U čast najvećeg uspjeha barskog fudbala – osvajanja drugog mjesta “Mornara” u prvenstvu i plasmana u evropsku Ligu konferencija, na Bar Infu ćemo u narednih petnaestak dana objaviti niz zanimljivih tekstova, kojim ćemo čitaoce na nesvakidašnji način provesti kroz vijek trajanja kluba.
***
ZVIJEZDE JUGOSLAVIJE U “TOPOLICI”
Sredina decembra 1986. godine ostaće upamćena kod svih ljubitelja fudbala u Baru. Na pripreme, u okviru novog kompleksa hotela “Topolica” i stadiona “Madžarica” došle su A reprezentacija i Olimpijsko-Univerzitetska reprezentacija Jugoslavije.
Predvodio ih je selektor Miljan Miljanić, te treneri Ivica Osim (A selekcija) i Ivan Toplak (Olimpijci). Nikada, ni prije ni kasnije, nije veći broj istinskih fudbalskih zvijezda došao u grad, niti je više posjetilaca opsjedalo terene oko hotela, i sam hotel, u želji da vide najbolje igrače i one koji će u narednim godinama biti istinske vedete jugoslovenskog i svjetskog fudbala. Recepcija hotela je uvela strogi režim ulazaka znatiželjnika, ali zato na treninzima nije bilo ograničenja.
U “A” tim pozvano je 16 igrača: Mauro Ravnić (Rijeka), Dražen Ladić (Dinamo, Zagreb), Branko Miljuš, Zoran Vulić (Hajduk), Mirsad Baljić, Refik Šabanadžović, Haris Škoro, Radmilo Mihailović (Željezničar), Marko Elsner, Goran Janković, Dragan Stojković (Crvena zvezda), Srećko Katanec, Miloš Đelmaš (Partizan), Dejan Savićević (Budućnost), Goran Jurić i Semir Tuce (Velež).
Olimpijsko-Univerzitetska selekcija je brojala čak 21 igrača. Na spisku su bili: Stevan Stojanović, Boro Cvetković, Žarko Đurović, Jovica Nikolić (Crvena zvezda), Dragoljub Brnović, Željko Janović (Budućnost), Branko Karačić (Osijek), Željko Cupan, Mladen Munjaković, Mustafa Arslanović (Dinamo, Zagreb), Toni Savevski, Čedo Janevski (Vardar), Aljoša Asanović, Ivan Pudar (Hajduk), Vladimir Vermezović (Partizan), Dragan Jakovljević, Srđan Bajić (Sarajevo), Milan Narandžić (Napredak), Goran Vasilijević (Radnički, Niš), Fahrudin Durak (Trepča) i Fadil Muriqi (Priština).
Osim i Toplak u Bar nisu pozvali igrače iz klubova van Jugoslavije, kao ni one na odsluženju vojnog roka.
Prvog dana, 16. decembra, veoma hladno vrijeme sa kišom zahvatilo je Bar, pa su fudbaleri radili samo na kondiciji, na obližnjim terenima, praćeni budnim okom blizu 500 gledalaca. Kako je isticano u medijima, “sedmodnevno druženje je više zamišljeno kao radni dogovor nego kao pripreme”, pa su Osim i Toplak govorili da “neće trošiti vrijeme na sticanje snage već na razgovor”. Najavljeni centarfor skopskog Vardara Darko Pančev i centarhalf Osijeka Vlado Kasalo iz porodičnih razloga su otkazali dolazak, a drugog dana su se pojavili Savićević, Brnović i Janović, jer su sa ekipom Budućnosti bili na turneji u Skadru.
Drugog dana nije bilo kiše, ali jeste jaka bura, međutim to nije smetalo da se radi po unaprijed utvrđenom programu. “A” tim je “pod svoje” uzela ekipa medicinskih stručnjaka iz Saveznog zavoda za fizičku kulturu. Prije podne u improvizovanom trim kabinetu u hotelu “Topolica” ispitivana je opšta fizička sposobnost igrača, a popodne na terenima njihova brzinska izdržljivost. Istu proceduru su sjutradan prošli i igrači Univerzitetsko-Olimpijske selekcije. Na poštedi su bili jedino reprezentativci Hajduka Branko Miljuš i Zoran Vulić. Dok su ostali igrači trenirali bez velikih opterećenja, golmani Ravnić, Ladić, Pudar, Stojanović i Narandžić (junior kruševačkog Napretka) bili su opterećeni kao da sezona tek počinje. Sa njima je posebno radio nekadašnji golman Hajduka Ivan Katalinić.
Draž pripremama dala je i revijalna utakmica malog fudbala između trenera reprezentacije i veterana Mornara u OŠ “Jugoslavija”.
Tokom priprema, A-reprezentacija je pobijedila titogradsku Budućnost i mostarski Velež, nakon čega su “dobili voljno”, a Olimpijsko-Univerzitetska kotorski Bokelj i dubrovački GOŠK Jug sa po 2:0. Posljednji meč je bio rezervisan za Bar, 23. decembar.
Na stadionu Mornara bilo je oko 5.000 ljudi. Domaći su nastupili u sastavu: Kaluđerović, Marković, Raspopović, Bišević, N. Vučković, P. Vučković, Lekić, Rađenović, Božović, Vukićević, Raičević (Igrali su još: Junčaj, Bajramović, Stevović, Vučinić, Liješević, Bronzan, V. Vučković, Vučetić i Kosović). Trener Toplak je izveo tim Olimpijsko-Univerzitetske reprezentacije, pojačan sa nekoliko A reprezentativaca: Pudar, Baljić, Cupan, Janevski, Arslanović, Munjaković, Nikolić, Mihailović, Đelmaš, Asanović, Savićević (Igrali su još: Narandžić, Muriqi, Durak i Savevski). Pravdu je dijelio Branko Bujić, savezni sudija.
Na opšte iznenađenje, poveli su Barani. Vukićević je u 7. minutu majstorski proigrao Željka Lekića, koji je pored istrčalog Pudara pospremio loptu u mrežu. I to je bilo sve od domaćih, jer je Savićević odlučio da pokaže ko je i što je. Postigao je golove u 17, 55, 68, i 75. minutu, Mihailović u 20, Arslanović u 62, Savevski u 65. a Muriqi u 84.
Reprezentativci su se na najljepši način odužili domaćinima sa osam divnih golova i pored upornosti fudbalera Mornara da ih bude što manje. Prava zvijezda bio je Dejan Savićević, koji je tri od četiri pogotka postigao sa oko tridesetak metara na mjestima gdje se spajaju prečka i stativa, uz ovacije u gledalištu.
Posebnu atrakciju priredio je Miloš Đelmaš, koji je brazilski, petom preko glave, potcjenjivački prešao jednog odbrambenog igrača Mornara i zastao, nakon čega mu je prišao kapiten domaćina Neno Vučković i mirnim glasom rekao: “Jesmo slabiji, ali se s nama nećeš sprdati, jer ću ti slomiti nogu”. Nakon “prijateljskog upozorenja”, nije više Đelmaš ništa slično pokušavao.
Na koncu priprema: Mornar – Jugoslavija 1:8 (1:2).
***
MAGYAR LOVASSÁG NA BARSKI NAČIN
Bilo je opsadno stanje u hotelu „Topolica“ nakon što je konačno potvrđeno da u Bar dolazi reprezentacija Mađarske, 24. januara 1989.
Iz Budimpešte su krenuli autobusom za Beograd, pa avionom za Titograd, i onda opet autobusom do mora. U hotelu su već bili fudbaleri Budućnosti na pripremama, ali su ih morali prekinuti zbog dolaska važnih gostiju.
Mađari su, naime, bili usred kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Italiji, 1990. U grupi je u tom trenutku vodila Španija sa šest bodova iz tri utakmice, Mađarska je bila druga (tri boda iz dva susreta), ali im je za petama bila Republika Irska sa istim brojem bodova. Sjeverna Irska i Malta su bile bez izgleda za plasman na najveću svjetsku fudbalsku smotru.
Planirano je da najbolja selekcija prve nedjelje trenira na obali, a zatim odigra šest prijateljskih susreta sa ekipama iz Crne Gore.
Selektor Bertalan Bicskei je želio da provjeri što veći broj fudbalera, i među njima dosta onih koji nisu bili na užem spisku u dotadašnjem toku kvalifikacija, pa je njih 27 doputovalo u Bar, od kojih neki, očekivano, nisu ni primirisali prvom timu.
Među njima su bili golmani Péter Disztl i Gelei Károly, zatim István Kozma, Ervin Kovács, József Keller, László Disztl, József Szalma, József Kiprich, József Szekeres, Rezső Kékesi, Gyula Hajszán, Tibor Farkas, János Zsinka, Zsivóczky Gyula, Géza Mészöly, Tibor Balog, Sándor Kincses…
Namjera Bicskeia da u svakom meču proba različiti sastav i neke druge igrače nije se rezultatski pokazala svrsishodnom, te su tako pretrpili poraze od Budve (2:1), niškog Radničkog i Sutjeske, remizirali sa ekipom Budućnosti 1:1 (Titograđani bili kudikamo bolji, iako su igrali bez Jegulje Lekovića, Mijatovića, Brnovića, Božovića, Željka Petrovića i Mugoše, a u sastavu je bio Baranin Željko Leković) i pobijedili jedino nejaki Mornar 2:1. Odbili su da 1. februara odigraju meč u Kotoru u strahu od povreda, jer je teren bio pun rupa nakon jesenjih kiša.
Zimske pripreme nisu puno pomogle reprezentaciji Mađarske, koja je, sudeći i po igrama u Crnoj Gori, bila skromnih fudbalskih gabarita.
Najprije su sa Irskom igrali bez golova na čuvenom „Nepu“ u Budimpešti, slijedio je razočaravajući remi sa Maltom kao domaćini, pa poraz u Dablinu od Irske i pobjeda u Belfastu nad Sjevernom Irskom. Izvukli su remi u Budimpešti sa odličnim Špancima koje je predvodio na terenu Emilio Butragueño, ali su visoko poraženi u Madridu od iste selekcije.
Na kraju su bili treći sa samo osam bodova, iza Španije sa 13 i Irske sa 12 koja se razgoropadila u nastavku kvalifikacija, a ispred Sjeverne Irske – 5 i Malte – 2 boda.
