U uglednoj beogradskoj galeriji “Lucida” otvorena je izložba “Zub vremena” barskog akademskog slikara Gorana Ćetkovića.
Kustos galerije Mira Vujović pozdravila je posjetioce, a postavku je otvorio poznati srpski likovni kritičar Dragan Jovanović Danilov.
Ćetković je beogradskoj likovnoj publici na svom 34. samostalnom predstavljanju izložio 12 slika velikog formata, koje su nastajale u periodu od dvije do tri godine.
“Nijedan od ovih radova nije ranije izlagan pred beogradskom publikom, tako da zbog toga dodatno od izložbe očekujem da izazove ogromnu medijsku pažnju, kao i veliko interesovanje likovne publike i kritike. Zub vremena nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ovaj ciklus ukazuje na prolaznost ljudskog života, međutim sa druge strane, interesovanje za slike iz ovog ciklusa je sve veće, tako da Zub vremena odolijeva zaboravu. ‘Zub vremena’ u potpunosti korespondira sa relativitetom vremena. Prolaznost života, odnosno vremena, žestoko utiče na moje stvaralaštvo. Za mene je slikarstvo jedan vid filozofije. Filozofirati znači razmišljati o životu i naravno smrti. U svemu tome od izuzetnog značaja je i emocija. Ako smo svjesni prolaznosti života, a svakako jesmo, onda tê svoje misli i osjećanja manifestujemo na platno. I sve to je i te kako prisutno na slici, kao i u životu… Svaki moj ciklus, sadašnji, prošli i svaki budući, u potpunosti korespondira jedan sa drugim, a tema prolaznosti života, kao i otuđenosti današnjeg čovjeka, je dominantna u mom slikarstvu”, istakao je Ćetković povodom ove izložbe.
Likovni kritičar iz Srbije, Dejan Đorić u tekstu “Likovni paroksizmi Gorana Ćetkovića” uoči izložbe slika “Zub vremena” kaže da je on “jedan od najdarovitijih predstavnika, uslovno rečeno, novog crnogorskog fantastičnog slikarstva, priznatog i u zemlji i svijetu”.
“Duh dinarskog čoveka preširok je i predubok da bi se smjestio u realističko, svakodnevno, utilitarno ili initimističko, traži epsko, mitsko, duhovno široko, iracionalno, vizionarsko i ekstatično. Zato je Ćetkovićevo slikarstvo kao krik, vapaj, lament nad ne samo ovim vremenom, o kome ezoterik i Nobelovac Vilijam Batler Jejts pjeva: ‘Stvari se ruše, centar ne drži više, anarhija je provalila svijetom’. Ćetković posmatrača vraća u granična stanja, glava je samo povod, kao najmističniji dio tijela…”, piše Đorić.
On dodaje da Ćetković u svoja djela smjelo unosi i estetiku ružnog, a sa željom da slikarstvo vrati na duhovne izvore, u dosluhu je sa jaucima Edvarda Munka.
