Na terasi restorana “Stara čaršija” sinoć je, u okviru Večeri bajramskog merhameta, održana promocija knjige “Murteza Karađuzović (1865-1941), Muftija crnogorskih muslimana”, akademika Šerba Rastodera.
Uz zvuke harmonike Safeta Drljana, prezentaciju istorijskih izvora na video bimu, i birane odlomke koje je čitala medijatorka, Jasmina Rastoder, o knjizi i Muftiji Karađuzoviću govorili su ugledni Barani “promoteri multikulturalizma i tolerancije” Jusuf Kalamperović, Sead Gano Šlaković, Milan Vujović, Senad Karađuzović, mr Alen Peričić i autor.
Jusuf Kalamperović sjetio se trenutka kada je Rastoder izdao jednu od svoje 32 knjige i kad ga je iz Ministarstva nazvao, rekavši – “Ono što ja radim je kao da sadim povrće, dogodine ga neće biti, a ovo što ti radiš, to je kao da sadiš masline-trajaće hiljadu godina”.
“Ovo je knjiga o jednom posebnom čovjeku, Murtezi Karađuzoviću, muftiji crnogorskom, jednoj osobenoj ličnosti. Kao dijete sam mnogo slušao o njemu, bio je čovjek nevjerovatne erudicije. Nije on imao velike škole, ali je imao nevjerovatnu mudrost i osjećaj za vremena koja dolaze. On je predstavljao jednu relativno malu populaciju. Male nikad ne može da spasi junaštvo, male može da spasi samo mudrost. Karađuzović je bio nevjerovatno mudar čovjek, on je nalazio rješenja i za vrijeme Kraljevine Crne Gore i u teška vremena poslije ujedinjenja 1918. i sukoba zelenaša i bjelaša da vodi ovaj narod mudro, pametno, da ga ne uvlači u nikakve sukobe i da ostvaruje svoje ciljeve-prije svega da ovaj muslimanski narod ostane na ovim prostorima” kazao je Kalamperović, podsjetivši na druženje barskih vjerskih velikodostojnika-muftije Karađuzovića, nadbiskupa Dobrečića i popa Pavla Radunovića, koji su svakog petka zajedno pili kafu. Ispričao je i nekoliko anegdota o muftiji Karađuzoviću, a publiku podsjetio da su Sead Gano Šlaković i Milan Vujović unuci ova velikih Barana-Gano je unuk muftijin, a Milan prote Pavla.
Sead Gano Šlaković govorio je kratko o životu muftije Karađuzovića, a potom pažnju posvetio govoru Starobarana, istakavši da barski turski govor pripada zapadno rumelijskom izgovoru.
“Murteza je živio 12 godina u turskom Baru, a od oslobođenja 1878. u crnogorskom Baru. Potiče iz porodice Kambera Karađuzovića i Šemse Lakomica. Kada su Bar zauzele Osmanlije, zajedno sa Osmanlijskom vojskom iz Magnisa u Anadoliji stigao je veliki predak ove porodice, Karađoz-reis, valonski bergambeg, čiji je sin Jusuf ostao u Baru kao prvi potomak ove porodice. Osmanlije su donijele svoje društveno uređenje, svoj jezik i vjeru-Islam“, podsjeća Šlaković.
Milan Vujović istakao je da knjiga govori o izuzetnom čovjeku.
“Mi smo imali sreću da su nam preci bili razboriti ljudi. Mnogo je knjiga napisano u poslednje vrijeme u Crnoj Gori. Za neke ne bi bila nikakva šteta da nisu objavljene. Ali, postojanje knjige o Murtezi Karađuzoviću, muftiji crnogorskom ima svoje jako opravdanje. Zapravo, bilo je krajnje vrijeme da se ova knjiga nađe pred čitaocima. Po ovoj barskoj zemlji proteklih vijekova koračalo je mnogo umnih ljudi koji su smjernim i časnim životom bitisanjem zadužili svoje porodice, komšije i čitav grad. Ali je bilo i onih, poput Murteze Karađuzovića, koji su svojom djelatnošću u teškim vremenima zadužili Crnu Goru, a nas Barane učinili ponosnim za sva vremena“, istakao je Vujović.
Senad Karađuzović pozdravio je okupljene na turskom, albanskom i crnogorskom jeziku. On je istakao da je profesor Rastoder “potrošio čitavo more tinte, ne samo glede ove knjige, već čitavog njegovog opusa”.
“U knjizi o muftiji Karađuzoviću profesor Rastoder je ucementirao jedno vrijeme i prostor te napokon ostavio fakte o postojanju mojih predaka. Da ne bih laskao i patetično veličao, zahvaljujem za vaš trud u ime ogranka porodice Karađoz-reisa“, kazao je on.
Mr Alen Peričić je kazao je da je riječ o izuzetno zanimljivoj istorijskoj knjizi.
“Rad o kome večeras govorimo predstavlja kompleksno istorijsko djelo u kojem je centralna istorijska ličnost muftija Murteza Karađuzović, ali u kome se pored toga djelimično predstavlja istorija kompletnog muslimanskog stanovništva ovog prostora. Hronološki, u knjizi se obrađuju periodi od dolaska Osmanlija, preko osmanske uprave Barom, zatim vrijeme crnogorske vlasti, Knjaževine i Kraljevine Crne Gore, kao i period Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije. Muftija Karađuzović je bio svjedok svih ovih perioda barske istorije” kazao je Peričić.
Pozdravljajući okupljene, Rastoder je napravio paralelu između rada na ovoj i knjizi o Nikoli Dobrečiću, koju je pisao sa suprugom, Jasminom, 1991. godine. Podsjetio je da je tada sve potrebne podatke dobio od katoličke crkve, da je pokojni Nikola Dobrečić dokumenta pribavljao i iz Vatikana. Kada je riječ o ovoj knjizi, istakao je “jedini barski musliman koji mu je pomogao je Mino Kalamperović“, a zahvalio je i Hajrizu Brvčaku, koji je ustupio terasu svog lokala za održavanje ove manifestacije, kao i ostalima koji su pomogli izdavanje ove knjige. Istakao da je namjeravao da pravi i knjigu o proti Radunoviću, te da je čuo da je i knjiga o ovom znamenitom Baraninu u izradi.
“Čini mi posebno zadovoljstvo da sam ovom knjigom potvrdio da je Bar prestonica multikulture, odnosno grad tolerancije i grad suživota, a da je to tako, podsjetiću vas, Senad Karađuzović reče da sam bio disident. Ja sam stvarno disident, jer sam čitav život radio ono što drugi nije smio ili nije mogao. Moram istaći, ovdje večeras među nama su Zarija Lekić, Žarko Rakčević, Mićo Orlandić… To su simboli očuvanog Bara i očuvane tolerancije u nekim nedavnim slavnim vremenima“, kazao je Rastoder.
“Baranin se ne postaje tako što siđeš sa 1500 metara, nego tako što postaneš dio kulturne tolerancije”, zaključio je on.
