Sinoć je na sceni u Starom gradu održana tradicionalna manifestacija “Crvene košulje”, u spomen na jedanaest djevojaka i mladića strijeljanih na Belvederu 6. jula 1944. godine. Osamdesetogodišnjica stradanja mladih rodoljuba sve tri vjere koji su zajedno, zbog svojih crvenih snova, otišli u legendu, obilježena je umjetničkim programom u organizaiji JU Kulturni centar Bar i Udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Bara (UBNOR), uz prisustvo velikog broja Barana, članova i prijatelja porodica belvederskih žrtava, kao i onih koji baštine antifašizam – jednu od najvećih vrijednosti društva. Događaju je prisustvovao i predsjednik Opštine, Dušan Raičević.
Na tužnu i uzvišenu priču o žrtvovanju jedne mladosti na oltar slobode i pravde podsjetio je potpredsjednik UBNOR-a i antifašista Bara, general u penziji Špiro Niković istakavši da su one i oni koji su ugradili svoje živote u temelje slobode – Đurovići, Kirovići, Kovačevići, Isakovići, Martinovići, Pavićevići, Ratkovići i Zankovići – strijeljani zbog sna o slobodi i nade u skori slom fašizma i nacizma.
„Crvene košulje su se desile koliko juče, a već danas imamo stanje koje nas mora ozbiljno brinuti. Propustili smo mnogo, zato prvi čas svake generacije počnimo u perivoju Belvederskog maslinjaka. U toj učionici, u tišini ćutanja, budiće se svijest i savjest u svakom mladom čovjeku jer su One i Oni bili njihovi vršnjaci, na startu života“, poručio je Niković zaključivši da su „Crvene košulje“ u posljednjih osamdeset godina postale značajan dio najznačajnijeg kulturnog sadržaja – „Barskog ljetopisa“, te da ih treba vremenski i pravno – organizacijski uključiti u osmišljene programe višestruke namjene.
Emotivnim riječima poštovaocima belvederske tragedije obratila se Tanja Spičanović, potpredsjednica Opštine.
„Snovi o slobodi, mladalački zanos i prkos, vrela krv koja je prezirala podaništvo i sluganstvo domaćih izdajnika isto koliko i okrutnost okupatora, ideali o boljem i pravednijem društvu bile su nedopustive težnje zbog kojih su mladi Barani i Baranke bili lišeni onog jedinog i najvrijednijeg što su imali – njihovih tek započetih života. Sa ovog tvrdog, starobarskog krša, sa kojeg su još dugo trebali da gaze, vinule su se njihove nevine duše, a njihova imena uklesala u vječnost – imena belvederskih stradalnika, malih za vojnike, a velikih za junake. Urezana u kolektivnu memoriju, lekcija o crvenim barskim košulajma vijoriće se kao crven barjak nad svim crnim ideologijama koje opet pokušavaju da nad Crnom Gorom nadviju koprenu neprijateljstva i nesigurnosti“, kazala je, između ostalog, Spičanović dodajući da je obaveza Opštine, Kulturnog centra, obrazovnih institucija i svih građana posvećenih vrijednostima sekularnog i humanog društva da čuvaju spomen na našu antifašističku tradiciju.
Svojim nastupom, manifestaciju su u muzičkom dijelu uveličali sjajna sopranistkinja Bojana Pejanović, profesor gitare Nedeljko Pejović i profesorica violončela Maja Antić Kalezić sa kompozicijama “Ay Carmela”, “Bella ciao”, “Bilećanka”, “Konjuh planinom”, “Zemljo moja”…. Stihove Iva Lole Ribara “Najdraža, jedina moja…” i Izeta Sarajlića “Rođeni dvadeset treće, umrli četrdeset druge”, nadahnuto je kazivao Milan Vujović. Scenario i realizacija programa djelo su dr Miluna Lutovca, dok su za tehnički dio bili zaduženi Goran Mitrović i Zoran Andrejić iz JU Kulturni centar Bar.
