Mićo Orlandić je bio, ne samo jedna od najznačajnijih figura političkog života Bara i Crne Gore posljednjih decenija, već i personifikacija jednog drugačijeg vremena, vrijednosnog sistema, i možemo reći, jedan od posljednjih čuvara ideala jugoslovenske države i društva.
Tim putem koračao je do samog kraja, trudeći se da njegova država – Crna Gora, koju je neizmjerno volio, gradi budućnost na temeljima zajedništva, međuetničkog i međuvjerskog sklada.
Iako je bio dominantna ličnost društvenog i političkog života, od kojeg se, zbog potvrđene mudrosti, urođene diplomatije, blagosti i razumijevanja za drugo i drugačije, tražio savjet u teškim i prelomnim trenucima, nikad nije želio da se eksponira, niti je težio publicitetu. Dao je ogroman doprinos političkom i demokratskom sazrijevanju našeg društva, ali i kulturi Bara i Crne Gore.
Buka, galama, govor mržnje i uvredljivi ton, koji karakterišu našu društveno-političku scenu od kraja prošlog vijeka, nijesu bili imanentni Miću Orlandiću, i to je ono po čemu je bio i ostaće vrhovni primjer sadašnjim i budućim generacijama političkih djelatnika. Ostaće upamćen i kao rijetki funkcioner i političar čija su vrata uvijek bila otvorena, a njegova ruka pružena svima kojima je pomoć potrebna, uz, uvijek, toplu i srdačnu riječ.
Mnogobrojni su oni kojima je pomogao, koji će se sjećati ili bi trebalo da nikada ne zaborave, dobro i ličnost jednog od posljednjih istinskih izdanaka socijalističkog društva i sistema.
