Gošća emisije „Sunčanom stranom ulice“ bila je direktorica „Kuće maslina“, dr Marija Markoč.
RB/BI: Nekoliko je povoda za Vaše gostovanje na talasima Radio Bara. Oktobar i novembar su, kako to zaista i treba da bude u našem gradu, u znaku masline i nekih bezvremenih vrijednosti koje, na sreću, ipak odolijevanju savremenim tokovima, ne gubeći na zanimljivosti i značaju. Krenimo redom. Već narednog vikenda, 19. i 20. oktobra organizujete „Dane nematerijalne kulturne baštine“. Na koje ste segmente podijelili taj dvodnevni događaj?
Markoč: Tako je. Oktobar i novembar su pravi mjeseci da promovišemo naše autohtone vrijednosti vezane, prvenstveno, za poljoprivredu i tradiciju. Iskoistila bih priliku da čestitam Međunarodni dan žena iz ruralnih područja. Ovo je veoma važan datum i kao što je i Kuća maslina danas izdala saopštenje, žene u ruralnoj zajednici jesu karijatide crnogorske poljoprivrede. One su heroine kojima možemo da budemo zahvalni za veliku važnost žene u ukupnom lancu proizvodnje hrane, kao i u borbi protiv gladi u svijetu. Kuća maslina počinje promotivnu kampanju naših žena u ruralnoj zajednici i zahvaljujem onima koje su se odazvale da svojom video-pričom prikažu sve sa čime su se borile, kao i rezultate svog mukotrpnog rada. Kao kruna, ove sedmice organizujemo i Dane nematerijalne kulturne baštine Bara. Biće to drugo izdanje ove manifestacije, koju ovom prilikom organizujemo u Kući maslina u Starom Baru. Noseća tema ovogodišnje manifestacije bavi se barskim narodnim nošnjama. Pri tome mislimo na čitavu lepezu nošnji koje postoje na teritoriji opštine Bar (spičanska, šestanska, mrkovska, zubačka, krajinska), a sve sa tendencijom njihove rekonstrukcije. O ovom ćemo govoriti prvog dana, u subotu, sa početkom u 11 časova, dok ćemo o specifičnom govoru Mrkojevića govoriti u 14 sati. Takođe, bogat program nas očekuje i u nedjelju, 20. oktobra, kada ćemo organizovati veoma važnu promociju lokalnih glasila – „Zupci Times“, „Glas Mrkojevića“, „Spičanska slikovnica- Marija i Petar u spičanskoj nošnji“. Oba dana iskoristićemo da podsjetimo posjetioce na određene običaje koji se i dalje praktikuju, što ih čini kandidatima za nematerijalno kulturno blago Crne Gore. To su iznošenje šestanskog banira ili ranke, kao i iznošenje kamena na Velju mogilu, što se praktikuje u Šestanima i Gornjem Šušanju. Inače, „Dani nematerijalne kultrne baštine“ su autorski projekat istoričarke umjetnosti, dobro poznatog lica u Baru, naše dr Anastazije Miranović. Manifestacija je prvi put realizovana krajem septembra prošle godine u sklopu Dana evropske kulturne baštine, pod pokroviteljstvo UNESCO-a. Pozivamo sve ljude dobre volje, sve koje zanima ova, zaista, inspirativna tema da budu sa nama u Kući maslina za predstojeći vikend.
RB/BI: U ponedjeljak je završen konkurs za najbolju kratku priču koji je plod saradnje sa Portalom Analitika, a na temu bogatog nasljeđa barskog kraja. Žiri ima deset dana da odabere tri najbolje. Jeste li zadovoljni interesovanjem, koliko priča je stiglo na adresu Kuće maslina?
Markoč: Ovo je bio prvi literarni konkurs koji je objavila Kuća maslina, a u saradnji sa Portal Analitikom. Konkurs je objavljen za najljepšu kratku priču o maslini. Raduje me činjenica što imamo prijave iz cijele Crne Gore. Dakle, tema nije inspirisala samo žitelje južnog područja, koji se tradicionalno bave maslinarstvom, nego i brojne stvaraoce širom države. Stiglo je 15-ak prijava, zadovoljni smo odzivom. Predviđene su tri nagrade, s tim što žiri u narednih deset dana ima priliku da razmatra njihov kvalitet i da odabere tri prvorangirane ili manje, ukoliko kvalitet ne bude zadovoljavajući. Ipak, vjerujem da je, s obzirom da je zaista bilo veliko interesovanje, riječ o ljudima koji su se potrudili da naprave kvalitetna prozna djela. Ovim literarnim konkursom smo željeli da dodatno afirmišemo sve ono što maslina jeste i ljude uvedemo u priču u vezi sa „mjesecom masline“, koji širom svijeta obilježavamo u novembru. U planu je da te priče kasnije, ukoliko budu zadovoljavale kriterijume, prevedemo na nekoliko svjetskih jezika i uvrstimo u turističku ponudu, kako Kuće maslina, tako i Stare masline na Mirovici.
RB/BI: Na „Večeri crnogorske sofre“, koje će biti održano u petak, 1. novembra, dodijelićete nagradu za najbolju priču, a s obzirom da već duže vrijeme sarađujete sa Portalom Analitika, za koji pišete stručne, a vrlo zanimljive i edukujuće kolumne, biće to ujedno i prilika za promociju Vašeg rada. To je prvi segment večeri, pa ću Vas zamoliti da informišete naše slušaoce šta će im bogata crnogorska sofra ponuditi 1. novembra? Biće svega, sigurna sam.
Markoč: „Veče crnogorske sofre“ se održava prvi put i nadam se da je ovo samo početak, da ćemo svake godine imati razlog da se okupljamo ovim povodom. Tačno je da više od godinu pišem za Portal Analitiku. To je počelo rekreativno, iz hobija, sa željom da svoje znanje i iskustvo stavim na papir, prenesem i podižem svijest društvu o značaju svega što crnogorska poljoprivreda, ta lijepa crnogorska sofra, nudi. Naravno, moji tekstovi su dominantno vezani za maslinu, maslinovo ulje, otpad iz maslinarstva, agrotehničke i pomotehničke mjere koje se tiču maslinarstva, kontrolu kvaliteta maslinovog ulja… Međutim, uvijek kada bih obišla druge krajeve Crne Gore ili putovala van države, dobijala bih inspiraciju da pišem i na druge teme, dominantno o mediteranskim voćnim vrstama, pa sam tako pisala i o „carici Mediterana koja u svom plodu krije osu“ (smokva), o jedinoj voćnoj vrsti na slovo ‘ź’ (źinźula), pisala sam o krunisanom kralju voća (šipak) sa fokusom na sortu „barski slatki“. Pokušala sam i da osvijestim ljude da je isplativo baviti se poljoprivrednom proizvodnjom i uvijek sam kroz svoje tekstove davala uvod ili zaključak koji pokazuje ekonomsku isplativost bavljenja određenom granom poljoprivrede. Osim poljoprivrede, trudila sam se da uvrstim i neke druge teme koje nisu, možda, isključivo vezane za gastronomske specijalitete ili određene plodove – „bisere“ crnogorske sofre, nego su to bile i neke uvezane sa kulturnom baštinom našeg Bara i Crne Gore. Moram da istaknem tekst koji je pobrao najveće simpatije čitalaca, a to je onaj o crnogorskim suvomeđama. Tekst je nosio naziv „Identitetski otisak slavnih predaka čije su žuljeve potomci zaboravili“. Suvomeđe za mene predstavljaju neiscrpnu inspiraciju, jer ih smatram kamenom čipkom i najboljim elementom naše kulturne baštine. To potvrđuje da nikada ne znate kako će čitaoc da reaguje na neki tekst. Za neki od njih za koji nisam bila prezadovoljna kako je izašao, na kraju je izazvao najbolje reakcije. Biće ovo prilika da ljudi čuju o svemu što je pisano, jer žao mi je da ostane samo u nekoj arhivi portala, pa stoga želim da govorimo o svim tradicionalnim bogatstvima. Naše prijateljica „Žene Bara“ će se tog 1. novembra potruditi da na crnogorsku sofru stave sve one plodove o kojima je bilo riječi u ovim tekstovima. Ono što ne bude bilo moguće predstaviti u vidu ploda, potrudićemo se da pribavimo neki drugi vegetativni organ te biljke, kako bismo ljudima pokazali i neke pomalo zaboravljene biljne vrste.
RB/BI: Kazala sam već da je dodjela nagrade za najbolju priču i prezentacija kolumne koju pišete za Portal Analitiku, prvi dio lijepo zamišljene večeri. Ta sprega i saradnja sa Portalom Analitika izrodila je još jednu odličnu ideju – Foto studio Petović će u video prezentaciji, praćenoj i fotografijama, objediniti prirodno bogatstvo podrumijskog kraja kojem ste već posvetili zasluženu pažnju u Vašim kolumnama. Zamoliću Vas da našim slušaocima objasnite kako će izgledati taj finalni proizvod. Ideja je i da sliku prati narativ, esej u kome će biti sublimirane teme kolumni objavljenih na Portal Analitici.
Markoč: To će biti svojevrsna video retrospektiva svega onoga što je pisano tokom proteklih godinu i nešto dana. Ko drugi, do „Foto studio Petović“, će sve na najbolji način uklopiti u video sadržaj. Često volim da kažem da naredna nagrada grada Bara treba da pripadne ovom studiju, jer nema događaja koji nisu na najbolji način ispratili. Zaista im se zahvaljujem na svemu što rade kada je riječ o marketingu i promociji Kuće maslina. Upravo će oni imati veoma značajnu ulogu na „Večeri crnogorske sofre“ za kada će pripremiti video materijal koji će sublimirati i neke njihove snimke nastajale tokom godina praćenja poljoprivrednih manifestacija na teritoriji opštine Bar. Sve će to biti propraćeno naracijom, odnosno esejom, a tu na scenu stupate Vi, jer niko ne bi to bolje uradio nego Vi, Vjera.
RB/BI: Hvala na povjerenju, Marija. Tradicionalna manifestacija u slavu svetog drveta, „Maslinijada“ će, prema najavama, biti održana 23. i 24. novembra. Međutim, kao i svake godine, tačan datum će se znati nekoliko dana ranije, a zavisi, naravno, od vremenskih uslova. Ipak, ugrubo, kako je ove godine zamišljen koncept, Vi ste u Organizacionom odboru? Ima li nekih inovacija, jasno je da će se forsirati tradicija, sva njena ljepota zaslužuje poštovanje i ne smijemo je prepustiti zaboravu ali, planirate li da malo osvježite, modernizujete program, ponudite nešto novo, što će privući i one koji do sada nisu dolazili?
Markoč: Maslinijada je, možda će zvučati subjektivno ali, po mom mišljenju, najznačajnija poljoprivredno-turistička manifestacija, ne samo na teritoriji Bara, nego i cijele Crne Gore. Ona baštini dugu tradiciju, što je lijepo i vrijedno, ali zahtijeva određenu dozu svježine koju i mi mladi možemo da uvrstimo u program. Naravno, Organizacioni odbor već vrijedno i posvećeno radi na osmišljavanju programa Maslinijade. Međutim, Kuća maslina se sada prvi put pojavljuje kao partner u organizaciji ovog događaja i svakako da ćemo dati doprinos da se u program inkorporiraju i edukativni sadržaji prvenstveno namijenjeni našim maslinarima i proizvođačima maslinovog ulja. U toj namjeri imamo podršku naših regionalnih partnera koji su se tokom ove godine starali i o Staroj maslini na Mirovici. Naravno, tu je i nesebična pomoć Savjeta Mjesne zajednice Stari Bar, uz NVU „Antivari“ i NVO „Maslinijada“. Osim edukativnih i promotivnih sadržaja za maslinare, potrudićemo se da u program uvrstimo i likovnu koloniju, kako bismo u Kuću maslina privukli barske, ali i umjetnike iz cijele Crne Gore, da tih dana stvaraju djela inspirisana maslinom. Nastojaćemo da kulturno-umjetnički program bude raznovrstan i zanimljiv. Planiramo da oplemenimo sajam poljoprivrednih proizvoda, pa da se, osim njih, nađe i oprema za poljoprivredne proizvođače, kako bi se mogli na najbolji način povezati sa dobavljačima. Mislimo na sve potencijalne aktere u ovoj priči i nadamo se da će ovogodišnje izdanje opravdati očekivanja svih ljubitelja Maslinijade. Očekujemo i podršku lokalne uprave i Turističke organizacije Bar, s obzirom da je ona noseća manifestacija, ukoliko posluže vremenske prilike, u okviru obilježavanja Dana Bara.
RB/BI: Povodom Međunarodnog dana masline, 26. novembra, u planu je prikazivanje sublimiranog video sadražaja u okviru dokumentarnog serijala „Ukusi kulture“ kojeg je uradio naš energični, inventivni, kreativni Dejan Senić, u saradnji sa Sandrom Bojović Ivanović. Dejan je sa kamerom prošetao od Čanja do Ostrosa. Po čemu se ovaj film razlikuje od ostalih na sličnu temu, šta će gledaoci vidjeti, naučiti, otkriti?
Markoč: Ovo je zaista inovativni projekat iz razloga što smo do sada imali brojna snimanja tradicionalnih specijaliteta, gastronomije, barske kužine… Čini mi se da su Dejo i Sandra uspjeli da u jednom serijalu prikažu sva bogatstva koja imamo u Baru, a tiču se lokalne gastronomije, ali i tradicionalnih tehnika koje se koriste u pripremi brojnih delicija (sokova, proizvodnje alkoholnih pića, raznih jela). Ovaj serijal je uspješno okončan, a sada će biti sublimiran i prikazan kao jedan film proistekao iz desetak epizoda. Fokus će biti stavljen na maslinu i maslinovo ulje. Zato i jeste centralna manifestacija u okviru obilježavanja Međunarodnog dana masline, 26. novembra. On nam, i sa stručne, i sa naučne, i sa edukativne strane prezenutje sve što imamo. Kada me je Sandra pozvala da učestvujemo u projektu, kazala je da sam joj upravo ja prva asocijacija kada se pomene maslina i maslinovo ulje. Meni je to zapravo najljepši komliment – kada neko kaže maslina i maslinovo ulje, da pomisli na mene. Naravno da sam sa oduševljenjem prihvatila i obećala da ću pomoći u organizaciji promotivne večeri. Rečenica koja mi je iz pripremnog materijala ostala u sjećanju je ona koju je izgovorila dr Snežana Barjaktarović Labović, a to je da je maslinovo ulje, po hemijskom sadržaju, najsličnije majčinom mlijeku“. To ukazuje o koliko zdravom proizvodu je riječ. Sa tom rečenicom želim i da uvedem ljude u priču koja se tiče ukusa kulture i uopšte ove promocije. Ona treba i da osvijesti naš narod da više koristi domaće proizvode. Poseban akcenat pritom stavljam na to, jer 16. oktobra obilježavamo Međunarodni dan hrane. Svjetska potrošnja maslinovog ulja po glavi stanovnika na godišnjem nivou je značajno veća nego u Crnoj Gori, pa je tako u Italiji i Španiji oko jedanaest litara, u Grčkoj čak dvadesetdva litra, dok je u Crnoj Gori svega pola litra! Neophodno je podići svijest ljudi o značaju utroška zdravih, domaćih, poljoprivrednih proizvoda. Privredna komora Crne Gore je sprovela jedno jako lijepo, korisno istraživanje i došla do zaključka da kupovinom domaćeg proizvoda vrijednog deset eura, osam eura ostaje našoj zemlji, a kupovinom inostranog proizvoda po istoj cijeni, osam eura ide van zemlje. To je dovoljan razlog i stimulans da kupujemo domaće, a Kuća maslina sa izložbenim salonom, sa preko pet stotina poljoprivrednih artikala, daje najbolji doprinos ovoj priči. Sve aktivnosti koje sprovodimo imaju za cilj afirmaciju i valorizaciju domaće poljoprivredne proizvodnje i stimulaciju mladih da se okrenu ovoj, ipak, ne tako neisplativoj, grani.
