Ženski rep u Crnoj Gori dobija na snazi, a jedna od zaslužnih za to je i barska hip-hoperka Sara Kurgaš koja karijeru gradi pod pseudonimom Kurgashian. Nakon nekoliko uspješnih singlova uskoro stiže i njen prvi EP koji nosi naziv “Mudra”.
“Kao što je to uglavnom i poznato ljubiteljima rep muzike, EP je format kratkog albuma koji najbolje može predstaviti umjetnike u usponu. “Sarah Tonin” će ostati singl, s obzirom na to da je prva pjesma koja je imala vrlo dobar odjek za početak. Numere “Halal”, “Lastiš” i “Chajanka” naći će se na albumu, dok će vodeća pjesma biti “Mudra”. Ona će publici biti prezentovana pred samo pakovanje projekta, a osim već navedenih, publika može da računa na još nekoliko stvari”, otkriva Kurgashian šta to ljubitelji rep muzike mogu očekivati od njenog EP-ja “Mudra”.
Riječ “mudra” odnosi se na upotrebu simboličnog gesta rukama tokom meditacije i usmjeravanja energetskog toka tijela, međutim u Crnoj Gori se često ova riječ “mudra” koristi da se na negativan način opiše žena. O tome na šta prvo pomisli kad se kaže “mudra” i jesu li je nekad tako “čašćavali”, Kurgashian otkriva:
“U narodnom jeziku “mudra” (uz kratko “u”) je vokativ koji ima podrugljivu notu i nagovještava da žena kojoj se obraćamo nema pravo da pita, niti da se pita ili slobodno iskaže svoje mišljenje. Prije nego pomislite na patrijarhalnog muškarca, ja ovaj izraz pamtim zapravo od učiteljice iz osnovne škole”, prisjetila se sagovornica “Vijesti” koja kroz svoje pjesme uspijeva da reflektuje stavove, izrazi bunt, ali i ukaže na neke anomalije u društvu. S obzirom na to da u zemlji gdje živimo toga ima dosta, reperka otkriva kako i sama bira teme koje će obraditi u pjesmama: “Trudim se da u svakoj situaciji pođem od sebe. Izražavanje i razmjena mišljenja su veoma bitni za pojedinca, a pogotovo za razvoj samog društva. Ukoliko polazimo od toga da samo učešćem ili glasanjem na izborima vršimo uticaj na društvenu klimu, mnogo griješimo. Svako ispoljavanje nezadovoljstva ili zadovoljstva može dovesti do neke promjene. Naš jezik je izuzetno bogat žargonima koje treba predstaviti, objasniti i sačuvati kroz svaku formu izražavanja”.
Sarin otac Mirsad Kurgaš bio je aktivista i buntovnik, a danas kada i sama kroz pjesme izražava bunt, otkriva smatra li da postoje stvari zbog kojih vrijedi “dići glas” i koliko se dizanjem istog nešto može postići, jer vlast se mijenja, ali svijest naroda mnogo teže.
“Uvijek vrijedi dići glas. Za sve. Upravo me on učio da je uvijek važno ići putem istine. Do te istine se ne može nikako drugačije doći nego kroz mnogo postavljenih pitanja, a na njih nekad ne uspijevamo pronaći odgovor. Bitno je znati i vjerovati da taj odgovor postoji. Tata je imao drugu vrstu hrabrosti. Moja hrabrost koju danas vidimo je samo mali dio onoga što bih voljela da ostvarim u životu, a ne tiče se muzike. Umjetnost koju stvaram u studiju predstavlja moju veselu stranu. U tom ambijentu stvaram dobru i ritmičnu atmosferu koju zamišljam i želim da doživim još od ranih dvijehiljaditih. Projekti koje bih da stvaram u nekim drugim umjetničkim oblicima bili bi znatno dublji i emotivniji u odnosu na ovo što trenutno radim. Još uvijek ne dozvoljavam sebi da se upustim u te dubine upravo zbog nedostatka hrabrosti koju je imao moj heroj – Mirsad Kurgaš. Do toga ću sigurno doći kada još malo porastem, jer krv nije voda”, smatra reperka.
Rep scena iz dana u dan u Crnoj Gori raste, a sa njom i broj žena koje žele da se okušaju u ovom muzičkom pravcu. Međutim, njen EP “Mudra” ujedno će i studiju Konwhere2 biti prvi projekat crnogorskog ženskog repa. Sara ne krije da je zbog toga bila i veća odgovornost – šta ponuditi publici i koje poruke poslati.
“Svaka riječ, pogotovo ona snimljena, donosi veliku odgovornost. Kao i do sada, vodila sam računa o tome da tekst bude prihvatljiv i čist, bez ikakvih psovki i vulgarnosti, tako da pjesme mogu slušati svi, pred bilo kim. To je moj glavni kriterijum pri glancanju lirike – obratiti pažnju na sve ono što može biti prosto ili uvrijedljivo. Ukoliko bih razmišljala o tome šta neko drugi hoće da vidi ili čuje, sve bi ovo izgledalo potpuno drugačije”, objašnjava Kurgashian.
Vizual koji prati ovaj EP je slika ulje na platu autorsko djelo talentovanog umjetnika Marka Janjuševića poznatijeg kao Janjo Manitou gdje je Sara predstavljena u crnogorskoj nošnji, u ne baš ženstvenoj pozi uz nargilu. Na pitanje šta simbolizuje njen izgled na omotu EP-a “Mudra”, otkriva: “Najbolje je početi od kulturno-geografske simbolike. Nošnja oslikana na omotnici predstavlja kombinaciju elemenata nošnje sa sjevera i juga Crne Gore. Namjera je bila naglasiti činjenicu da je na našem području oduvijek egzistirao multietnički i multikulturalni sklad – u svakom smislu. Jelek sa slike, prekriven zlatnim širitima i reljefnim zlatovezom, rađen je po uzoru na jelek iz Narodnog muzeja Crne Gore koji je bio u trendu kao dio gradske, muslimanske nošnje iz južnjačkog dijela – od Spiča do Bojane. Osim toga, crveni koret nosile su žene sa sjevera, muslimanke, a karakterišu ga zlatni obrubi i detalji. Ležerna poza upravo pokušava da se izbori sa pojmom ženstvenosti, pa tim povodom simbolizuje borbu za ravnopravnost. Teget boja haljine zadržala je jednostavan karakter i odiše dostojanstvenošću. Na kraju, ove tradicionalne elemente razbijaju adidas čarape koje gotivi svako jugoslovensko biće. Nargila je danas možda simbol za meraklije, ali nekada je bila dostupna samo imućnima pa je važila za statusni simbol”, objašnjava Kurgashian. No, mnogi bi upravo ovu sliku koja će se napi na omotu opisali kao “spoj tradicionalnog i moderenog”. Međutim, ovakav kontrast ogleda se u skoro svakoj sferi života, te se Sara osvrnula na to koliko je on na omotu njenog albuma neka vrsta bunta i poruke:
“Bez prošlosti ne možemo razmatrati budućnost. Ni ono moderno ne može biti takvo, bez tradicionalnog prije toga. Sudar svih ovih navedenih elemenata na omotu šalje snažnu poruku, a to je da moramo prihvatiti i upoznati jedni druge. Moramo prihvatiti da ne možemo na osnovu neke lične karakteristike donijeti predrasudu o bilo kojoj osobi. Neprihvatljivo je da u današnje vrijeme govorimo o vezi između religije i nacionalne ili etničke pripadnosti i drugih pojmova, ili bilo kakvih drutih stereotipe koji usporavaju proces razvoja ovog društva. Poruka je da se nikad ništa ne podrazumijeva”, zaključuje Kurgashian.
