Povod za razgovor sa endokrinološkinjom dr Valentinom Kalinić je njen nedavni povratak u Opštu bolnicu Bar, nakon četiri godine. Ističe da je zadivljena napretkom koji je ostvaren, a smatra da spoj mladosti i iskustva u ovom kolektivu izvjesno obećava povratak stare slave barske bolnice i izbijanje u vrh crnogorskog zdravstva.
RB/BI: Koji su razlozi za vaš povratak?
Kalinić: Prije svega, ja sam Baranka. Za sve te četiri godine, koliko god volim Klinički centar, kao najveću zdravstvenu ustanovu u Crnoj Gori sa velikim brojem stručnih lica, nisam sebe doživljavala kao Podgoričanku nego kao Baranku. Pošto je direktor, dr Igor Karišik, izrazio spremnost da me ponovo primi, ja sam napravila dogovor sa Kliničkim centrom i barskom Bolnicom da tamo isto nastavim da dežuram, sa ciljem ličnog usavršavanja, ali da mi glavno radno mjesto bude barska Bolnica.
RB/BI: Kakav utisak ste stekli, s obzirom da ste se nedavno vratili, o bolnici sada i u odnosu na period od prije nekoliko godina?
Kalinić: Ja sam se zadivila kad sam došla, šta sam zatekla u barskoj bolnici. Zadivljena sam, prvo Internim, koje je fantastično i sada ima tri neurologa, brojne kardiologe i za ovih dvadesetak dana nisam naišla na situaciju da oni nešto neće. Čeka se četiri-pet mladih internista, na ginekologiji, hirurgiji i ortopediji je smjena generacija. Mladi ljekari imaju priliku i već dovode konsultante iz drugih centara i rade stvari koje se do sada nisu radile. Recimo, ortopedi rade kukove, prelome, operacije otvorenih preloma… Neurolozi sada imaju fibrinolitičku terapiju za zbrinjavanje akutnog šloga, pacijenti se ne šalju za Podgoricu. U toku jedne hospitalizacije može se odraditi veliki broj konsultacija, gdje pacijent dobija sve što je potrebno. Imamo fizioterapeute koji su sastavni dio liječenja, zadivljena sam šta sve u ovom momentu, od radiološke dijagnostike, konsultacija oftamologa, specijaliste ORL – sve je za 30 do 50 odsto bolje nego što je bilo kad sam otišla i ima tendenciju dolaska mladih ljudi, tako da očekujem da će kroz brzo vrijeme barska bolnica prestići ostale. Jedini je žal što barska bolnica nije Klinički centar.
RB/BI: Znači, posla ima mnogo. Da li u toj situaciji ljekar može da se dovoljno posveti svim pacijentima?
Kalinić: Ako je na desetak endokrinologa u tercijarnoj ustanovi bilo 14 pacijenata, gdje imate odvojenu nefrologiju, kardiologiju, interno odjeljenje, ovdje na jednom mjestu imate sve to. Stvarno se puno radi. Jutros sam iz dežurstva, nisam mogla izaći prije deset sati, a čitavu noć uz anesteziologa imali smo reanimacije po odjeljenjima, intubacije – sve ono što se radi u Intenzivnim jedinicama Kliničkog centra na Internoj klinici. Kapacitet Internog odjeljenja, konkretno, je 58 kreveta. Mi jutros imamo 64 pacijenta i dva koji dolaze na terapiju.
RB/BI: Znači, više posla a manje kadra.
Kalinić: Nije samo manje kadra. Imate najmanje srednjeg medicinskog kadra, koji je glavna pomoć pacijentu, a ujedno velika podrška ljekaru, ali i kad ih nema dovoljno, uvijek se nađe najbolje rešenje. Ljekari se oslanjaju na medicinsku i vanmedicinsku struku i bez njihove uigranosti nema zajedničkog uspjeha. Sadašnja glavna sestra Opšte bolnice Bar, Vesna Maraš uvijek nađe najbolje rešenje. Ona, kao i sve medicinske i glavne sestre, ne štedi sebi, niti one biraju kada će doći na ispomoć iako nisu tog dana u smjeni. Vi ne znate koliko one posla preture preko svoje glave. One su majke, domaćice bolnica. Otuda potreba da se istakne značaj i uloga medicinske sestre, tehničara, vozača i ostalog osoblja koje doprinosi da bolnica funkcioniše kao cjelina.
RB/BI: Vi ste u vrijeme dok ste bili na Internom odjeljenju, obezbijedili oko 100.000 eura donacija za odjeljenje. I sada ima donacija, nedavno smo objavljivali, kako se vama sve to čini?
Kalinić: Te 2015. godine jako sam bila motivisana, Radio Bar je to ispratio i jako sam zahvalna na tome, kao što sam zahvalna građanima Bara, koji imaju duh solidarnosti… Nailazi se na razumijevanje, bez obzira na političku pripadnost, ako dobro objasnite. Tada je moj pacijent bio Dragan Nikezić, koji je spletom okolnosti „zaglavio“ na odjeljenju hirurgije sa upalom pluća i ja sam ga tada prebacila na Interno odjeljenje. Njega i Slavicu Adžić iz „Sidra“ zamolila sam da mi pomognu da organizujemo donatorsko veče i da renoviramo Interno odjeljenje. Moram pomenuti Đorđa Pavićevića i Slobodana Petrovića koji su dolaskom na donatorsko veče duplirali svoje zaloge. Oni su dali ogromna sredstva i sve pločice na Internom odjeljenju su njihova donacija.
Glavni nosioci pomoći, pored donatora i svih radnika koji su besplatno radili na renoviranju, krečenju, postavljanju fasade i pločica, su dvije glavne medicinske sestre sa spremačicama, mimo radnog vremena, za dvadesetak dana, iznijele posao. Među njima su Zorica i Slađa.
Dobila sam veliku podršku, to je bila lančana reakcija građana Bara za dvadeset dana. Sjećam se, vlasnik E plusa mi je tada rekao da je bolje da obnavljamo bolnicu nego džamiju i crkvu. Moj pokojni pacijent Brano Zenović, kao i Grgići, kad su čuli da nešto radim, a nisam ih ni pozvala na donatorsko veče, sami uplatili. Ja sam tada vidjela da Bar može mnogo. Međutim, negdje sam naišla na odobravanje, negdje su to shvatali kao da ja želim da se proslavim, što nije tačno. Ja sam supruga tada zamolila, kao i sve prijatelje, da se uključe. Nisam otvarala račun za donacije, sva sredstva su uplaćivana preko Cerova, a odakle je Emin Duraković distribuirao prema Bolnici. I sada znam puno njih u inostranstvu koji su motivisani da pomognu bolnici, Ahmed Kurmemaj je nekad meni prvi donirao trakice za pacijente sa dijabetesom, prije 15 godina. Tada je htio da pomogne Dječije odjeljenje, ali nije bilo sluha rukovodećeg kadra, za razliku od sadašnjeg trenutka. Bar je poznat po donatorstvu, bilo je i biće, nisam ja ništa napravila, samo sam objedinila ljude koji to nose u sebi.
RB/BI: Pomenuli ste da radite u Kliničkom centru. Gdje ste sve radno angažovani?
Kalinić: Od devetog januara vodeće mjesto mi je Opšta bolnica Bar. Ali ću zbog sebe, pored svoje ordinacije gdje radim svako popodne već 16 godina, raditi u Kliničkom centru. Meni to lično znači, volim taj ambijent, volim te ljude, volim i imam od koga da naučim.
RB/BI: Koja je razlika između javnog i privatnog sektora u zdravstvu?
Kalinić: S obzirom da sam ja i u jednom i drugom, svih ovih godina i da se sada u Baru i cijeloj Crnoj Gori otvara jako veliki broj klinika, smatam da tako i treba. Privatni sektor treba da postoji. Suština je da će ljekar biti isključivo fokusiran na pregled pacijenta, koji ima privilegiju da tokom pregleda, koji plaća, dobije ugođaj kakv želi, bez čekanja.Kada je riječ o kvalitetu pregleda, isti je kod svih ljekara, ali su okolnosti rada drugačije. Naravno, ljekaru je dodatni teret da poslije osam sati nastavi da radi u privatnoj ordinaciji, osim ako se nije odlučio za isključivo privatni rad. Državne službe još uvijek su najbolje opremljene kadrom i u svakom momentu mogu da obave sve usluge koje se tiču pacijenta.
S druge strane, o našem radu svako sudi. Nisam čula da ni o radu ekonomiste, ni o radu pravnika, ni onih u katastru, čak ni vašem radu, toliko se sudi kao našem.
RB/BI: Možda zato što je ulog veći. Ipak su u pitanju ljudski životi.
Kalinić: Da, znam, ali se o ljudskim životima staraju ljudi koji imaju trideset godina škole. Ljudi van struke, koji se o tim temama interesuju preko interneta, daju sebi za pravo da govore o radu onih koji su za to kvalifikovani kroz godine obrazovanja.
RB/BI: U suštini, čini se da naše društvo nije zdravstveno prosvećeno.
Kalinić: Ljudi nisu svjesni da je doktor je neprocjenjiva vrijednost. Nekad neko može da ima sve aparate u rukama, ali ne zna da vam da dijagnozu. Da bi, prije svega rezultat bio dobar, potrebno je da se radi na stručnosti i podjeli poslova u svakoj bolnici, jer medicina i vojska imaju konkretna zaduženja.
RB/BI: E, tu dolazimo do onog izraza da je interna medicina kraljica medicine, zato što vi imate dijagnostičke metode i pokrivate veliki dijapazon bolesti.
Kalinić: Ne bih nikog izdvajala, svaka specijalnost ima posebno mjesto, suština priče je kao i u vojsci, da postoji hijerarhija i podjela uloga. Ja sam lokalpatriota i mislim da Bar sad ima mnogo mladog kadra i treba iskoristiti što još uvijek ima starijih kolega, među koje spadam i ja, i izvući najbolje iz tog spoja mladosti i iskustva. Za dvije godine očekujem da će Bar biti bolji nego Bijelo Polje i ostale bolnice. Barska bolnica je imala reputaciju jedne od najboljih bolnica, i danas imamo srednji medicinski kadar koji radi veliki posao i veliki broj doktora koji su na potezu da ostave traga u ovom gradu.
