Ekumenski hor “Zima” prepoznatljiv je u Baru po kvalitetnoj izdvedbi i širokom repertoaru. Sa svakog takmičenja vrate se sa nagradama, a zahvaljujući njima u Baru su gostovali eminentni horovi i pjevači. Danas i u ponedjeljak imaju audicije za prijem novih članova. Dirigentkinja hora i predsjednica istoimene Nevladine organizacije, Varvara Loyko u svim medijskim obraćanjima ističe da bi voljela da je u horu više Barana.
RB/BI: Recite nam nešto više o horu i repertoaru “Zime”?
Loyko: Sljedeće godine biće deset godina od osnivanja. Počeli smo kao narodni hor, koji pjeva narodne pjesme. Desilo se da ljudi dobro pjevaju, pa smo prešli na akademski repertoar. Što su ljudi bolje pjevali, razvijao se i naš repertoar. Poznati smo po tome što u repertoaru imamo pjesme na različitim jezicima. A, on je,zaista, širok: narodne pjesme, neke džez kompozicije, duhovne pjesme…
RB/BI: Koliko vam je bitna pomoć Barske nadbiskupije, imate li pomoć od još nekog i koliko se “Zima” razlikuje od ekumenskog hora?
Loyko: Za nas je pomoć Nadbiskupije neprocjenjiva, jer ne bismo mogli da rastemo u tom obimu u kome sada imamo priliku. Nadbiskupija nas podržava u svemu što radimo, zaista imamo veliku podršku. Naravno, veoma je bitno da možemo da učestvujemo u misama, to je za nas značajan korak, jer sama priprema utiče na razvoj naših horista, s obzirom da se veoma odgovorno spremamo za nastupe. Moram da naglasim da imamo veliku podršku i od Opštine Bar i Turističke organizacije Bar. Nedavno smo išli u Negotin, prije toga u Niš i imali smo punu podršku Turističke organizacije. Oni inače pomažu lokalnim umjetnicima, što je veoma bitno, a i Opština Bar zna da procijeni potrebe i da pruži podršku.
RB/BI: Na repertoaru je duhovna muzika, ali često, kao što ste i na “Mokranjčevim danima”, pjevate obrade crnogorskih pjesama. Neke sam čula i zbilja divno zvuče.
Loyko: Na “Mokranjčevim danima” smo pjevali “IX rukovet”, koju smo posebno pripremali za tu priliku i mnogo smo oduševljene tim djelima. Pjesma koju ste Vi čuli na koncertu je “Još ne sviće rujna zora” koja je faktički nezvanična himna Crne Gore. Pjesmu je obradila Olga Tokar, poznata ukrajinska kompozitorka i mi smo srećni što pjevamo tu obradu. Zamolila sam Olgu da uradi taj aranžman, jer je veoma teško doći do nekih interesantnih aranžmana, pogotovo crnogorskih pjesama. Na “Mokranjčeve dane” u Negotinu smo išli kao crnogorski hor, koji predstavlja Crnu Goru, pa nam je bilo veoma bitno da pjevamo nešto iz Crne Gore. Zato smo izabrali “Još ne sviće rujna zora”.
RB/BI: Da pređemo na ličnija pitanja. Kada ste i iz kog grada došli u Bar?
Loyko: Došla sam 2008. godine, iz grada Tomsk, iz Sibira. Inače sam u Crnu Goru prvi put došla godinu ranije i zavoljela je. Te 2008. godine sam došla na tri mjeseca, ali poslije toga više nisam mogla da ostavim Bar. Nakon kratke posjete svom rodnom gradu, vratila sam se i ostala tu.
RB/BI: Bar je mjesto gdje ste zasnovali porodicu.
Loyko: Da, tu se rodio moj sin. On voli Bar, kad ga pitaš odakle je, on kaže da je iz Starog Bara.
RB/BI: Jeste li se uvijek bavili samo muzikom?
Loyko: Nikad se nisam bavila samo muzikom i to je možda velika prednost. Lingvista sam po struci, nakon toga sam još magistrirala pravo i time se bavim od početka boravka u Crnoj Gori. Možda je dobro da mogu da se na taj način sretnem s ljudima, da imam više sastanaka. Poznata je činjenica da se od bavljenja muzikom ne može živjeti. Ne moram da “trčim”, da držim što više časova, mogu da zarađujem od svog osnovnog posla, a da se muzikom bavim iz ljubavi. I muzika jeste moj posao, ali ovako ne moram da vodim računa donosi li mi pare ili ne, jer muzika ne može donositi toliko para koliko bi ljudi htjeli da imaju.
RB/BI: “Zima” ima audicije za prijem novih članova. Više puta sam čula da biste željeli više Barana u horu.
Loyko: Upravo smo objavili da su audicije u petak, 18, i u ponedjeljak, 21. oktobra u 18 sati u kripti Konkatedrale Sv. Petra. U svakom obraćanju medijima, tražila sam da dođu ljudi sa ovog područja. Naravno da bih htjela da se učlani više Crnogoraca i uopšte Barana, zato što smatram da je veoma bitno da razvijemo pravo međunarodno društvo u našem horu.
