U drugoj emisiji “Priče talasa” bilo je riječi o hobotnici.
Jedini kontakt koji većina stanovništva ima sa ovim glavonošcem su posne slave. Uvijek se negdje na stolu nađe manji tanjirić sa salatom od hobotnice, koji se pojede nevjerovatnom brzinom! Hobotnica je za mnoge samo ukusan obrok.
Ali, hobotnica je mnogo više od toga. Ona je najinteligentniji mekušac, vrlo ljubopitljivo biće, za koje bi se moglo reći da čak ima smisla za umjetnost. U svojoj želji da se što bolje zakamuflira na morskom dnu, kreativno raspoređuje ljušture školjaka i kamenčiće toliko da prostor ispred njene rupe podsjeća na viktorijanski vrt. Ipak, zbog toga joj najčešće “puca pogibija”. Ronioci lako prepoznaju te strukture na dnu i ona postaje lak plijen.
Hobotnica živi najduže par godina. Ugibaju nakon mrijesta. Najveći primjerci domaće hobotnice, Octopus vulgaris, težili su preko 10 kilograma, na sjevernom Jadranu čak i do 15. Mrijest traje od decembra do septembra, sa vrhuncem u proljećnjim mjesecima. Pored već pomenute, u Jadranu živi još nekoliko vrsta hobotnica: stračan, koji ima bjeličaste pjege po tijelu i nije cijenjen u kuhinji; zatim dvije vrste muzgavaca, koje je lako razlikovati od obične hobotnice jer imaju jedan red prijanjaljki, a postoji i više vrsta dubinskih hobotnica, pa čak i neke pelagične koje žive u vodenom stubu nezavisno od dna.
Ovi glavonošci su evoluirali tako da imaju veliki nervni sistem i mozak. U tijelu imaju oko 500 miliona neurona, skoro kao psi. Dovoljno su inteligentne da razlikuju odakle dolazi svjetlost, da se snalaze u lavirintima, prepoznaju ljude i nauče kako da odvrnu teglu ili da otvore vrše za rakove.
Hobotnice (zajedno sa sipom) imaju najveći odnos mase mozga i tijela od svih beskičmenjaka, čak veći od mnogih kičmenjaka. Njihov nervni sistem je složen, i samo je dio lokalizovan u mozgu. Dvije trećine neurona hobotnice nalaze se u nervnim produžecima krakova. Ovo omogućava njihovim “rukama” da izvode složene refleksne radnje bez inputa iz centralnog mozga.
Da li hobotnice vide boje? Pa to varira od vrste do vrste. Naša, jadranska hobotnica, kako kažu istraživanja, ne vidi u koloru!
Krv hobotnice ne sadrži hemoglobin, već protein hemocijanin koji je bogat bakrom. Zato je i njena krv plavičaste boje. U hladnim, dubokim vodama, sa niskim nivoom kiseonika, hemocijanin prenosi kiseonik efikasnije od hemoglobina.
Svi znaju da hobotnica ispušta mastilo kada se osjeća ugroženom. Glavni pigment u mastilu je melanin, koji mu daje crnu boju. Ona nema zube, već se ispod glave, na mjestu gdje se spajaju kraci nalazi jak kljun. Osim što služi za komadanje hrane, on ima i otrovne žlijezde, kojima vrlo brzo parališe njen omiljeni plijen – rakove.
Još jedna zanimljivost – Octopus vulgaris je bila prvi beskičmenjak zaštićena Zakonom o životinjama iz 1986. u Velikoj Britaniji, koji zabranjuje intervencije na životinjama bez anestezije.
Hobotnicu ne vole da jedu samo ljudi, već je obožavaju krnje, zubaci, a posebno ih proganjaju murine. Ona ima i veliki udio u ishrani morske medvjedice, foke koja se stidljivo vraća i našu obalu.
Podvodni ribolovci dosta lako love hobotnice, ostima, puškom ili golim rukama. Nekad se hobotnice zbilja dobro kamufliraju, pa je u tome jedini izazov. Pirka i kanjac su odlični špijuni koji otkrivaju njeno prisustvo. Naime, ove ribice često stoje iznad hobotnice i netremice je gledaju. Najvjerovatnije očekuju komadiće hobotnicinog ručka.
Vrše su takođe dosta efikasan alat za lov ovog glavonošca. Ovu zamku bi trebalo samo pokriti nekim granjem, ili platnom, da bi izgledala kao siguran zaklon. U vršu se ubaca hljeb – to će zarobiti ribu, najčešće sargove, skakavice ili salpe, a hobotnica će se polakomiti na lak plijen i ući za njima. Sportski ribolovci kod nas imaju pravo na ribolov sa jednom vršom, koja mora biti propisno obilježena.
Može se vrlo uspješno loviti sa obale. Majstor tog ribolova u Baru je bio Janča Petrović. Njegov alat je bila velika, otežana trokuka, okićena komadićem bijele kese ili krpice. Ipak, najjače oružje koje je imao bio je dobar vid i istančan osjećaj da se uoči hobotnica kamuflirana na dnu. Kada bi je spazio, dovoljno bi bilo da tako ukrašenu trokuku baci blizu nje, sačeka da je hobotnica poklopi i da je onda brzo privuče, ne dajući joj šansu da se zakači prijanjaljkama za dno. Sezona lova bi trajala cijele zime, a o brojnim ulovima su svjedočile samo crne mrlje mastila po gatovima i stijenama. Iz mnogo razloga, hobotnica skoro više da nema u marini, pa se čiko Janča odavno preorijentisao na lov orade dubincima.
Svi moderniji načini lova na hobotnicu su derivat ovog starog metoda. Samo što se umjesto krpice na trokuki stavljaju preuveličane pušće sa jakim udicama umjesto krunice na kraju.
Japanci, a ko drugi, doktorirali su taj način ribolova i nazvali ga “Tako game” (tako na japanskom znači hobotnica). Oko toga se pokrenula cijela industrija, prave se specijalne varalice (na koje se dodaju drečave kugle), feromoni, posebni štapovi, mašinice… Jedino u čemu novi načini ribolova imaju prednost je što se može na slijepo bacati i što te posebne pušće teže zapinju na kamenito dno.
Ako već lovite ovog glavonošca zbog hrane, kad ga izvučete na suvo, nožem ga zasijecite između očiju. Ronioci to rješavaju ugrizom na isto mjesto. To je brz i, ako postoji takav, human način da se ovo biće ne muči.
Počeli smo sa salatom od hobotnice, sa njom ćemo i završiti. Mada postoji još dosta vrlo ukusnih jela od nje, poput pečene na krompiru, sa salatom se ne može omašiti.
Hobotnicu očistite iz svih organa iz glave i uklonite kljun. Na šporetu stavite veću šerpu i sačekajte da voda u njemu provri. Zatim uzmite hobotnicu za glavu i spustite lagano u vodu do ruke, brzo izvadite iz vode i to ponovite još par puta dok se kraci ne počnu kovrdžati. Tek je onda potpuno potopite i ostavite da se kuva. Navodno, takvo “kaljenje” čini da se ona prije skuva, a nije loše ni koristiti prethodno zamrznutu hobotnicu jer je dosta mekša od freške. Ako nemate živaca za ove egzibicije, samo je ubacite u ekspres lonac. Kada hobotnica skoro bude kuvana, a to ćete provjeriti bockanjem villjuškom, u šerpu ubacite više krompira presječenih na pola.
Dok se sve kuva, narežite sitno peršun, bijeli luk i crni luk. Hobotnicu i krompir, nakon što se ohlade, iscjeckajte na komadiće.
U veću vanglu ubacite hobotnicu i krompir, peršun, bijeli i crni luk. Posolite i pobiberite po želji. Ulijte sirćeta i maslinovog ulja i obavezno čašu vode u kojoj se kuvala hobotnica.
Možete miješati kašikom, ali nemojte. Zasučite rukave i to dobro odradite ručno. Tako dobijate pravi osjećaj da li je salata previše suva i da li treba dodati još ulja ili “juhe”.
I naredni put na slavi, stavite veći tanjir….
