Gost u emisiji „Promenada četvrtkom“ bio je Mirko Vlahović, crnogorski pozorišni i filmski glumac.
RB/BI: Još nekoliko dana je do premijere predstave „Egzekutor“, u režiji Milije Šćepanovića, koja će biti izvedena na Ljetnoj sceni u Starom gradu, u ponedjeljak, 29. jula, kao ovogodišnja produkcija „Barskog ljetopisa“. Kakav je bio rad na predstavi?
Vlahović: Radimo i dalje, mi smo, što se kaže „mala četa ali odabrana“. Lijep je rad, s ozbirom na ove vrućine. Dobar je tekst, nadam se da će i sve ostalo biti dobro.
RB/BI: Kako je reditelj Milija Šćepanović uspio da te dovede usred ljeta u Bar?
Vlahović: Mi se znamo, radili smo neke zajedničke poslove, ja kao glumac, on kao asistent režije na filmskim projektima i serijama. Poslao mi je tekst koji sam tada prvi put vidio. Dopao mi se, zaista. Dugo nisam bio u Baru, jedno 15 ili 16 godina. Zadnji put sam bio na otvaranju „Barskog ljetopisa“, ne znam ko je tada bio direktor Kulturnog centra. A prije 22 godine imali smo premijeru predstave „Jakov grli trnje“, u režiji Blagote Erakovića, Miša Janketić i ja i ostala ekipa. Vjerovatno su se Barani zaželjeli mene, kao i ja Bara…
RB/BI: Bili su u ovom studiju i Branko Ilić i Mira Đurđević, koji igraju s tobom u ovoj predstavi koju nestrpljivo očekujemo. Ostavili su dobar utisak. Govorili su u superlativu o predstavi, o radu i kompaktnoj ekipi. Mislim da ti znaš bolje od mene da je atmosfera podjednako važna kao i glumci, scenario i režija. Čini mi se da je kod vas jedna prava, stvaralačka atmosfera?
Vlahović: Jeste, svakako da je tako. Ta energija koja se izliva i odnosi koji se grade, obećavaju. Divne su kolege, kreativni ljudi, ukratko: svakog dana u svakom pogledu sve više napredujemo, svi zajedno, naravno, sa Milijom. On je jako strpljiv čovjek, koji zna šta hoće, koji je napravio tu svoju sliku i još sad polako da okači ram oko nje i onda ćemo imati premijeru.
RB/BI: Nekako ste skromno nastupili u smislu marketinga. Poslije premijere zakazana je samo prva repriza. Ne znamo kako će dalje da živi predstava. Šta ti očekuješ?
Vlahović: Ne znam kakav je mehanizam pošto sam ja već 30 godina u CNP-u, pa znam kako se formira repertoar i kako se igra, a ovdje ne znam, oni imaju neku pauzu u septembru. Najvažnije za jednu predstavu jeste da živi, da se igra minimalno jednom mjesečno. Ako se desi ovo u šta sumnjam da će se desiti, da predstava čeka naredno izvođenje par mjeseci, pa „Jovo nanovo“, onda je to jako pogubno za nju.
RB/BI: Ima li neka predstava koju ne bi trebalo propustiti u CNP, bez obzira da li je s tobom ili bez tebe?
Vlahović: Ima dosta dobrih predstava na repertoaru CNP i treba svakako doći u nacionalni teatar i pogledati. Postoje neke predstave koje, iako sam stalni član i akter, nisam ni gledao, jer sam bio zauzet poslom. Imaću prilike u narednoj sezoni da ih pogledam. Uvijek ti je u pozorišu „rekla kazala“ – ova predstava ti je dobra, ova nije, maltene se sve svodi na: „o ukusima ne treba raspravljati“. U svakom slučaju, treba doći u pozorište, odvojiti tih dva sata da čovjek oplemeni svoju dušu ili se zapita poslije predstave: kuda sve ovo vodi?
RB/BI: Možemo li se pouzdati u crnogorsku pozorišnu kritiku pa da nam neko preporuči nešto što stvarno valja?
Vlahović: Ja podržavam kritiku kao slobodu izražavanja, slobodu mišljenja, i čim si javna ličnost i čim si na sceni treba da budeš svjestan toga da si izložen kritici. E, sad, koliko je ta kritika dobronamjerna ili koliko je ona navijačka… Pravo da kažem i ne čitam kritike. Ne zato što ih ne poštujem nego zbog toga što je najbitniji taj subjektivni osjećaj u sebi, znamo mi svi vrlo dobro da li je nešto dobro ili loše. Mi možemo da govorimo, da fingiramo, da pričamo ovako i onako, ali u pozorištu, kako kažu „sve može ali ne smije da ti bude dosadno; ako osjetiš stolicu ispod sebe onda nešto nije u redu“.
RB/BI: Ti znaš da sam ljubitelj predstave „Šćeri moja“, gledao sam je dva puta u Podgorici, jednom u Baru. Razlika je bila između Podgorice i Bara, u CNP je djelovala moćnije…
Vlahović: Uvijek je tako. Pa, u matičnoj kući je i napravljena. U svakom slučaju, hvala barskoj publici koju cijenim. Bila je puna sala. Što se tiče dvorane Doma kulture – ona je fenomenalna. Tu treba ulagati, a nadam se da ljudi koji vode KC i ljudi koji vode grad znaju da treba svjetlnosni park oplemeniti, dodati nekih tehničkih stvari, konsultovati ljude možda iz CNP i nekih velikih pozorišta u drugim sredinama da se sve tehnički opremi na visokom nivou, jer je šteta da ovako lijepo zdanje ne bude scena na kojoj se može igrati sve.
RB/BI: Ova predstava će biti odigrana, u ponedjeljak, 29. jula, na otvorenom, na Ljetnjoj sceni u Starom gradu. Pretpostavljam da ćete je pripremiti i za, kako vi glumci to kažete, kutiju?
Vlahović: Jeste, biće prilagođena i za „kutiju“. Reditelj i scenograf su se odlučili za prostor u Starom Baru, jer je „Barski ljetopis“ sinonim i te pozornice u Starom gradu. Pa i mi smo, kad smo davno radili „Jakov grli trnje“, imali premijeru na maloj sceni u Starom Baru.
RB/BI: Reci mi: kakva je uopšte crnogorska pozorišna i filmska produkcija? Ovdje TV serije kao da nisu rentabilne ili kao da ne mogu da se nađu scenaristi i ostali akteri, kao u Regionu. Nešto nam ne ide po tom pitanju?
Vlahović: Ima scenarista, ima reditelja, sve je to do države, do ljudi koji trebaju da imaju razumijevanja, ne samo za serije i za film nego za mnoge druge stvari. Uvijek je kultura u Crnoj Gori, maltene, ostajala na margini. Međutim, što se tiče serija i fimova, ne znam, kažu da veliki budžet ide na Javni servis. Sad, na šta se to svodi? Na informativu, sport, zabavu, ne znam. Oni sada pokušavaju nešto, ali vidite šta se dešava u Regionu, koliko se serija pravi, pa i na privatnim televizijama. Nije to zbog mene, da bi Mirko Vlahović igrao i neke moje starije kolege, ali dolaze neki mladi ljudi sa Akademije na Cetinju, pa treba ta lica da se vide, da se prepoznaju, da rade, da stvaraju. Dobro, sada su došli neki mlađi ljudi na televiziju koji su završili Cetinjsku akademiju, pa se nadam da će imati razumijevanja da pokrenu nešto, da se uradi neka serija, neka tv drama, neki tv film, ali to ne zavisi samo od njihove volje nego i od onih ljudi koji će to razumjeti i podržati.
RB/BI: Mada, tebe ima u regionu, igraš, povremeno te vidimo. Znaš kako je nekad bilo? Boro Begović i Veljko Mandić, i tu ga veži. Sad vas ima, Mladen Nelević, Bane Popović, Momčilo Otašević… da ne nabrajam, ali nema crnogorskih produkcija, ne možemo da živimo od Đekne 150 godina…
Vlahović: Ja znam jako dobre dramaturge i scenariste u Crnoj Gori, čitao sam niz dobrih tekstova, ima toga, ali su mala sredstva u filmskom Centru, koja se dobijaju na raspodjeli tih sredstava. Ti danas ne možeš sam isfinansirati svoj film u svojoj državi, ako nije neki projekat iza kojeg će ona maksimalno stati, nego se prave koprodukcije sa Bosnom, Srbijom, Makedonijom, Slovenijom, Hrvatskom… Da bi mogao da konkurišeš za neki projekat u drugoj državi ti treba da odbiješ osnovna sredstva u svojoj državi. A što se tiče Regiona, radio sam dosta serija i filmova u Beogradu. Prije nekoliko dana na Pulskom festivala je bio film „Šalša“, igramo Momo Otašević i ja u toj koprodukciji. Oni ga zovu kao hrvatski film, jer je osnovni producent iz Hrvatske, ali je uvezana i Crna Gora i Bosna i Republika Srpska i Srbija. To je jedna gorka komedija. Trebalo je da idem na Pulski festival, imao sam poziv, ali ostao sam ovdje s Milijom i glumcima da radim, da privedemo kraju „Egzekutora“ i nije mi žao.
RB/BI: Kad god sam bio u CNP bilo je krcato, da li se taj trend nastavlja, ima li pozorišne publike u Crnoj Gori?
Vlahović: Publike ima, dolazi u CNP, u Gradsko pozorište, iako ono godinama nema zgradu. I tamo su posjećene predstave. Nekako, čini mi se, poslije svega ovog što se dešava u tehnološkom razvoju, ipak ostaje živ čovjek na sceni. Mislim da je budućnost pozorišta u tome da će imati skup status. Internet i društvene mreže i video igrice, ne znam kako se to zove, sve „pojedoše“. U narednom periodu, u budućnosti, ljudi će plaćati da vide živog čovjeka, da izgovori neku glupu ili pametnu riječ, svejedno.
RB/BI: Sa kojim rediteljem si volio i voliš da radiš?
Vlahović: Ne znam, da ne izdvajam. Imao sam i dobar i plodonosan rad, pa sam imao i sukobe, a onda i dobar i plodonosan rad iz tih sukoba. Ali, eto, nosim žal da je moj veliki drug i prijatelj preminuo u novembru prošle godine, Goran Bulajić, s kojim sam radio dosta poslova, predstava i snimanja. On je davao glumcu najviše slobode da kreira i bio je blagorodan čovjek i reditelj. Nedostaje mi.
RB/BI: Da li te je mimoišla neka uloga koju si htio da odigraš, a za koju misliš da još nije kasno, da ćeš je možda odigrati?
Vlahović: Nikad ja nisam birao uloge, uloge su birale mene i dolazile meni. One dođu ili ne dođu. Svaka uloga nađe svog glumca.
RB/BI: A poslije ove barske odiseje, gdje te putevi vode? Šta ćeš da radiš, osim, naravno, da igraš u svom matičnom pozorištu?
Vlahović: Imam informaciju da krajem avgusta nastavljamo seriju „Senke nad Balkanom“ u režiji i produkciji Dragana Bjelogrlića. To je ogroman posao, ogromna serija sa visokim standardima. Onda nastavak „Južnog vjetra“, i imam neke ponude za druge serije. A što se tiče CNP, igraću predstave koje imam na repertoaru, tako da planiram da sledeću sezonu malo odmorim od pozorišta.
RB/BI: Kako je onaj mali glumac Vlahović, nasljednik?
Vlahović: Dobar je. On nije više glumac, a mislio sam da će biti. Upisao je režiju na FDU u Beogradu. On neka uči svoju školu, ja sam učio svoju, pa ako se sretnemo negdje u nekom projektu to će biti jako zanimljivo. Ne miješam mu se, sam je izabrao, nisam mu govorio ni za glumu ni za režiju. Pošao je u Beograd, položio prijemni i sada je sve u njegovim rukama.
