Vuko Martinović: Bara se sjetim

Bara se sjetim

Bara se sjetim u snovima

Još sam mlad

Sjetim se Bara kada u ruku uzmem badem

Badem kao oči one koju sam toliko volio

Miris soli i borova i otvoreni nar

U Bar

Bi da me vrate

Kao da nisam ni odlazio

Hodnici sjećanja se otključaju i rašire na svaki zvuk sličan morskom

Na talas koji u čamac uporno udara

Bara se sjetim i kad loptica iz flipera izleti

Pogura me prema igraonici kod Dode

I starom kosturu autobusa koji mi je sa džuboksom, tiltovanjem i igricama tako bio Amerika pedesetih

Djeci kada kažem

Ne možete ići sami

Ne možete do kasno, drugo je vrijeme sada

Bara se sjetim i prekorim se

Ne budi licemjer

Odrastao si u gradu u kojem su ne tako davno bande vladale ulicama

Kriminalci i ubice su zavodile red

Pucalo se dugim devetkama, heklerima, snajperima, nije se žalilo municije

Otimalo se, ubijalo, gladovalo i strahovalo

Strahovalo, ali samo ponekad

Jer se moralo živjeti

I noću dođe san

Šetam sa prijateljima

Proljeće je

Bašte se otvaraju

Iz Avguste nam se javlja Dušica

Bracko i Zoki mašu iz Varadera

Stigli smo do korza koje se puni

Ljeto je

Kačimo jakne na kaktuse

Iz R&R-a se čuje „Par godina za nas”

Tek smo kod dvorca, a zahladilo je

I lišće nam se mota oko nogu

Vjetar sa sjevera pojačava

Utiskuje nam mraz u kosti

Stižemo do mosta

Pogled u Željeznicu mi ježi kožu

Patke su okovane u ledu

Budim se u znoju

Svjestan da se vrijeme ne može vratiti

Bara se sjetim kada u šaci stisnem badem

Badem kao oči one koju sam toliko volio

Bara se sjetim u snovima

Još sam mlad

Share.

Comments are closed.