U sali Doma kulture večeras je promovisana bio-bibliografija Živka Nikolića „U traganju za zlatnom žicom“. Nažalost, promociji djela koje je urađeno povodom osamdeset godina od rođenja i dvadeset godina od smrti velikog sineaste, prisustvovalo je zaista malo ljudi.
Oni koji nisu došli propustili su priliku da vide dva kratka Nikolićeva filma „Prozor“ i „Ždrijelo“, oba upečatljiva na svoj način, i da čuju mlade gumce, Vanju Jovićević, Laru Dragović, Slavka Kalezića i Lazara Đorđevića, koji su su govorili odabrane odlomke Nikolićevih izlaganja o filmu i sebi.
Urednik izdanja, upravnik Crnogorske kinoteke, Andro Martinović, kazao je da je sala barskog bioskopa nekako topla „i da čovjek sam u njoj gleda film, ne bi se osjećao usamljenim“. Zahvalio je Kulturnom centru na organizovanju promocije.
„Odlučili smo se da ovu bio-bibliografiju o Živku Nikoliću koju je pripremila Vera Đukanović predstavimo na jedan atipičan način, tako što nećemo govoriti o knjizi i svim onim brojnim faktima koje možete u njoj pronaći a odnose se na biografiju tog izuzetnog stvaraoca i na sve ono što je o njegovim filmovima napisano i objavljeno, već tako što ćemo samom Živku Nikoliću dati riječ. U pripremi knjige, Vera Đukanović je prikupila Živkove intervjue i njegove iskaze povodom svojih filmova i ja sam u pripremi ovog programa napravio jedan koncept da te cjeline povežemo, ne po nekom hronološkom redu, već da napravimo jedan asocijativni niz, da ih složimo po tematskoj srodnosti i u tim fragmentima Veljko govori o filmu, o slikarstvu, o Crnoj Gori, o sebi“, istakao je Martinović.
„Filmovi Živka Nikolića, pa i on sam, dugo su izazivali podozrenje sredine u kojoj su nastali. Razlog za to, čini se, potiče prije svega od simptoma prepoznavanja. Lakše bi bilo prihvatiti da ti filmovi govore o nekom drugom, o svijetu koji je zauvjek ostao iza brda. Ali i svijet sa druge strane, o kojem se tamo sanja, najčešće je svijet začuđujuće jednoobraznosti. Jer, kako zapaža Jung, ’arhaična psihologija nije samo psihologija primitivnog, već i modernog, civilizovanog čovjeka“, podsjetio je Martinović.
On je dodao da, kako se vrijeme u kojem su nastali Nikolićevi filmovi udaljava od nas „tako su nam oni sve bliži. Komični elementi koji se, u uobličenju svijeta kakvim ga je vidio i doživio, čine groteskni, pa i karikaturalni, dio su naše svakodnevice. Odnosno, stvarnost povremeno neodoljivo podsjeća na njegove filmove“.
Za Radio Bar i Bar Info, Martinović je podsjetio da je Nikolić i sam kazao da je u svojim djelima „dao jednu sliku Crne Gore i nikako nije tu sliku nudio kao jedinu i kao isključivu. I sam govori o tome da postoji ona druga, herojska Crna Gora i priželjkuje da i ona ima svoje autore. On zapravo iznosi opšte, ljudske priče, one univerzalne sadržaje, koji se tiču, rekao bih, svakog čovjeka na planeti, ali naravno, film je konkretna umjetnost i on je te slike koje je nosio iz svog zavičaja i uopšte, iz Crne Gore, prenosio ljudima širom svijeta“, objašnjava Martinović, dodajući da je Živka Nikolića upoznao kao dječak.
„Tada je na mene ostavio snažan utisak jedne neobične pojave, jednog čovjeka čudne energije, pomalo tajnovitog, koji bi djelovao gotovo neprimjetno. A zapravo, kada bi uzeo riječ ili kada bi radio filmove, ispoljavao je nevjerovatnu posvećenost i energiju koju ste mogli gotovo da osjetite. Danas, kad gledam njegove filmove, mislim da oni traže da iznova budu gledani i zato mi je drago da i ova knjiga daje doprinos revalorizaciji njegovog djela“, zaključuje Martinović.
Bio-bibliografiju Živka Nikolića izdala je Crnogorska kinoteka. Grafičko oblikovanje uradio je Nikola Latković.
