Već godinama Osnovna škola „Blažo Jokov Orlandić“ i Radio Bar realizuju emisiju edukativno-zabavnog karaktera „Školsko zvonce“. Zahvaljujući vrijednom i posvećenom radu učiteljice Snežane Turković, koja je osmislila, i oko sebe uvijek okuplja male entuzijaste i zaljubljenike u javno izgovorenu riječ, „Zvonce“ je pronašlo put do brojnih slušalaca. U emisiji “Sunčanom stranom ulice” sa učiteljicom Turković napravili smo kratku retrospektivu, i uz prisjećanje kako se rodila ideja, osvrnuli se na značaj i uticaj koju ovakve forme imaju, a trebalo bi i još više, na medijskom nebu Crne Gore.
RB/BI: Iako sam sigurna da je veliki dio naših slušalaca i čitalaca portala Bar Info upoznat sa konceptom i formom emisije, zamoliću Vas da podijelite sa onima koji nisu, šta mogu čuti ako subotom u 13 sati slušaju Radio Bar?
Turković: Članovi radio sekcije naše škole, subotom u 13 sati, već drugu deceniju, emituju dječje edukativne emisije. Trudimo se da teme ovih emisija uvijek budu aktuelne i zanimljive zbog sadržaja koji se tiču učenika i života škole. Govorimo o pravima ali i obavezama učenika, o književnosti za djecu, kako prevazići problem u učenju, o gradu Baru, o šahu, kako pametno iskoristiti slobodno vrijeme… Naše stalne rubrike su “Novosti iz škole”, “Jezičke nedoumice” a, preporučujemo i knjigu za čitanje, film, muziku… Sem interesantnih tema imamo i zanimljive goste. Sve sadržaje prati kvalitetna dječja i instrumentalna muzika.
Moram da naglasim da imamo veliku podršku i razumijevanje za rad sekcije od uprave škole, kao i od psiho-pedagoške službe. Tu nam naša pedagoškinja Tanja Vujović izlazi u susret kada su u pitanju teme o tome kako prevazići probleme u učenju, o aktivnostima đačkog parlamenta…
RB/BI: Kako je „Školsko zvonce” nastalo, koja je bila namjera kada ste odlučili da razradite ideju i da, uz Vaše učenike, osmislite ovu lijepu priču?
Turković: Škola je imala razglas. Emisije su snimane na magnetofonskim trakama i emitovane tako da su ih mogli čuti samo učenici naše škole. Kada sam počela da vodim radio sekciju, otišla sam do Radio Bara i razgovarala sam sa tadašnjim direktorom Radio Bara, kome sam predložila da se naše emisije snimaju i emituju preko talasa Radio Bara. Naišli smo na razumijevanje i tako je počela saradnja između članova radio sekcije i vaše medijske kuće.
Smatrala sam da naša školska emisija mora da ima naziv. Logično je bilo da učenici daju naziv emisiji. Raspisali smo konkurs za đake sa zadatkom da osmisle najljepši naziv za radio emisiju. Tako je emisija dobila ime. Takođe, učenici naše škole su osmislili i danas prepoznatljivu najavnu špicu:
Školsko zvonce,
od sunca veće,
ovih dana drhti od sreće.
Od dobrote i ljubavi
ispletite cvjetni krug
radio sekcija Školsko zvonce
vam je drug
Na licu prve sreće zraci
već su u studiju
veseli đaci.
Kreativni učenici su sa lakoćom kreirali reklamni poster kojim se pozivaju zainteresovani učenici da nam se pridruže. Televizija Crne Gore je, u okviru obrazovnog programa, snimila rad sekcije pod nazivom „Zapisi iz školskih klupa, školske 2008-2009. godine“.
RB/BI: Šta se tokom godina mijenjalo?
Turković: “Školsko zvonce traje gotovo dvije decenije”. Mijenjale su se rubrike, članovi sekcije.
RB/BI: Kakvi su bili prvi mali učesnici u odosu na djecu sa kojima sada osmišljavate emisiju – da li su osnovci drugačiji nego ranije?
Turković: Kako ranije – tako i sada. Da bi učenik postao član radio sekcije treba da ima dobru dikciju koju kasnije usavršavamo i dotjerujemo. Potrebno je da pokaže široka interesovanja, da voli da čita i to ne samo obaveznu lektiru, već i ostale knjige, različite časopise iz nauke, sporta, muzike. Takvi učenici su odvojeni od savremenih vidova zabave, makar dok pripremaju emisiju. Član sekcije treba da je odgovoran, da na vrijeme uradi to što je dobio za zadatak, ali i da je samim tim odgovoran i prema ostalim članovima redakcije.
Važno je da članovi sekcije znaju da radi timski, da imaju zajednički cilj – a to je zanimljiva radio emisija.
Ako bilo koji član sekcije zataji, ne uradi zadatak, zajednički uspjeh se dovodi u pitanje.
RB/BI: Nije jednostavno držati pažnju najmlađih. Koje teme su im najzabavnije, a na koje im Vi ukazujete da su korisne i bitne?
Turković: Trudim se da na najbolji način podstičem cjelokupan razvoj ličnosti učenika. Mojim učenicima u redovnoj nastavi, ali i onima koji pohađaju radio sekciju, trudim se da budem savjetnik, podsjetnik i saradnik u realizaciji planiranih ishoda. Njegujemo međusobno razumijevanje i uvažavanje. Pospješujem saradnju među učenicima unutar sekcije, kao i sa drugim sekcijama. Imam dovoljno motivacije koja je moja vjerna pratilja. Za sve treba kondicija, strpljenje i sigurnost u uspjeh, a “tajna uspjeha u životu nije u tome da radimo ono što volimo, nego da volimo ono što radimo“.
RB/BI: Koliko djeci omogućavate da budu kreativna i koje preporuke su Vam se, s njihove strane, dopale?
Turković: Ova sekcija zaista omogućava da učenici iskažu svoju kreativnost. Oni predlažu o čemu bi mogli da sakupljaju građu za sljedeću emisiju. Daju ideje kojim redosljedom bi trebalo šta da se emituje. Biraju odgovarajuću muziku, pišu, čitaju svoje literarne radove, izvještaje, komentare na zadatu temu…
RB/BI: Od početka sarađujete sa šefom naše tonske režije, Adijem Karađuzovićem. Pretpostavljam da ni Vi, kao ni mi koji svakodnevno radimo sa Adijem, ne moramo mnogo da mu objašjavamo šta želimo. Eto, iz moje prakse, često je dovoljno samo da ga pogledam, pa da on zna koji je naredni korak koji želim da napravi kada realizujemo tonski ili video prilog…
Turković: Sa Adijem Karađuzovićem, našim snimateljem, od prvog dana imamo divnu saradnju. Malo mladih ljudi se može pohvaliti tolikim strpljenjem. Dešavalo nam se da priloge moramo ponoviti i više puta. Nikada nije ni na jedan način pokazao nervozu. Vrlo je odgovoran. Mi se uklapamo u njegove mnogobrojne obaveze, ali nas nikada nije iznevjerio. Zakazani termin za snimanje uvijek ispoštuje. Nekada to snimanje obavimo u prostorijama škole, a nekada u studiju. I Adi se često prilagođava našim potrebama i mogućnostima, zato mu veliko hvala.
RB/BI: „Školsko zvonce” je izvrsna prilika da djecu, makar na kratko, odvojite od savremenih vidova zabave. Pri tome mislim na djetinjstvo u bojama i pod uticajem ekrana. Kakva su Vaša iskustva u vezi sa ekranizacijom? Je li situacija alamantna kada su učenici u „Blažo Jokov Orlandić” u pitanju? I da li podržavate inicijativu da se djeci zabrani upotreba mobilnih telefona u školi?
Turković: Za učenike naše škole ova sekcija je višestruko značajna. Pruža mogućnost za afirmaciju stvaralaštva učenika i nastavnika u različitim oblastima života i rada škole.
Pad koncentracije i pažnje je vidan. Motivisati današnje učenike je mnogo teže nego ranije. Osim koncentracije i pažnje, današnja djeca imaju slabu čitalačku pismenost, problem sa akomodacijom oka, deformitetom kičme, problem u komunikaciji kako sa vršnjacima, tako i sa odraslima, čemu je doprinjela moderna tehnologija (pametni telefoni, tabeleti, računari). Svakako da podržavam inicijativu o zabrani korišćenja mobilnih telefona u školi.
