Naša medijska kuća trudi se da njeguje dobru tradiciju multikulturalizma, zajedništva i skladnih međuvjerskih i međunacionalnih relacija, a bitan aspekt, u tom smislu, je odnos prema pripadnicima manjinskih naroda.

Sa predstavnicima krovne organizacije Hrvata u našoj državi, razgovarali smo o kapitalnom djelu koje su štampali krajem prošle godine – „Barskom misalu“, aktivnostima na očuvanju identiteta i kulture te manjinske zajednice, ali i o položaju i statusu u društvu posljednjih decenija.

Prema posljednjem popisu iz 2011. godine, u Crnoj Gori se kao Hrvat izjasnilo 6021 građanin, što u procentima iznosi 0,97 posto. U odnosu na 1963. godinu, to je više nego duplo manje. Pretežan dio (preko 70 procenata) živi u Boki Kotorskoj, i upravo je to prostor na kojem je došlo do asimilacije ili do bježanja u sub etnonim, pa se najveći dio Hrvata izjašnjava kao Bokelji ili Crnogorci. U Baru ima oko 350 deklarisanih Hrvata. Brojka govori da se radi o najmanje brojnoj nacionalnoj zajednici u našoj državi, ali, kako ističe Zvonimir Deković, predsjednik HNV, bez obzira što je brojka malena, hrvatski narod u našoj državi to ne frustrira.

„Iz jednostavnog razloga, što, prema zvaničnim podacima, Hrvatska nacionalna zajednica i Katolička crkva baštine preko 60 posto kulturnog blaga Crne Gore. Neki pravci u umjetnosti, kao što su romanika, barok u književnosti, slikarstvu, graditeljstvu, ili gotika, koji su iznjedrili velika djela, postoje samo u palatama bivših kapetana od Boke do Bara, ili u katoličkim crkvama. Asimilaciji doprinosi i negativna kampanja, koja hrvatski narod poistovjećuje sa jednom fašističkom tvorevinom u prošlosti, pripisujući je Hrvatima iz današnjeg vremena. To je naročito prisutno na društvenim mrežama, ali, nažalost, može se sve češće čuti i sa skupštinske govornice, što je neprimjereno za XXI stoljeće. Neko tako dobije politički poen, a u stvari, radi na urušavanju multietničke i građanske Crne Gore“, kazao je Deković. I Darko Perić, potpredsjednik HNV smatra da, ne pretendujući da zadire u nečija nacionalna osjećanja, nema potrebe za sakrivanjem identiteta, tim prije što nigdje, kako je naveo, nije zabilježeno da se nacionalnost, odnosno ime nacije, određuje prema nazivu nekog prostora ili regije.

„To je slučaj sa Bokom, ali i Barom, pojavljuje se novi termin „SveBar“, koji je uveo gospodin Domagoj Vidović. Nadam se da ćemo, i kroz literaturu koju štampamo, doprinijeti osvješćivanju ljudi, kako bi, bez bilo kakve zadrške,. izrazili nacionalnu pripadnost“, kazao je Perić, koji je na pitanje o organizovanosti hrvatske nacionalne zajednice u Baru, kazao da, uz podršku Boža Šaltića koji je, takođe, član HNV, ali i stranke koja okuplja Hrvate – Hrvatske građanske inicijative i raznih udruženja, nastoje da okupe sunarodnike i rade na afirmaciji hrvatskog nacionalnog bića i kulture. Slično je i na nivou Boke i cijele Crne Gore.

„Osnovali smo prvo Hrvatsko kulturno društvo nakon 70 godina, jer je ukinuto poslije 1941. Obnovili smo HKD ‘Napredak’ u Donjoj Lastvi, 1998. godine. Tada je krenulo vraćanje svijesti o hrvatskom nacionalnom biću. Iza toga stoji Hrvatsko građansko društvo, pa smo odlučili da kao autohtoni narod ovdje, osnujemo i političku stranku, da ne budemo, kako se u narodu kaže samo ‘svirači tamburica na tuđim svadbama’, već da preuzmemo i političku odgovornost. To jeste najteže, ali smo 2002. godine formirali Hrvatsku građansku inicijativu, jedinu političku partiju Hrvata u Crnoj Gori. Hrvatsko nacionalno vijeće formirali smo 2007. godine, kao prvo vijeće takve vrste, bez obzira što smo najmanji. Iznijeću jedan kuriozitet koji će pokazati čemu hrvatska nacionalna zajednica u Crnoj Gori stremi. Kada smo 2002. godine osnovali stranku, u programu smo potpisali da se zalažemo za nezavisnu Crnu Goru, integrisanu u NATO i EU. To je bilo samo četiri godine prije nego što je crnogorska država postala nezavisna, a kasnije je pridružena i NATO -u, što znači da su naše ideje emancipatorske, i da mi možemo, iako maleni brojčano, dati značajan doprinos razvoju i civilizacijskim tekovinama“, naglašava Deković.

Hrvatsko nacionalno vijeće štampalo je prošle godine kapitalno djelo, „Barski misal“, koji se, uz Ljetopis popa Dukljanina, Oktoih prvoglasnik, Miroslavljevo jevanđelje i druga vrijedna djela, svrstava u najznačajnije pisane spomenike u Južnih Slovena. Podsjetimo, Barski glagoljski misal iz 1893. godine ima izuzetnu vjersku vrijednost i simboliku. Njime je, po prvi put, omogućeno da se liturgija u Crnoj Gori služi na glagoljici, odnosno staroslovenskom jeziku, a prva takva služba održana je u katedrali u Starom Baru 1. januara 1895. godine. Kolika je bila važnost tog događaja, svjedoči pisanje „Glasa Crnogorca“, pod naslovom „Sa barske svečanosti“. Najveće zasluge za to pripisane su knjazu Nikoli i nadbiskupu Šimunu Milinoviću. Danima su trajale pripreme za taj događaj, a u Glasu Crnogorca, između ostalog, piše:

„Ovdašnja varoš bila je zastavama iskićena, a barska Arcibiskupija, zastavama i raznim vjenčevima od lovorike. U crkvi pri bogosluženju, bilo je naroda od sve tri vjeroispovijesti, da, koliko god je crkva prostrana, u njoj narod nije mogao stati, nego je i avlija oko crkve dosta punana bila. Po obavljenoj misi, svečanost je nastavljena u nadbiskupskom dvoru, uz prisustvo najviših predstavnika političke vlasti i delegacija crnogorskih gradova“.

„Hrvatsko nacionalno vijeće je prošle godine štampalo dvije liturgijske knjige iz Bara i dvije iz Boke Kotorske – „Kotorski misal“ i „ Kotorski pontifikal i Lekcionar“, iz 1166. godine To je najstarija knjiga na prostoru Crne Gore za koju se zna, kazao je Deković. On je objasnio da je Barska nadbiskupija izuzetno važna za očuvanje katoličke vjere u Crnoj Gori, a Hrvatima je ona „bitna sastavnica identiteta, ne samo duhovnosti, nego kompletnog identiteta, kao što su povijest, kultura, običaji, jezik…

„Ovdje su dvije knjige izuzetno važne, posljednji ‘Rimski glagoljski misal’, a glagoljica koja je došla na ove prostore, u Bugarsku, Hrvatsku, Srbiju, sve do Moravske, koju su prenijeli sveta braća, Ćirilo i Metodije, je od XIII stoljeća jedino sačuvana u Hrvatskoj, to je hrvatska glagoljica. Tamo postoje Instituti za glagoljicu, Društvo glagoljaša, koji se i danas bave njenim izučavanjem. Rimski glagoljski misal je trebalo da bude u upotrebi u cijeloj Crnoj Gori, i on je imao značajnu i političku dimenziju, ali je veći dio tog tiska uništen, upravo zbog političke pozadine. Knjiga koja je puno starija od toga, koju smo prošle godine tiskali, jeste ‘Barski oficij’ barskog nadbiskupa, Francuza Gijom Adama, koji je dvadesetak godina bio nadbiskup u Baru. Bar je uvijek bio interesantan, jer je razdjelnica Istoka i Zapada, i stalno su se prelamali, ne samo vjerski, već i politički interesi i uticaji. Jedini sačuvani primjerak nalazi se u Nacionalnoj biblioteci u Parizu, a bio je zastupljen i u ličnim bibliotekama francuskih kraljeva i kardinala, kao i bogataša, jer su Francuzi i u to vrijeme imali kvalitetno sačuvane popise knjiga i biblioteka. Mi smo to uspjeli da vratimo, iako se radilo o vrlo zahtjevnom poslu, o čemu govori podatak da su nam za skeniranje 160 stranica knjige u Parizu tražili 11.000 eura, a nakon toga trebalo je još mnogo truda da ona bude štampana i da se ovdje promovira“, navodi Deković.

Darko Perić, potpredsjednik HNV je, takođe, apostrofirao vezu crnogorskih Hrvata sa katoličkom crkvom, kao najstarijom živućom institucijm u Crnoj Gori. Iz tog razloga su knjige iz prošlog vremena veoma značajne, ali i zahtjevne za štampanje.

„Uradili smo to u vrhunskoj rezoluciji i dizajnu. Obje knjige promovisane su u kripti katedrale u Baru, u prisustvu značajnih ličnosti iz svijeta nauke i medija. Planiramo da organizujemo promocije i van Crne Gore, prvenstveno u Hrvatskoj, kako bi se čulo ‘barsko ime’, a i šire, jer, kada je kultura u pitanju, imamo dosta toga da ponudimo i prezentiramo“, istakao je Perić, koji, kao i Deković, smatra da u široj javnosti, kod građana, kojima vrijednosti nameću mas mediji, ne postoji adekvatna svijest o značaju ovih kapitalnih djela.

„Dovoljno je reći da se ovi primjerci, kao neprocjenjvo blago, čuvaju u bibliotekama u Berlinu, Parizu, Sankt Petersburgu, i da ih je i dalje neophodno interdisciplinarno istraživati. Jedan misal ili pontifikal značajni su sa više aspekata, između ostalog, mogu se i muzikološki proučavati, jer su mise u tim knjigama i notno obrađene, sa arhaičnim notnim sistemom, u skladu sa pjesmama koje su izvođene na misama. Za to su potrebni visoki stručnjaci koji poznaju sistem muziciranja u srednjevjekovnom dobu i to prevedu u moderan linijski sistem, kako bi se ta muzika mogla i danas izvoditi. To su prevrijedni ostaci kulturnog bića i kulturne komunikacije prije 800 godina na ovom prostoru. Dakle, ovdje su pisane knjige prije osam stoljeća, koje su značajno svjedočanstvo o našoj istoriji i životu u prošlosti“, naglašava Deković.

Hrvatsko nacionalno vijeće do sada je štampalo 55 knjiga, a osim toga, realizuje i niz drugih aktivnosti koje su u funkciji čuvanja identiteta hrvatske zajednice u Crnoj Gori.

„Klapa ‘Jadran’ iz Tivta postoji 50 godina, imamo svoju pozorišnu sekciju koju vodi profesorica Dijana Milošević, odlično sarađujemo sa Zajednicom Crnogoraca iz Zagreba (posljednji zajednički projekat je knjiga jednog od najvećih živih pjesnika, Petra Gudelja, izbor je priredio crnogorski pjesnik i akademik Miraš Martinović ), pri kraju smo rada na novoj knjizi, najvećeg evropskog poznatog albanologa Milana Shufflaya, koji je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije ubijen u Zagrebu, jer je branio prava Albanaca i Crnogoraca na svoj nacionalni identitet i pravo na državnost i samobitnost. Projekat radimo u saradnji sa albanskom zajednicom, organizovali smo tim povodom i veliki naučni skup prošle godine u Ulcinju. U završnoj fazi je i Zbornik radova koji će izaći sa tog znanstvenog skupa. Ovo je samo ukratko presjek naših najvažnijih aktivnosti“, kazao je Deković.

Sa predstavnicima Hrvatskog nacionalnog vijeća razgovarali smo i o položaju i statusu Hrvata u Crnoj Gori, kao manjinskoj zajednici prema kojoj, kao uostalom, i prema svim drugim manjinama, treba imati poseban senzibilitet i uvažavanje.

Deković i Perić se slažu da je zakonska regulativa dobra, ali da u praksi Hrvati nemaju zadovoljavajući tretman.

„Što se tiče zakonskih rješenja, mi smo zadovoljni. Hrvatski jezik je u službenoj upotrebi, imamo Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori, 13. januar… Međutim, živimo realnost koja nije uvijek ‘slovo na papiru’. Primjera radi, od 350 Hrvata koji žive u Baru, niti jedan ne radi u organima lokalne uprave, a mislim da bi jedan procenat čak zakonski morao biti upošljen. Manjinska prava su osjetljiva oblast, i danas, veoma značajna i sa aspekta EU kojoj stremimo. Ima prostora da položaj Hrvata bude bolji“, smatra Darko Perić, potpredsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, koji je po struci pravnik, ali godinama nezaposlen.

Sa njim se slaže predsjednik HNV Zvonimir Deković, koji, takođe, apostrofira da su Ustav i Zakon “sve normirali sukladno evropskim normama, ali, nažalost, u životu je drugačije“.

On navodi da se demokratičnost jednog društva ogleda i u odnosu prema manjinama.

„Među Hrvatima ima dosta onih koji mogu doprinijeti sveopštem razvitku Crne Gore. Ne tražimo da neko bude upošljen samo zato što je Hrvat, to ne bi imalo nikakvog smisla, već zato što je Hrvat koji je istovremeno stručan i što će savjesno obavljati sve svoje obaveze“, istakao je Deković, koji je izrazio nezadovoljstvo i funkcionisanjem institucija, u kojima, čak i onima koje se bave problematikom manjina, nema nijednog zaposlenog Hrvata, poput Ministarstva za ljudska i manjinska prava, Fonda za manjine i drugim.

The post HNV – Stalni rad na poboljšanju statusa Hrvata u Baru i cijeloj Crnoj Gori first appeared on BARinfo.

“Hrvatsko nacionalno  vijeće Crne Gore upućuje srdačne čestitke svim pripadnicama i pripadnicima hrvatskoga naroda u Crnoj Gori  povodom Dana  hrvatskoga naroda u Crnoj Gori.

Dana 13. siječnja  obilježava se po drugi puta ovaj veliki dan za Hrvate u Crnoj Gori te je  ovo prilika da se prisjetimo svih zajedničkih dostignuća u izgradnji samostalne i građanske Crne Gore te očuvanju vrijednosti multikulturalizma našeg društva, čemu su Hrvati u Crnoj Gori  dali svoj nemjerljiv doprinos.

Ovaj je praznik ujedno povod i podstrek da i nadalje i još jače ustrajemo u afirmaciji i na  očuvanju posebnosti i vrijednosti hrvatskoga naroda u Crnoj Gori.

U skladu sa Zakonom o izboru, upotrebi i javnom isticanju nacionalnih simbola, a povodom nacionalnog praznika hrvatskoga naroda u Crnoj Gori, prošle su godine, uoči Dan hrvatskoga naroda u Crnoj Gori  , istaknute  zastave Crne Gore i hrvatskoga naroda u Crnoj Gori na pročelju Doma kulture ,, Josip Marković ” u Donjoj Lastvi, gdje se nalazi sjedište Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, a  na sam praznik hrvatskoga naroda u Crnoj Gori, 13. 1. ,  na zgradi Općine Tivat  i Općine Kotor istaknuta je i zastava hrvatskoga naroda u Crnoj Gori.

Podsjetimo, dana 14. 2. 2020, na temelju Odluke  donesene na  izvanrednoj tematskoj sjednici Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, održanoj istoga dana,  donesena je  Odluka da se sukladno članovima 12 i 13 Zakona o izboru, upotrebi i javnom isticanju nacionalnih simbola ( ,, Službeni list Crne Gore ” , br. 003/ 20 od 23. 01. 2020. ) te Članu 7 Statuta Hrvatskog savjeta u Crnoj Gori, odnosno Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore,  od 18. 7. 2017. , utvrđuje Dan nacionalnog praznika pripadnika hrvatskoga naroda u Crnoj Gori, na način da se za navedeni nacionalni praznik utvrđuje  13. 1.(siječnja) , odnosno Dan prijenosa moći svetoga Tripuna u Kotor, poznatom kao Karike”, navodi se u čestitki koju potpisuje  Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore.

The post Hrvatsko nacionalno vijeće čestitalo Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori first appeared on BARinfo.