Vjerovatno bi se malo ko usudio na poduhvat na koji se odlučio Baranin Đorđe Nilović, kada je motorom sam krenuo iz Crne Gore na rutu dugu 9000 km. On je obišao Pirinejsko poluostrvo za 17 dana i sve to zabilježio kamerom.
Prvi motor kupio je sa 20 godina i od tada sa društvom redovno putuje. Ipak, kako je posljednjih par godina često boravio van Crne Gore, a nerijetko i zbog poslovnih obaveza, uglavnom je propuštao putovanja motorom, sa društvom.
S toga je odlučio da ove godine priušti sebi avanturu koja bi mu, kako kaže, na neki način nadoknadila propušteno. Za Španiju i Portugal se odlučio prvenstveno zbog klime.
“Do sada nijesam putovao zapadnije od Majorke, a o Portugalu sam možda i najmanje znao, tako da sam želio da istražim taj dio Evrope. Mislim da je ključnu ulogu u odlučivanju odigrala činjenica da sam pred sobom imao plan koji je vrlo zahtjevan i izazovan, kako fizički, tako i psihički, što me dodatno motivisalo da ispunim zacrtano”, kazao je Nilović za Bar info.
Za navigaciju je koristio GoogleMaps, u offline režimu. Preuzeo bi određene djelove teritorije koje je planirao da obiđe u naredna dva dana i na taj način nije imao potrebu za internetom.
Njegova ideja je bila da napravi krug oko Pirinejskog poluostrva. Plan je razradio do detalja – imao je zacrtanu rutu i mjesta koja želi da obiđe, kao i krajnju destinaciju za svaki dan.
“Pošto sam išao sa ciljem da što više vidim, plan je bio da gotovo uopšte ne koristim autoput. Na taj način sam imao priliku da upoznam razne ljude iz ruralnih područja, vozim lokalnim putevima i više vremena posvetim fotografisanju prirode”, objasnio je.
Putovao je preko Hrvatske, Slovenije, Italije i juga Francuske. U Barseloni je napravio prvu dužu pauzu i zadržao se dvije noći. Potom je krenuo na jug i posjetio Valensiju, Mursiju, Alikante, Kartagenu, Granadu, Malagu i stigao u Sevilju.
“Mnogo sam istraživao to područje prilikom planiranja, tako da sam detaljno razradio plan i definisao šta sve želim da vidim. Međutim, svaki od gradova koje sam posjetio imao je toliko toga da ponudi, da bi čovjek imao i dva dana da ispuni, a ne po nekoliko sati, koliko sam ja imao na raspolaganju. Vrijeme me odlično poslužilo, bilo je nevjerovatno toplo. Destinacije koje bih izdvojio na jugu su definitivno Alhambra palata u Granadi, gradić Rondu i Sevilja. Ljudi su bili nevjerovatno ljubazni, nerijetko bi prilazili i sami inicirali razgovor, zanimajući se odakle dolazim i dajući smjernice i preporuke za dalje”, kazao je.
Iz Sevilje je krenuo za Portugal, južnom obalom, do krajnje jugozapadne tačke, svetionika Sagreš, a onda zapadnom obalom, ka sjeveru i Lisabonu.
“Imajući u vidu da sam odrastao na našem primorju, nije me lako oduševiti kada su plaže u pitanju, ali obale Portugala su zaista ostavile nevjerovatan utisak na mene. Posjetio sam i najzapadniju tačku Evrope, svetionik Cabo da Roca. Zatim Porto, Gimareš, Bragu, i ponovo prešao u Španiju, na sjever. Za razliku od juga, sjever je bio znatno hladniji, ali ništa manje interesantan. Autonomna pokrajina Galisija nudi bezbroj svetionika, plaža i interesantnih kulinarskih specijaliteta. Izdvojio bih grad Santiago de Kompostela, u kom se nalazi poznata istoimena katedrala, kao i La Korunju, čiji svetionik koji je sagrađen u drugom vijeku, visine skoro 60 metara, svakako vrijedi obići”, istakao je Nilović.
Tokom putovanja boravio je u kampovima, kako objašnjava, dijelom zbog budžeta, a dijelom i radi avanture.
“To je nešto što do sada nijesam imao prilike da radim i mogu reći da sam oduševljen. Ljudi su, većinom zbog neznanja, vrlo skeptični kada se pomene kampovanje, ali ja sam zaista pun utisaka i mnogo sam ljudi upoznao po kampovima. Kvalitet kampova varira, ali uglavnom su bili jako fino uređeni – sa strujom, pristupom internetu, kupatilom, a neki su čak imali i bazen”, objašnjava.
Nilović kaže da mu je cijelo putovanje bilo puno raznih dogodovština. Ipak, ističe da je na njega najveći utisak ostavilo gostoprimstvo i pomoć koju je dobio od lokalnog stanovništva.
“Jedne prilike, kad sam zaboravio da ugasim svijetla i istrošio akumulator u nedođiji, bez pogovora su mi pomogli prvi ljudi koji su naišli automobilom. Takođe, opet sopstvenom greškom, pretegao sam lanac prilikom podešavanja i na sjeveru Portugala je pukao. Malo je reći da sam i tu naišao na ljude koji su mi izašli u susret, počevši od čovjeka koji je stao i povezao me do obližnjeg grada, pa do mehaničara koji je ‘došlepao’ motor do radionice, izgubio par sati popravljajući ga i čekajući drugi lanac, a za sve to naplatio simboličnu cifru, uz objašnjenje da je i on bajker i da mu je drago da je bio u prilici da pomogne”, prisjeća se Nilović.
Čitav put snimao je sa više uređaja – telefonom, aparatom, GoPro kamerom i dronom. Iako je, kada je riječ o snimanju videa, totalni amater, vrlo brzo je savladao rukovanje dronom i napravio snimak na kojem bi mu i profesionalci zavidjeli.
Sledeće putovanje već planira za narednu godinu.
