Riba lav, naoružana otrovnim bodljama, globalno poznata kao jako invazivna vrsta, na dobrom je putu da uspostavi trajnu populaciju u jadranskim vodama i to samo pet godina nakon prvog evidentiranog nalaza u našem moru.
Stručnjak Instituta za biologiju mora u Kotoru (IBMK) dr Ilija Ćetković u razgovoru za Pobjedu ističe da nije svaka strana vrsta koja se pojavi u jednom ekosistemu invazivna – postoje i egzotične. To su one, kako objašnjava, koje, kada uđu u neki novi ekosistem gdje ne pripadaju, ne utiču bitno na njegovo funkcionisanje, ne predstavljaju opasnost i ne pričinjavaju štetu.
„Za razliku od egzotične, invazivna vrsta ima izraženo štetan uticaj, kao što ima riba lav koja zauzima stanište, iscrpljuje resurse hrane i ulazi u kompeticiju sa domaćim vrstama“, ističe Ćetković.
U Crnoj Gori se, kako kaže Ćetković, riba lav pojavila u oktobru 2022. godine kod Volujice u Baru, a tri godine ranije ona je prvi put zabilježena u Jadranu, kod Leća na jugu Italije. Prije nešto više od deset dana riba lav je posljednji put registrovana na području crnogorske obale, kod Luštice.
„Termofilna je vrsta, odnosno voli toplije more, zato se bolje prilagodila na južni dio Mediterana. S obzirom na to da je Jadran sve topliji, više ne postoji osjetna temperaturna razlika kao prije, pa vrste kakva je riba lav počinju da naseljavaju i područje Jadrana, koje je nekada bilo hladnije makar dva do tri stepena od ostatka Mediterana“, pojašnjava Ćetković.
Prema njegovim riječima, karakteristično za ribu lav su otrovne bodlje koje koristi za odbranu.
„Ukoliko ljudi dođu u kontakt sa njenim bodljama, na mjesto uboda treba staviti nešto vrelo zato što je otrov termolabilan, što znači da se razlaže na nekih 50 – 60 stepeni Celzijusa“, kaže Ćetković. Savjetuje da se na ubod odmah stavi vreli pijesak, vruća voda ili se bolno mjesto prisloni plamenu vatre, kako bi se smanjio intenzivan bol i otok. Ubod, dodaje on, nije smrtonosan, ali da, ukoliko je osoba srčani bolesnik, može da izazove ozbiljne posljedice.
Riba lav je predatorska vrsta, hrani se oportunistički, apsolutno svime.
„Ona narušava ekosistem zato što se hrani raznim vrstama riba i ribljom mlađi. Zauzima stanište uobičajenim predatorskim vrstama Jadrana, recimo krnjama, škarpinama, pošto uglavnom naseljava pliće područje i kamenito dno, stijene“, ističe Ćetković.
Ukazuje na to da još ne postoji mogućnost za potpuni monitoring razvoja i razmnožavanja ribe lav, jer je registrovano svega četiri ili pet primjeraka do sada, a za proučavanje je ključno praćenje stadijuma larvi.
Poznato je da se njene larve, kako kaže Ćetković, rasprostranjuju pelagičnim putem, što znači da ih struje nose i tako završavaju na dalekim distancama. Objašnjava da, prema istraživanjima, larvalni stadijum traje oko 20 – 35 dana, što omogućava da pređu velike udaljenosti i dospiju u nova staništa.
Karakteristično za ribu lav jeste da je ona kompleks vrsta.
„Termin kompleks se koristi jer su u pitanju dvije vrste, ali veoma slične izgledom. Zbog toga se, bez molekularnih analiza, ne može sa sigurnošću reći kojoj pripada jedinka koju imate. U Mediteranu postoje nalazi za obje vrste (Pterois volitans i Pterois miles)“, navodi stručnjak IBMK.
Riba lav, koja se trenutno nalazi kod nas u Mediteranu, još prije dvije decenije prvi put naselila je Atlantsku obalu Amerike, gdje je invazija prilično uspješna. Ćetković ocjenjuje da je nemoguće invazivnu vrstu skroz ukloniti iz morskog ekosistema, ali da je moguće kontrolisati populaciju ciljanim izlovljavanjem, recimo podvodnom puškom.
„Riba lav je srodnik škarpinama – jako je ukusna i koristi se u ljudskoj ishrani, čak je i poželjna“, navodi on.
Osim ribe lav i plavi rak (Callinectes sapidus) je invazivna vrsta koja širi svoje stanište i potiskuje domaće vrste. Pritom se koristi u ishrani.
„Prirodno stanište plavog raka je američka obala Atlantika i tamo je jako cijenjen, ljudi ga love i jedu, on predstavlja specijalitet, ali kod nas to nije slučaj“, ističe Ilija Ćetković.
Plavi rak naseljava estuare, mjesta gdje se rijeke i potoci ulivaju u mora, a to je prirodno stanište i zelenih kraba, kojih, kako objašnjava Ćetković, gotovo da više nema u našem ekosistemu zbog invazije plavog raka.
Od drugih invazivnih vrsta, koje minulih godina postaju zastupljene u Jadranu, Ćetković pominje tamnu mramornicu koja se hrani morskim algama i zauzima stanište salpi – salpa je domaća vrsta u Jadranu koja se takođe hrani morskim algama.
Jedan od poznatijih izvanjaca, koji su se odomaćili u Jadranu, jeste napuhača, ljudima možda poznatija kao riba balon.
„Napuhača ne može da ubode čovjeka, ali neki njeni unutrašnji organi su otrovni – u pitanju je otrov tetrodotoksin koji je smrtonosan za čovjeka“, ističe sagovornik i dodaje da ne postoji protivotrov ili neki lijek, te da je njena konzumacija izuzetno opasna.
Ćetković sugeriše da bi se i kod nas mogla primijeniti interesantna ideja iz Grčke gdje su osmislili program ,,Pick the Alien“. Njime se promoviše izlov, ali i uključivanje u gastronomsku ponudu invazivnih vrsta.
Svrha je, kako kaže Ćetković, da omogući ljudima dovoljno znanja o invazivnim vrstama i motiviše ih da oni, kada odu u restoran, odaberu za jelo baš te vrste, i tako se u što većoj mjeri smanji izlov onih koje su tu prirodno nastanjene.
Ukazao je i na domišljatu ideju upotrebe sve zastupljenije ribe napuhače u Turskoj. S obzirom na to da je u moru oko Turske napuhača izuzetno zastupljena, a opasna je za konzumaciju, određeni instituti imaju program prerade i korišćenja njene kože od koje prave cipele, kaiševe, novčanike i sl.
Vrste koje su iz Crvenog mora u Sredozemno prodrle kroz Suecki kanal nazivaju su lesepsijski migranti. Dobile su ime po inženjeru Ferdinandu de Lessepsu koji je planirao i nadgledao izgradnju Sueckog kanala.
„Riba lav samo je jedan od predstavnika lesepsijskih migranata. Potiče iz Indopacifika, odnosno iz Indijskog okeana. Ušla je u Mediteran upravo kroz Suecki kanal. Primarno je naselila more uz obale Izraela, Libana, nakon čega se nastavila širiti dalje po Mediteranu“, kazao je Ćetković.
