Povod za razgovor sa Andreom Purlijom, učenicom devetog razreda OŠ „Meksiko“, prvenstveno je osvajanje prvog mjesta na jednom od takmičenja u okviru manifestacije „Afirmišimo mlade njiževne stvaraoce do 18 godina“, koje je u svim gradovima Crne Gore organizovala IKA – Internacionalna kulturna asocijacija. Njene pjesme „Tata“ i „Crna Gora“ ocijenjene su najboljim, te će se na finalnoj večeri, krajem januara, uz još 24 kandidata, Andrea nadmetati za neku od nagrada.
Razgovarali smo i o brojnim talentima koji krase ovu skromnu četrnaestogodišnjakinju čije su vannastavne aktivnosti, jednako kao i školske, uobičajeni dio svakodnevice.
Odličan je đak osnovne i ŠOMO „Petar II Petrović Njegoš“, član Folklornog ansambla „Rumija“ i istoimenog barskog šahovskog kluba. Uz sve to, nađe vremena i za radni angažman pri Narodnoj kuhinji. Andrea se bavila i odbojkom, međutim, zbog ‘poklapanja termina’ bila je prinuđena da se te aktivnosti odrekne.
Reklo bi se da za Andreu nije čudno što posjeduje muzičku „žicu“. Naime, njen djed Pero je bio bas gitarista nekadašnjeg kultnog barskog benda „Ružin trn“, a otac Dragoljub-Gaga Purlija bubnjar sastava „No name“, koji je Crnu Goru predstavljao na Evroviziji 2005. godine.
„Nesumnjivo je da sam talenat za muziku naslijedila kako od đeda, tako i od tate, koji je i dalje muzički angažovan. Oni su ‘krivi’ što sam muziku zavoljela još kao dijete i kasnije upisala muzičku školu. Sviram klavir u klasi profesorice Jovane Vukazić, nastupala sam na školskim koncertima. Bila sam i član hora ‘Antivari musica’ koji je imao brojne nastupe u zemlji i inostranstvu. Pored toga, već devet godina sam aktivan član FA „Rumija“. Probe su veoma zahtjevne, ali u isto vrijeme interesantne, privlačne i opuštajuće, a posebno me raduju nastupi i razna gostovanja. U Domu kulture smo imali veliki ‘Novogodišnji koncert’, koji je i kruna našeg rada tokom prethodnih mjeseci. Nedavno sam prešla iz mlađe u stariju grupu, probe i nastupi su češći i zahtjevniji… Ipak, nije naporno, vjerovatno zato što sve radim sa velikom ljubavlju“, otkriva Andrea, napominjući da voli da putuje, ali se putovanja svode na kraće relacije i crnogorske okvire jer, nažalost, ne podnosi duge vožnje autobusom.
U školskoj Šahovskoj sekciji krenule su prve Andreine igre na 64 crno-bijela polja, ozbiljnije partije uslijedile su u ŠK „Rumija“, a počele su da pritižu i nagrade, za sad, „samo“ srebrne.
„Bez logike nema ni matematike, ni šaha, tu nisu bitne ni teorija, ni definicija, već povezivanje stvari“, smatra Andrea.
„Moj nastavnik Safet Alibašić se i te kako potrudio da na nas prenese znanje, umijeće i ljubav prema šahu. Kasnije je uslijedilo moje priključivanje ŠK ‘Rumija’, te nagrade kako na klupskim, tako i na opštinskim i prvenstvima Južne regije. Posljednje odličje je sa manifestacije ‘Matirajmo otpad’, pojašnjava talentovana mlada Baranka.
S obzirom da je Andrea izuzetno skromna, tiha i nenametljiva, skoro da čudi činjenica da je uspješna na raznim poljima. Roditelji su joj, kaže, najveća podrška.
„Oni uvijek vjeruju u mene, mnogo više nego ja u sebe. Na školskim takmičenjima me, uglavnom, uvjeravaju da ću se visoko plasirati, osvojiti nagradu, nerijetko me ubjeđuju da mogu i da pobijedim. Upravo je samopouzdanje ono što mi fali, a moji roditelji tada igraju najznačajniju ulogu. Na posljednjem takmičenju mladih stvaralaca, majka je bila sigurna u moju pobjedu i, eto, bila je u pravu“, sa osmjehom zaključuje Andrea, ne zaboravivši da spomene i nastavnike čiji su stavovi i mišljenja imali uticaj na njena opredjeljenja.
„Moju prvu autorsku pjesmu učiteljica Vesna Zarubica je objavila u školskom časopisu ‘Primorac’. Pjesma je bila posvećena upravo njoj i nije krila oduševljenje temom, inspiracijom, mojim stilom pisanja, što je bio glavni podstrek da nastavim. Da nije bilo nje, ja danas ne bih bila ovdje“, iskrena je Andrea i dodaje da je, isto tako, za ljubav prema matematici, „koju malo ko voli“, zaslužna Marijana Đurnić koja, „taj predmet pretvara u zabavu, pa matematika uz takvog nastavnika ne može da bude dosadna. Naprotiv“, tvrdi naša mlada sugrađanka.
Pored svega ovoga, Andrea uspijeva da bude i dio jednog od najhumanijih timova u barskoj opštini – „Žena Bara“ i Narodne kuhinje.
„Uvidjevši da mnogo mojih vršnjaka živi u lošim uslovima, pokušala sam da nađem način da im pomognem. Tako, majka i ja pravimo medenjake, prodajem ih, a prikupljeni novac usmjeravam ka Narodnoj kuhinji. Najviše se angažujem tokom proslava važnih datuma, manifestacija koje ‘Žene Bara’ organizuju i, ponajviše, kad je nekom pomoć hitno potrebna“, pojašnjava naša sagovornica.
Na pitanje kako sve postiže i da li joj preostaje imalo slobodnog vremena , Andrein odgovor je jednostavan.
„Sve je lako kad volite ono što radite. Škola – šah – folklor ili muzička (škola) – učenje, to je moj radni dan. Slobodno vrijeme, uglavnom, provodim sa drugaricama i u šetnji pored mora“, otkriva Andrea.
Andrea Purlija će 27. januara, u Kotoru, na finalnoj večeri manifestacije „Afirmišimo mlade književne stvaraoce do 18 godina“, sa svojim pjesmama „Bar“ i „Crna Gora“ biti jedan od 25 kandidata za glavnu nagradu.
Bar
Ima jedan grad,
mnogo mi je drag,
tamo sam prvi napravila korak,
ugledala prvi sunčev zrak.
U njemu je od davnina,
Rumija poznata planina.
Svakog jutra, uz šum vjetra i mora,
sviće najljepša barska zora.
Pod planinom,
dobrom, starom,
bedemi se zlatni pletu,
pričaju bajku o gradu svetom
što ponosno kaže svima
na svijetu malo đe takvog ima.
Na obali čarobnoj
krije se jedan stari dvor,
oko dvora botanička oaza blaženstva,
mjesto mira i savršenstva.
Volim puno svoj rodni kraj,
Bar, moj dragi zavičaj.
Ima plaže, sunca dosta,
rado dočekuje svakog gosta.
Maslina Stara,
simbol je Bara.
Tu se pjeva,
tu se svira
i sve to uz grančicu mira.
Vladimir i Kosara,
zaštitnici ovog grada,
kroz istoriju slavnu Bar proslaviše,
tvrđavu mira među ljudima sagradiše.
„Mislim da ću pjesmom koja nosi ime mog rodnog grada, najbolje predstaviti Bar. Nadam se da će se dopasti i žiriju i publici“, kazala je na kraju gostovanja Andrea Purlija, naša mlada, multitalentovana sugrađanka, blagog pogleda i prekrasnog osmjeha.
S obzirom da će, osim one stručnog žirija, na završnoj večeri biti dodijeljena i nagrada na osnovu glasova publike, Andrea poziva Barane da je podrže, a to mogu učiniti tako što će zapratiti i lajkovati stranicu Internacionalne kulturne asocijacije (IKA), lajkovati i komentarisati objavu sa njenom pjesmom, što je jedini način da glas bude uvažen. Glasanje traje od 12. do 22. januara. Navijajmo za Andreu!
Razgovor sa Andreom Purlijom biće emitovan na programu Radio Bara u subotu, 14. januara, u emisiji „Od doručka do ručka“ koju uređuje i vodi Silvija Vukelić.
