je iko pomogao institucionalno?

Vukotić: Volim da kažem da mi nismo neprofitna, već smo gubitnička organizacija, jer ja plaćam sve troškove „Zupci Timesa“. Dočekali smo nakon ovih 15 godina konačno i zvaničnu donaciju, prvo od Matice crnogorske, a onda od Savjeta Muslimana Crne Gore koji vodi Sabrija Vulić i Hrvatskog nacionalnog vijeća koje vodi Zvonko Deković. Zahvaljujući njima, štampaćemo knjigu „Best of Zupci Times“. Na promociji nematerijalne kulturne baštine Bara u Kući maslina prošlog oktobra, nakon promocije „Zupci Timesa“, prišao mi je Sabrija Vulić i rekao: „Ovo je odlična tema, izaberi najbolje tekstove, imate fantastične stare slike, da pravimo knjigu“. Sabrija je čovjek od riječi i jedini koji je ozbiljno sagledao i procijenio „Zupci Times“, pozvao je i Zvonka Dekovića koji se odmah odazvao na njegovu inicijativu. Lingvista Domagoj Vidović koji je slučajno bio u Baru prije desetak godina, kada sam mu dao da pogleda „Zupci Times“ bio je preneražen, počeli smo saradnju iz koje se izrodila knjiga „Zubački zbor“ u kojoj se nalaze te pomenute i mnoge druge riječi i priče. Interesantno je da je u kontaktu sa njegovom koleginicom koja je etimolog u Zagrebu, specijalista za slovenske jezike, došao do saznanja da se zubačka riječ bedrica – pršuta, koristi još samo u Konavlima.

RB / BI: Zupci su geografski mali, takođe nemaju ni mnogo stanovnika: otkud toliko priča, ko su vaši izvori?

Vukotić:  Glavni izvori su bili najstariji žitelji Zubaca, koji su nažalost preminuli, imam još nekih starijih mještana koji mi dopunjavaju stvari koje mi nisu jasne, to je prije svih Milo Vicković, u svojoj 91. godini vrlo bistar, i dalje vozi auto, akademski kipar, ta kuća Vickovića je inače dosta doprinijela Zupcima.

Zupci su malo, a za nas veliko selo koje je u srednjem vijeku imalo 1.200 stanovnika, 90 domova, 45 guvna, a to je već veliki ekonomski kapital jer svako guvno / gumno u vršidbi doprinese sa 400-500 kg pšenice. Tu su i preko 500.000 kvadrata oranice, tri rijeke, sto izvora u Sutormanu… Bilo je oduvijek veoma bogato, a bilo je i dosta naših ljudi koji su otišli u inostranstvo – Istanbul, Kairo, Nica, Pariz, Australija, Amerika. Časopis se čita elektronski na svih pet kontinenata, i stižu priče sa svih strana. Da pomenem samo Anta Dumezića, rođenog u Carigradu koji je govorio osam jezika, među njima i armenski i arapski, završio je muzički  konzervatorijum u Italiji i predavao čak 15 instrumenata, na Beverli Hilsu je imao školu muzike…

RB / BI: Da li je moguće da vaš časopis dođe na kioske?

Vukotić: Teško, jer ova druga štampa slabo prolazi. Moram se zahvaliti „Multiprintu“ što su nam dali veliki popust, inače ne bismo mogli štampati „Zupci Times“ uopšte. Naš prelamač Boris Ivin radi po staroj cijeni. Pomažu nam dosta da štampamo časopis za ljude koji nisu elektronski vični, to su prije svega stari u Zupcima koji pročitaju i po dva puta list, da provjere i da mi onda kažu: “E, nije ti to tako“.

RB / BI: Kao što ste najavili, kompilacija najuspješnijih priča izlazi u izdanju Savjeta Muslimana Crne Gore i Hrvatskog nacionalnog vijeća. Kada i gdje će biti promocije knjige?

Vukotić: U dogovoru sa Dekovićem i Vulićem, biće tri promocije – jedna u Podgorici, jedna u Boki i jedna u Baru, vidjećemo gdje.

RB / BI: Na kraju našeg razgovora – na što ste lično najponosniji u ovih 15 godina „Zupci Timesa“?

Vukotić: Ponosan sam na to što se sve ovo dogodilo, što se ostvarilo i što su mnoge stvari ostale zapisane. Da podsjetim, od Zavoda za zaštitu spomenika kulture tražili smo da  vijadukt Kalkavija u Zupcima, stare pruge preko Sutormana, bude zaštićen jer je jedinstven u svjetskim razmjerma kada je željeznica u pitanju. Pokrenuli smo restauraciju kipa Svetog Nikole u istoimenoj crkvi u Zupcima, pokrenuli smo i obnovu naše župne crkve, pomenuću samo ovih nekoliko stvari. Ostaje sve to zapisano, i valjaće nekad nekome!

The post Ilija Vukotić: Uskoro Best of Zupci Times first appeared on BARinfo.

Tom prilikom Vukotić je predsjedniku Milanoviću poklonio knjigu “Zubački zbor”, koja je prije nekoliko godina promovisana u Zagrebu, u klubu Hrvatskih pisaca i Matici Hrvatskoj.

“Predsjednik Milanović je pokazao interesovanje za Bar, Zupce i Barsku nadbiskupiju. U kratkom razgovoru o knjizi, predsjednik je bio veoma zaintrigiran saznanjem nekih istorijskih činjenica, koje su silom prilika ostale nedovoljno rasvijetljene u dosadašnjoj istorijskoj građi”, kazao je Vukotić. 

On je iskazao zadovoljstvo zbog prilike da upozna predsjednika Milanovića i zahvalnost ambasadoru Republike Hrvatske Veselku Grubišiću, na pozivu. 

The post Predsjednik Hrvatske zainteresovan za Zupce, Zubački zbor i Zupci Times first appeared on BARinfo.

“Zupci Times” je specifični mjesečnik (mada izlazi prilično neustaljeno, nekad sa pauzama većim od mjesec, a nekad se objave i dva za 30 dana) koji publikuje istoimena NVO u elektronskoj i, po potrebi, štampanoj verziji. Nastao je u aprilu 2012. godine kao glasilo kojim se žele očuvati i promovisati kultura i običaji sela Zupci, ali i njima susjednih naselja i regija u opštini Bar (Spič, Šušanj, Tuđemili, Stari Bar, Mrkojevići, Crmnica, Šestani, Krajina…). Zupci se nalaze na šest kilometara od Bara prema Sutormanu, a u ranijim vremenima slovili su za jedno od najbogatijih sela u okruženju, “mali Misir”.

Pokretačka zamisao mr Ilije Vukotića, koji stoji iza Zupci Timesa je bila da kroz ovaj list promoviše, i posebno mlađoj generaciji i onima koji su napustili selo, predstavi “lokalni govor, priče, pjesme, legende, humor, običaje, tradiciju, gastronomiju, arhitekturu, istoriju, kulturu, toponime, prirodne ljepote, ali iznad svega ljude iz Zubaca i okolnih mjesta barskog kraja, poznatog po velikoj raznolikosti, ali i dugom trajanju ovog naroda”.

Tekstovi su uglavnom pisani na lokalnom dijalektu, osim članaka gostiju koji se bave konkretnim temama iz svog domena. U nabavci “materijala” za “Zupci Times”, Vukotić se najčešće oslanja na vremešne seljane i njihova sjećanja na davno zaboravljene događaje i ljude, a posebno mjesto u više od 100 brojeva ovog “katkadnika” imao je njegov stric – Tomo Ilin Vukotić – koji je kao cibri stogodišnjak predstavljao pravu malu enciklopediju za razdoblje između dva svjetska rata i poratni period. Sve do smrti, aktuelne događaje iz života sela kroz šaljiv način je u stihu opisivao čovjek koji se potpisivao kao “Zubački Homer”.

Široka mreža saradnika i poštovaoca časopisa omogućava skromne, ali važne donacije koje nisu stalne, a najveća pomoć se ogleda u ustupanju rijetkih i vrijednih materijala kao što su stare fotografije, porodični albumi, požutjeli i zubom vremena oštećeni dokumenti, stari predmeti iz pokućstva, crkvene relikvije… “Zupci Times” sa istom ozbiljnošću piše o džardinima koje su opustošile koze i vjeridbama i svadbama mladih seljana, kao i o specifičnoj mreži navodnjavanja jažom, otuđenim crkvenim relikvijama, prvom kulturno-umjetničkom društvu ili velikom sporu pred Kraljevskim sudom u vrijeme Nikole Petrovića, i u tome je njegova vrijednost – nijedna tema iz Zubaca za ovaj časopis nije “mala”. Iz broja u broj, “Zupci Times” je sebe ustoličio i potvrdio kao jedinstvenu škrinju etnološkog blaga.

Do sada je objavljeno 150 brojeva časopisa. Prvih dvadesetak imali su i elektronsku i štampanu varijantu – pedesetak primjeraka na dvije ili četiri kolor strane A3 formata, ali je to iziskivalo značajne troškove, pa se ta praksa svela na nekoliko “papirnih” primjeraka po broju, uglavnom za saradnike i prijatelje. 

Kao “neodgovorni urednik” upisan je llija Markov Vukotić, a kao tehnički urednik Boris Ivin, i to su jedine dvije stalno angažovane osobe.

Veliki broj članaka iz časopisa “Zupci Times” Vukotić je skupio u knjigu “Zubački zbor”, koju je objavio u sklopu izdavačke kuće koja nosi ime ovog magazina, septembra 2022.

The post Izašao jubilarni, 150. broj časopisa Zupci Times first appeared on BARinfo.