Ćazim Alković i njegov šesnaestogodišnji sin Emir su protekle sedmice, u namjeri da podsjete javnost i nadležne da Bar i Crna Gora, nakon više od pola vijeka nemaju trajekt koji je plovio na liniji Bar -Bari – Bar, krenuli biciklima po Albaniji i Italiji i tako prešli više od 500 kilometara. Odluku da i ove godine svoj protest izraze time što će u Bari, umjesto barskim trajektom doći vozeći bicikla preko Albanije i ploveći italijanskim trajektom od Drača do Barija, su donijeli jer se, kako kaže Alković „nakon mnogobrojnih predizbornih obećanja većine partija vlasti i opozicije, nije odmaklo daleko i nema realnih šansi da će uskoro barski trajekt krenuti iz Bara za Bari“.
„Putovanje nije bilo jednostavno i lagano, trebalo je biciklima po vrućini, ali i po kiši i grmljavini, preći više od 500 kilometra. Polazak iz Bara je bio u ranu zoru i to simbolično sa Gata V, odakle je Sveti Stefan isplovljavao za Bari. Prvo prenoćište je bilo u Šenđinu, gdje se moglo primijetiti da nema uobičajene gužve. I pored uređenosti plaža i lokala, mnogi od njih su bili gotovo prazni. Sjutradan je put ponovo u zoru nastavljen za Drač. U predvečerje je bio ukrcaj na italijanski brod ‘AF Francesca’. Barska plovidba je nedavno najavila da namjerava da kupi upravo taj brod. Međutim, i pored žarke želje da Bar dobije brod, za očekivati je da je ovo bilo pred ili post izborno obećanje. U više navrata je potencirano da treba kupiti manji ekonomičan trajekt, a Francesca ima 149 metara i što je još gore, stara je 44 godine. Ostaje nada da je ta ‘ideja’ već zaboravljena i da će odgovorni i stručni ljudi u Barskoj plovidbi pristupiti ozbiljnom izboru broda i naći odgovarajući za potrebe Bara, Crne Gore i okruženja, jer je sigurno da Baru ne treba trajekt toliko dug i toliko star“, procjenjuje Alković.
Nakon Barija, put je nastavljen ka Brindiziju koji je, ako se ide autoputem udaljen oko 120 km, što je bilo predaleko za jedan dan biciklom, pa su Alkovići napravili pauzu u prelijepom gradiću Ostuni koji se nalazi na 300 metara nadmorske visine.
„Do Ostunija se dolazi preko Fasana i put prolazi kroz prelijepe stare maslinjake. Svaki maslinjak je obrađen i uredno izoran, što bi kao primjer moglo poslužiti i crnogorskim maslinarima. Iz Ostunija put je ka Brindiziju nastavljen preko San Vito Normani. Vožnja je bila lagana, jer je uslijedilo spuštanje sa 300 metara nadmorske visine na nulu, odnosno na nivo mora. Pogled na prirodu uz put bio je više nego tužan. Sa obije strane su se mogli vidjeti nepregledni maslinjaci sa starim stablima koja su bila potpuno suva. Opasna bakterija Xsilella fastidiosa je na jugu Italije uništila milione stabala maslina. Bilo je teško gledati prelijepa stabla masline koja nestaju i čekaju da budu odsječena i njihov korijen iščupan“, ispričao je Alković.
Brindizi je, prenosi impresije, lijep grad na obali sa bogatom istorijom i kulturom.
„U blizini je i luka do koje bi, prema najavama, ove godine trebao da plovi trajekt iz Bara. Teško je, a ne primijetiti da je i to loša odluka. Dobro znamo da svi kamioni, uglavnom iz Barija, nastavljaju ka Sjevernoj Italiji, odnosno Zapadnoj Evropi. Zašto bi neki prevoznik išao brodom iz Bara u Brindizi pa onda vozio 120 kilometara do Barija i dalje nastavio put? Iz Brindizija je put nastavljen ka turistički veoma interesantnom gradu Martina Franka, koji je na 500 metara nadmorske visine. Ljepota starog grada je nadomjestila napor koji je trebalo uložiti za penjanje biciklom na tu visinu. Sjutradan je put od Martina Franca nastavljen ka Bariju. Put je vodio kroz prelijepe stare maslinjake koji su već bili puni ploda. Zanimljivo je primjetiti da su i ovi maslinjaci bili uredno uzorani i orezani“, navodi Alković.
Za povratak od Barija do Drača Alkovići su izabrali drugu kompaniju, čiji trajekt „Regel II“, je kako kažu, bio udobniji od „Francesce“, a takođe je bio pun kamiona, autobusa i automobila i, naravno, putnika.
„Oba trajekta koji su tu noć plovili od Barija do Drača su bili do kraja popunjeni. Iz Drača do Bara povratak je bio uobičajenom i već poznatom rutom što osim napora nije donijelo ništa novo. Sedmodnevno putovanje biciklom i pređenih 500 kilometara, mnogo znoja i truda predstavljaju apel nadležnima i odgovornima da trajekt Bar – Bari – Bar bude vraćen i ponovo otvoren prozor u svijet“, zaključuje Ćazim Alković.
