Gost emisije “Sunčanom stranom ulice” bio je dr Stefan Milivojević, ortoped. Mladi stručnjak je za Radio Bar i Bar Info govorio o uslovima rada u Ortopedskoj ambulanti, savremenim principima i metodama kojima se sprovodi dijagnostika i liječenje, planovima, odnosu sa pacijentima…
RB/BI: Na početku razgovora zamoliću Vas da se predstavite našim slušaocima i čitaocima portala Bar Info.
Dr Milivojević: Specijalista sam ortopedske hirurgije i traumatologije od jula 2023 godine. Rođen sam u Valjevu 1989. godine, završio sam Osnovnu školu “Jugoslavija” u Baru, nakon toga Gimnaziju “Niko Rolović”, potom Medicinski fakultet u Podgorici. Potom sam tokom kratkog vremenskog perioda odradio pripravnički staž u Urgentnom centru Kliničkog centra Podgorica, pa volonterski dio staža u Opštoj bolnici u Baru, gdje sam 2018. godine dobio specijalizaciju iz ortopedske hirurgije i traumatologije, koju sam uspješno završio prethodne godine. Od tada radim u Barskoj bolnici.
RB/BI: Ortopedija je grana medicine koja se bavi prevencijom, dijagnostikom i liječenjem povreda, bolesti, deformiteta i funkcionalnim problemima skeletnog sistema i povezanih struktura, kao što su zglobovi, mišići i ligamenti. U kojim slučajevima se pacijenti u Baru najčešće obraćaju ortopedu?
Dr Milivojević: Konkretno, ortopedija se najviše primjenjuje kod povreda. Mi se, dominantno, osim ortopedije bavimo i traumatologijom, koja je ono što je najviše i zastupljeno kod nas u Baru. Kada se neko se povrijedi, udari, padne, u saobraćajnom traumatizmu ili prilikom padova sa skela, prilikom pada sa visine, ili bilo kakve vrste povrede, pacijent se mora obratiti ortopedu iliti traumatologu. Osim toga, bavimo se i drugim oboljenjima koja su karakteristična za ortopediju – deformitetima kičmenog stuba, problemima sa artrozama, odnosno artritisima zglobova, operativnim liječenjem propalih zglobova. Iz ovoga što sam naveo, jasno je da je velika lepeza i širok dijapazon koji sama ortopedija pokriva.
RB/BI: Šta podrazumijeva i iz čega se sastoji dijagnostika koju praktikujete?
Dr Milivojević: Pa, u principu ono što je nama u ortopediji najvažnije i najznačajnije, prije svega u dijagnostičkom smislu, jeste rendgenski snimak. To je ono što je uvijek uvertira u neko dalje ispitivanje i dalju dijagnostiku, bilo da se radi o povredi (kada radimo inicijalno rendgenski snimak), bilo da je u pitanju neko oboljenje koje ispitujemo. Ipak, još važnije od rendgenskog snimka je ono na što sam ja najviše i fokusiran, što uvijek potenciram – anamneza, odnosno dobro ispitivanje pacijenta i klinički pregled koji nam dalje diriguje kakvu ćemo vrstu dijagnostike koristiti i na šta ćemo se usmjeriti. Jer, u principu, džabe nam sva dijagnostika ako ne znamo šta tražimo kod pacijenta i na šta smo usmjereni. Osim rendgena u dijagnostici se sprovodi skener ekstremiteta, bilo da je zbog povrede ili nekog oboljenja. Potom, tu je i magnetna rezonanca, tako da u današnje vrijeme postoji dosta dijagnostičkih procedura koje se mogu sprovesti vrlo uspješno, pa je posao ortopeda značajno olakšan.
RB/BI: I sve to imamo u Barskoj bolnici?
Dr Milivojević: U procesu smo nabavke magnetne rezonance, tako da očekujemo da ćemo vrlo brzo i taj vid medicinske usluge obezbijediti građanima Bara.
RB/BI: To su lijepe vijesti. Doktore, ortopediju smo u prethodnom periodu doživljavali prvenstveno kao hiruršku struku, zbog operativnog pristupa u terapiji mnogih stanja. Međutim, stalnim, nezaustavljivim i vrlo progresivnim razvojem medicine, ona sve više napreduje u pravcu mini-invezivne i biološke procedure. Da li Opšta bolnica Bar, hvata korak sa tim savremenim metodama i trendovima?
Dr Milivojević: Što se tiče ortopedije u Baru, ona zbog nekih mogućnosti bolnice, uslova i kadra, nije bila na nivou na kojem je moglo da se nešto više pruži građanima. Mi se sada trudimo, s obzirom da smo se „pojačali“ i kadrom i opremom, da obezbijedimo što veći spektar usluga. Slažem se s Vama da medicina napreduje i da se teži ka tome da procedure budu što manje invanzivne, da se sprovode intervencije koje pacijente što manje opterećuju, da se što prije rehabilituju i osposobe za normalno funkcionisanje. Moram da se pohvalim činjenicom da smo od ljeta prošle godine do sada uradili čak četrdesetak ortopedskih operacija u Barskoj bolnici i to vrlo uspješno, sa malim procentom komplikacija i problematikom. Novina je što smo u našoj bolnici uveli savremenu metodu u slučaju preloma kuka kod starije populacije, gdje je indikovana perkutana ugradnja intermedularne fiksacije, odnosno ugradnja klina. Mali broj bolnica u cijelom regionu to radi. U Crnoj Gori, uz Klinički centar i Specijalnu bolnicu Risan (koja se primarno bavi ortopedijom), mi smo od prije nekoliko mjeseci uveli tu proceduru. Cilj nam je da budemo što bolji, pa smo stavili fokus na traumatologiji, kako bi pacijenti nakon povreda primarno bili zbirnuti u našoj ustanovi, naravno, ukoliko ta povreda dozvoljava liječenje na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite. U situacijama kada prevazilazi mogućnosti sekundarnog nivoa, pacijent će biti upućen na tercijarni nivo, na dalju dijagnostiku, ispitivanje i liječenje. Ali, trudimo se da uhvatimo korak i ja sam generalno izuzetno zadovoljan načinom na koji smo napredovali i dokle smo stigli.
RB/BI: Poslednjih godina se sve više primenjuju tretmani matičnim ćelijama, pa su pacijenti u prilici da izbjegnu dugotrajan i često mukotrpan postoperacijski oporavak. Isto tako, u slučaju terapije matičnim ćelijama, do poboljšanja simptoma dolazi odmah, pa pacijenti isti dan odlaze kući. Da li se u dogledno vrijeme možemo nadati da će se ovakve procedure sprovoditi i u Opštoj bolnici u Baru?
Dr Milivojević: Budućnost medicine generalno i konkretno, ortopedije jeste upravo u matičnim ćelijama. To je definitivno nešto novo i metoda je koja će omogućiti pacijentima ovo što ste naveli. Međutim, još uvijek je u fazi isptivanja, ne samo kod nas nego i u mnogo većim centrima, državama i institucijama. To u javnom zdravstvu još uvijek nigdje nije zaživjelo, tako da za sada ne mogu da kažem da će biti u neko dogledno vrijeme. Moramo sačekati da prođe još neke studije i faze ispitivanja. Konkretno, matične ćelije se u ortopediji najviše primjenjuju kod artroza ili kod ostoartritisa zglobova, a iz ličnog iskustva i nekih ličnih primjera, zapažene rezultate imaju i kod povrede Ahilove tetive, takođe i kod povrede koljena mogu isto da daju odlične rezultate. Napominjem da je to dosta komplikovano zato što je bitan sam način pripreme matičnih ćelija, ko to radi, uslovi u kojima se radi. Ipak, definitivno se slažem sa Vama da budućnost jeste u tome, samo što mislim da to za sada nije još uvijek podrobno ispitano. Ta metoda je, prema mom mišljenju, još uvijek u povoju, pionirska.
RB/BI: Koje su najčešće tegobe zbog kojih vam se Barani obraćaju?
Dr Milivojević: Najčešće zbog povreda. Bar je rastuća populacija, broj stanovnika je sve veći, dolaze ljudi sa strane, ima i dosta turista… Osim toga, dosta nam se pacijenti javljaju i zbog bolova u leđima, u vratu, zbog bolova u koljenima, kuku, u skočnom zglobu… Nekada čak i naše kolege iz primarnog sektora ne znaju adekvatno da upute pacijente, jer postoji dosta preklapanja u samim simptomima.
RB/BI: Bolovi u krstima, vratu su tegobe sa kojima živi veliki procent stanovništva. Koje tretmane preporučujete i da li je to stanje bez operativnog zahvata moguće dugoročno sanirati?
Dr Milivojević: Sve zavisi od stanja i nalaza, kakva je problematika. Postoji više stvari koje se mogu javiti, bilo da je to propadanje kičmenog stuba zbog godina, ili problematika sa diskusima. Nakon detaljno sprovedene dijagnostike, svakako ne treba žuriti sa operativnim liječenjem, osim kada je zaista neophodno. Značajno se može pomoći u smislu fizikalne rehabilitacije. U Baru se praktično četiri-pet mjeseci godišnje možemo kupati u moru, što je odličan vid rehabilitacije za vratni dio kičme, za donji dio leđa. Dostupan nam je i Institut u Igalu, gdje se pacijenti mogu uspješno rehabilitovati bez operativnog tretmana.
RB/BI: Maloprije smo pomenuli probleme u vezi sa koljenima koji nastaju usljed preloma ili iščašenja. Koje tretmane preporučujete?
Dr Milivojević: Sve zavisi od toga da li je u pitanju prelom ili iščašenje. Sami prelom u nivou koljena u većini slučajeva zahtijeva operativno liječenje, pogotovo kod mlađih osoba i naravno, u zavisnosti od samog preloma. Što se tiče nekih uganuća ili iščašenja, i sa njima se dosta srijećemo u praksi, s obzirom da su Barani sportski aktivni. Česta je i patologija istegnuća i povrede koljena. Kada donosimo odluku koji vid liječenja ćemo primijeniti, mora se voditi računa o tome da li je pacijent mlađe ili starije dobi, čime se bavi, koji hobi preferira, jer sve to nas usmjerava ka tome kako ćemo ga liječiti. Nećemo isto tretirati pacijenta od 80 godina koji ima povredu koljena i pacijenta od 30 godina sa istim problemom, jer on treba još da bude sportski i fizički aktivan.
RB/BI: Kod žena, naročito nakon reproduktivnog doba, izražena je pojava osteoporoze. Koje su Vaše preporuke sa ciljem izbjegavanja tog stanja? Kako da se sačuvaju?
Dr Milivojević: Nažalost, osteoporoza je dosta izražena i uzela je maha, pogotovo kod žena nakon menopauze, kao što ste i rekli. A opet, s obzirom da je Bar dosta sunčan grad, treba koristiti prednost sunca i vitamina D što više. Osteoporozom se dominantno bave reumatolozi. Ipak, iz ugla ortopeda, nama se pacijenti javljaju nakon osteoporotičnog preloma bilo kičme, bilo nekog drugog dijela ekstremiteta, tako da onda pristupamo ortopedskom liječenju. Svakako, savjet jeste da budemo fizički što aktivniji, da koristimo prednost što imamo toliko mjeseci kad možemo da se kupamo… Smatram da stranci to mnogo bolje koriste nego mi. Moramo mijenjati navike, što više se izlagati suncu, uživati u moru i fizičkoj aktivnosti.
RB/BI: Da li imate male pacijente? Imaju li naša djeca zdrave kosti i koji su faktori rizika u tom dobu kada se tijelo još uvijek formira?
Dr Milivojević: Iskreno sam zadovoljan saradnjom koju imamo sa mališanima, a patologije po pitanju djece imamo značajno manje nego što je to bilo ranije. To budu povrede i traume, pratimo ih zbog deformiteta kičmenog stuba (kao prevenciju skolioze), zatim pratimo razvoj kukova od rođenja.
RB/BI: Koje su preporuke za sugrađane starije životne dobi? Kojim fizičkim aktivnostima valja da se oni posvete, a šta treba da izbjegavaju?
Dr Milivojević: Vratiću se još jednom na plivanje, jer smatram da je i u njihovoj životnoj dobi to izuzetan vid rehabilitacije, nešto što najviše može da prija, ne opterećuje ih mnogo, na lijep način budu izloženi i suncu i nadoknadi vitamina D, a ostaju fizički aktivni. Zatim, banjsko liječenje u Igalu ili nekoj banji u regionu. Smatram da ljudi u tim godinama treba da se posvete sebi i svom zdravlju, da u penziji treba da priušte banjsko liječenje i uživaju u životu, a ne da nastave radni angažman kao što je čest slučaj.
RB/BI: Kakva su Vaša iskustva, da li se pacijenti mogu pohvaliti disciplinom i poštovanjem savjeta koje dobijaju u Ortopedskoj ambulanti Opšte bolnice Bar?
Dr Milivojević: Do sada nisam imao problema sa pacijentima, u većini slučajeva poslušaju savjete. Uglavnom, trudimo se da razgovorom, jednom lijepom pričom, riješimo problem i da ih usmjerimo na pravi put. Mogu da se pohvalim saradnjom sa građanima Bara, Ulcinja, Sutomora, Petrovca.
RB/BI: Da li u Opštoj bolnici Bar raspolažete sa dovoljnim prostornim kapacitetima, kako stojite kada je kadar u pitanju?
Dr Milivojević: To su neke stvari kojima težimo da budu bolje i koje moraju da budu bolje. Zadovoljan sam za sada, prvenstveno zahvaljujući menadžmentu ustanove i direktoru koji nam je dao prostora za rad i inovacije, kao i mojoj koleginici. Počeli smo da zbrinjavamo dosta ortopedskih pacijenata – uradili smo desetak operacija poslije preloma kuka od oktobra. Uspostavljena je divna saradnja sa KC, konkretno sa Klinikom za ortopediju i traumatologiju, direktorom dr Goranom Pešićem i dr Aleksandrom Mijuškovićem, koji su uvijek dostupni i raspoloženi za rad i savjete. Kada imamo neki kompleksniji slučaj koji zahtijeva ozbiljniji rad, a za koji je potrebno malo više ljudi, uvijek su na raspolaganju. Trudimo se da građane primarno zbrinemo kod nas u Baru, zato što je pacijentu komfornije, blizu je kuće, može da ga obiđe rodbina, a to sve pojednostavljuje proces rehabilitacije. Ljudi više vole kad se oporavljaju u svom mjestu, nego u gradu gdje ih niko ne poznaje, gdje nema ko da ih obiđe. Ovo je mali grad, svi se znamo između sebe, tako da je važno kada imate povjerenja u ljekara. Bez toga nema adekvatne operacije, niti adekvatnog oporavka. Za svaku saradnju bitno je povjerenje.
RB/BI: Doktore, za kraj ovog razgovora, kakva je procedura zakazivanja pregleda u Ortopedskoj ambulanti?
Dr Milivojević: Procedura zakazivanja pregleda ide preko Izabranog ljekara u Domu zdravlja. Ono što je građanima malo problematično je što su termini uglavnom već popunjeni do aprila, maja. Naravno, ako je u pitanju hitan slučaj, povreda, otvoreni prelom, pacijenta zbrinjavamo po hitnom postupku. S druge strane, ako pacijent ima bol u koljenu ili bol u donjem dijelu leđa koji je prisutan već pet ili deset godina, treba da se strpi i sačeka svoj termin.
