Gost Radio Bara bio je dr Mladen Grgić, doskorašnji savjetnik za ekonomiju i ekonomsku diplomatiju predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića. Nakon podnošenja ostavke na ovu funkciju, angažman je nastavio na Fakultetu političkih nauka, kao saradnik u nastavi. Dr Grgić je Baranin, čiji CV obiluje izvrsnim referencama, pa je povoda za intervju i tema za razgovor zaista mnogo.
RB/BI: Dugo niste bili gost Radio Bara, pa ću Vas zamoliti da napravite kratak osvrt na Vašu bogatu obrazovnu i karijernu biografiju. Naravno, u mjeri u kojoj želite, bilo bi lijepo da se osvrnete i na privatni segment života.
Grgić: Mislim da je prošlo malo više od deset godina od kada sam gostovao u Radio Baru. To je bilo uoči nekih lokalnih izbora, kada sam bio dio jedne građanske liste i stekao neko političko iskustvo. Nakon toga sam život nastavio u SAD-u, potom Briselu… Ne sjećam se baš svih destinacija, ali sam pet godina proveo u inostranstvu, što kroz akademski angažman, što kroz neko istraživanje, a kasnije i profesionalni rad. U Crnu Gou sam se, rekao bih, konačno vratio 2018. godine i kao izvršni direktor radio u jednoj privatnoj stranoj kompaniji. Za vršioca dužnosti direktora Agencije za investicije imenovan sam 2021. godine, a nakon toga i za direktora. Uslijedio je angažman na poziciji savjetnika Predsjednika. Prošlo je svega tri ipo godine, a imam osjećaj da je mnogo duže.
RB/BI: U svijet politike ste ušli prilično davno, pa ste potom, barem što se tiče javnog eksponiranja, napravili pauzu do 2021. godine, kada ste u mandatu Vlade čiji je premijer bio Zdravko Krivokapić, u oktobru te godine imenovani najprije za vršioca dužnosti direktora Agencije za investicije Crne Gore, a u maju naredne godine na puni mandat od pet godina. Ipak, već u martu 2023. ste podnijeli ostavku na tu funkciju. Zbog čega, podsjetimo naše slušaoce i gledaoce na razlog?
Grgić: Te 2021. sam ušao na vrata koja je državna administracija odškrinula za neke nove ljude i odlučio da napustim privatni sektor. Stvarno sam htio da budem dio promjena koje su najavljivane. Desila su se onda razna politička previranja, došla je nova Vlada, onda je ona vrlo brzo otišla u tehnički mandat, pa sve reforme i stvari koje sam htio da sprovedem, nisu bile na dnevnom redu, niti je ko imao vremena da se njima bavi. Mislim da smo ušli u period kratkoročnosti politike, što je dovelo do mimoilaženja mene i Vlade, pa nisam htio da smetam. Iako je to profesionalna funkcija, zavisi od sinhronizacije i saradnje sa Vladom, što u tom momentu nije bilo moguće.
RB/BI: Za savjetnika predsjednika države za ekonomska pitanja i ekonomsku diplomatiju imenovani ste u junu 2023. godine. Međutim, godina ipo na toj poziciji Vam je bila dovoljna da se odredite da to nije put kojim ubuduće želite da idete kada je karijera u pitanju. Predsjednik Crne Gore Vas je „ispratio“ lijepim riječima. Zahvalio Vam se na saradnji i na, kako je istakao, „predanom radu u kabinetu i velikom doprinosu koji ste dali tokom proteklog perioda, posebno u dijelu analize ekonomskih i političkih prilika u zemlji i inostranstvu“. Zbog čega ste, kada se na osnovu Milatovićevih riječi stiče utisak da je bio izuzetno zadovoljan Vašim učinkom, odlučili da profesionalni put nastavite drugom trasom?
Grgić: Imali smo stvarno dobru saradnju proteklih godinu ipo. Kada ovako „isjeckate“ zvuči da sam stvarno kratko ostajao na tim funkcijama, a meni djeluje kao vječnost. Bio je to veoma dinamičan period. Prvo, godinu ipo bez Vlade, sa intenzivnom međunarodnom kampanjom, gdje smo išli po Evropi i praktično ubjeđivali ljude da ćemo da dobijemo stabilnu Vladu i da tvrata Evopske unije trebaju da ostanu otvorena za Crnu Goru. Kasnije je uslijedila jedna kohabitacija s Vladom, intenzivan period ekonomskih politika sa kojima smo imali dosta neslaganja. Mislim da smo tu igrali važnu ulogu, jer upravo Kabinet nije mogao da utiče da se promijene politike, ali jeste imao uticaj kada je u pitanju informisanost građana o posledicama takvih ekonomskih politika i dao je doprinos većem dijalogu i javnoj raspravi. Došli smo do kraja ciklusa u kom momentu sam osjetio potrebu da treba da nastavim dalje i da se vratim akademskom životu. Kada završite master, pa magistarske, pa doktorat i radite u nekim prestižnim istraživačkim centrima u SAD-u, Kini, Evropi, onda je to prirodan put. Doduše, u jednom trenutku sam poželio da iz teorije uđem u praksu, u privatni sektor. Međutim, i tada sam radio na raznim pojektima, kada sam, kako ste kazali, napravio političku pauzu u Crnoj Gori. Ipak, bio sam angažovan na nekim projektima koji su se ticali evropskih izbora, u jednoj mreži vodećih univerziteta u Evropi, čime sam održavao akademsku i političku kondiciju. Otvorila se ta mogućnost na Fakultetu, konkursi koji se rijetko dešavaju, pa sam procijenio da je vrijeme da nastavim dalje, odnosno da se vratim na nekadašnji put.
RB/BI: U uvodnoj riječi, a i Vi ste sada to potvrdili, kazala sam da ćete radni angažman ubuduće nastaviti na Fakultetu političkih nauka. Zbog čega Vam je to primamljivo i izazovno?
Grgić: To mi je i bio originalan put. Mislim da je to što sam u jednom momentu s njega skrenuo, bilo korisno, jer dosta stvari koje iz teorije vidite u praksi, učine da dobijete širu sliku. Moj istraživački rad je kasnije često bio nešto između onoga što je u teoriji i onoga što se dešava u praksi. Smatram da mi je potrebno da se malo distanciram, vidim stvari spolja i da se vratim teoriji da bih, možda, sjutra opet unaprijedio taj praktični dio. Iskustvo i u politici i u privatnom sektoru je bilo izuzetno korisno.
RB/BI: Da li to znači da se nećete potpuno distancirati od politike? Šteta je da mladi, stručni, neiskompromitovani ljudi napuste taj svijet i moć da odlučuju prepuste nekim drugima.
Grgić: Hvala na tim lijepim iječima. Ako se ne baviš politikom, onda se ona bavi tobom, jer ona se, svakako tobom bavi. Tako da ako odlučite u potpunosti da se izolujete, to je samo na vašu štetu. Baviću se i dalje, ali ne kroz partijski angažman ili javnu funkciju, ali na sve druge načine. Mi često, čini mi se, stvaramo konfuziju između toga šta je partijska politika, koju većina doživljava kao jedini vid bavljenja politikom i onoga što je svakodnevna politika. Kroz razgovor u kafiću, na poslu, raznim angažmanima, protestima, peticijama učestvujete u političkim zbivanjima, jer politika je svuda oko nas, pa ću tako i ja, na neki način, nastaviti da se bavim njome. Kada ste pomenuli moć odlučivanja, mislim da se u jednom trenutku stekao utisak da ona može da ode ka ljudima koji su stručni, ali smo sada ušli u jednu spiralu populizma kada više stručnost nije ni potrebna. Ulazimo u segment politike kada su tražene jednostavne, a često banalne poruke i rješenja koja su dugoročno loša, ali kratkoročno stvaraju privid nekog rješenja. U tome sebe ne vidim, a bojim se, da ni mene ne vide tako.
RB/BI: Ekonomska pitanja su ono na čemu je bio fokus Vašeg rada posljednjih godina. Da li je, prema Vašoj procjeni, Crna Gora spremna za globalne trendove, a pri tom je jasno da će oni biti vrlo zahtjevni, puni izazova i, vjerovatno, ne baš pozitivni?
Grgić: Smatram da, definitivno, nismo spremni. U periodu korone smo vidjeli koliko smo ranjivi, jer smo bili ekonomija koja je najviše pretrpjela tokom pandemije, imali smo najveće gubitke, pad bruto domaćeg proizvoda… Međutim, nakon toga nismo bog zna šta uradili da tu sliku promijenimo.
RB/BI: Niti da se oporavimo.
Grgić: Taj oporavak je nekako došao kroz oporavak turizma, ali sistemski nismo uradili mnogo da promijenimo strukturu ekonomije, pa i dalje zavisimo od turizma. Štaviše, mislim da su nam sada javne finansije još manje spremne, nego što su to bile prije korone. Globalni izazovi su nikad veći, a smatram da živimo u periodu koji je izazovniji nego posljednjih trideset godina. Bili smo periferija nečega što je bio centar, sada polako postajemo periferija periferije, jer se glavna konfrontacija odvija drugdje – između Kine i SAD-a, pri čemu je čak i Evropa i Evropska unija često samo posmatrač, a nekada je, tokom naše tranzicije, pa i onih godina Referenduma, bila jedan od najvažnijih faktora na globalnoj sceni. Sada se sve to mijenja, izazovi su veliki, novi izbori u SAD i najave rata tarifama će se i ovdje, doduše indiketno, osjetiti, jer mi ne izvozimo u SAD, a i ne uvozimo previše. Mislim da smo potpuno nespremni. Vidite, kada pratite nešto, imate optimističan, realan i pesimistični scenario. Mi se držimo isključivo optimističnog scenarija, kao da ništa loše ne može da se desi. Podsjećam ponovo na koronu, a da ne pričamo o drugim izazovima…
RB/BI: U jednom od skorašnjih intervjua ste kazali da je dobro što se naša država uključila u SEPA sistem plaćanja. Šta taj sistem konkretno podrazumijeva, zbog čega je važan za ekonomska gibanja u maloj državi kakva je naša i na koje benefite možemo računati?
Grgić: To je projekat koji je Centralna banka Crne Gore započela još 2018/19. godine. Neko je zaista dugo radio na tome. To znači da postajete dio jednog prostora kojeg tvori, ako se dobro sjećam, 36 razvijenijih zemalja, gdje su uključene sve države Evropske unije. Kad god uđete u neki klub sređenijih zemalja (mada je to sada upitno i za neke članice EU), to je dobro i daje dobar signal za ekonomiju, a i sistem je gdje se troškovi plaćanja i transakcije, koji su strašno opterećivali našu privredu, pogotovo subjekte koji posluju sa inostranstvom, praktično anuliraju i vi postajete dio zajedničkog tržišta. Recimo, besplatan roming u regionu jedna je od stvari zbog kojih i građani i privreda mogu da osjete da postaju dio Evropske unije. Sve je to za nas apstraktno, usvajamo neke zakone za koje nerijetko imate osjećaj da nam ne donose korist, nego komplikuju stvari, pa je dobro kada možete da se pohvalite nečim što ima praktične benefite. Promjene tog tipa su dobar signal i za investitore – imate euro, član ste SEPE, što ukazuje da ste dio razvijenijeg i stabilnijeg sistema.
RB/BI: Prošla godina će ostati zapamćena i kao period kada je turizam po prvi put, ako izuzmemo godinu pandemije, 2020, zabilježio pad. Čime se to može objasniti i kakve su Vaše projekcije za ovu godinu kada je ta grana u pitanju?
Grgić: Nisam stručnjak za turizam, ali smo i ranije najavljivali pad turizma. To je bilo i očekivano, zbog pada konkurentnosti, odnosno povećanja cijena. Kod nas se ponuda nije unaprijedila, a cijene su se povećale, dostupnost našeg tržišta je gora nego ranije (zbog dubioze koju imamo sa aerodromima i nacionalnim avio prevoznikom), pa je bilo za očekivati da će se to desiti. Čudio sam se optimizmu koji je često vladao, jer su neki veliki uspjesi koje smo imali u turizmu često bili uslovljeni dešavanjima u trećim zemljama. Kada god smo bili na pragu ulaska u pad turizma, desila bi se neka loša stvar u nekoj trećoj zemlji, pa su ti ljudi dolazili kod nas – bilo da je rat u Ukrajini, državni udar u Turskoj, teroristički napad u Egiptu… Ti „skokovi“ kod nas su bili vezani za tuđe nevolje. Dostignut je maksimum kojeg možemo da izvučemo iz ovoga što sada imamo. Strukturni problem je višak stanova, a manjak hotela sa četiri ili pet zvjezdica, pri čemu je povećanje u kolektivnom smještaju bilo jedan posto. Veliki je pad u privatnom smještaju. Ono što nudimo je skupo, a kvalitet nije konkurentan. Pri tome je način našeg ekonomskog funkcionisanja takav da je sam turizam, zbog svoje veličine, postao žrtva, pa kada treba da zagrabite da biste negdje drugo prelili, uzimate od turizma. PDV je u turizmu sada povećan sa sedam na 15 posto, da bi se neke druge stvari pokrile. Imam osjećaj da se turizmom već dugo vremena ne bavimo, on je prepušten slučaju i bojim se da ova godina nije slučajnost, nego početak nekog trenda.
RB/BI: Govorili ste o povećanju PDV-a u turizmu sa sedam na 15 procenata. Sve glasnije se govori i o njegovom povećanju generalno. Kako na to gledate i komentarišete?
Grgić: Povećanje PDV-a će nastupiti u segmentu gdje je privreda podbacila. To je loša poruka. Dakle, ako grani koja ima problem uvodite novi namet, to nije dobro. Uz to, imali smo akcize koje su indirektno vezane za turizam, što se tiče vina, gdje ste jedinoj grani u kojoj ste konkurentni u nekoj proizvodnji, povećali akcize. Prema mom mišljenju, to je toliko nelogičan potez i šalje se poruka da ko god je iole uspješan, nema pohvale, nego stiže novi namet. AMF je projektovao da bi se u slučaju sprovođenja projekta „Evropa 2“ morao povećati PDV. U ovom kratkoročnom periodu ne vjerujem da će se to desiti, i to iz razloga što je politički izuzetno problematično, a ne zato što ekonomski nije potrebno za naše javne finansije. Način na koji smo sada uredili javne finansije zavisi od naplate PDV-a i od potrošnje, inflacije, rasta BDP-a, pa svaka oscilacija u tim segmentima može da ima negativan efekat. Ako se planirani rast ne ostvari, ako se planirana inflacija ne ostvari, možemo doći do deficita budžeta. Inicijalno, kada se to desi, obično trpe kapitalni projekti, izdvajanja za obrazovanje… U jednom trenutku se može desiti da dođe do povećanja PDV-a, kao mjera koja bi u ovoj konstelaciji stvari i ovakvim načinom vođenja javnih finansija bila logična, jer ako zavisite isključivo od potrošnje, logičan je slijed da tu potrošnju dodatno oprezujete.
RB/BI: Previranja, ratni sukobi, turbulencije na globalnoj političkoj sceni su doveli do destabilizacije nekih evropskih ekonomija koje imaju direktan uticaj i na naše tržište. Kakva je Vaša preporuka – na koji način da Crna Gora prođe što lakše i bezbolnije?
Grgić: Kada stvari ne zavise od vas, teško možete da utičete. Strateški plan Crne Gore u ovom trenutku jeste da postane dio Evropske unije 2028. godine. Uz sve nade koje to nosi i sve probleme s kojima se susreće EU, članstvo je trenutno najbolja moguća opcija za dugoročno strateško pozicioniranje naše zemlje. Za neke izazove mi smo previše mali, pokazali smo da nemamo kapacitete da neke procese sami iznesemo, pa je ključno da iskoristimo priliku jer nam se, ne zbog našeg učinka, nego zbog dešavanja na međunarodnom nivou, otvorio taj prozor. Insistirali smo da se 2028. stavi kao godina, jer je to period prije donošenja dugogodišnjeg budžeta Evropske unije. Crna Gora je Evropskoj uniji interesantna iz razloga što je jedina zemlja koja može da pristupi bez reformi, najdalje smo odmakli i najbezbolnije je primiti Crnu Goru zbog veličine, budžeta, potreba… Čak i da se kompletno stanovništvo raseli, ne bismo značajnije uticali. Prema tome, idealan smo kandidat za EU. Na taj način se šalju poruke da je taj proces živ, iako nije, i da skrene pažnja regionu da se reforma isplati. Naša država bi trebalo da se posveti suštinskim reformama, onima od kojih zavisi život građana i da se svi ujedinimo oko tog cilja. Za nas je to najbolja opcija za unapređenje života stanovnika i put da postanemo dio veće priče koja bi nam bila i neka vrsta zaštite u globalnim izazovima.
RB/BI: Da li sa optimizmom gledate na nastavak tog procesa. Imamo li kapaciteta da „zagrizemo“ i snažnije krenemo u tom pravcu?
Grgić: Crna Gora ima kapaciteta kada bi uzela najbolje od svih. Ipak, kada je toliko podijeljena, pri čemu ne mislim na identitetske podjele, već na političke, partijske, kada nemate mogućnost da uzimate najkvlitetnije sa svih strana, naši kapaciteti su ograničeni. Ono zbog čega na sve gledam sa dozom optimizma je što do sada nikada nije bilo takve raspoloženosti unutar Evropske unije za primanje nove članice. Sve, maltene 90 posto stvari na tom putu, zavisi praktično od nas. Želim da budem optimističan jer znamo da je drugima negdje više stalo nego nama, iako nam ono što se trenutno dešava, definitivno ne ide na ruku. Zatvorili smo tri poglavlja, a kada bi nastavili ovom dinamikom, izgledalo bi da je nemoguće da dođemo do cilja u zacrtanom roku. Broj poglavlja koji treba da se zatvore je ogroman i zaista iziskuje posvećenost administracije tim projektima, a kao što vidite, čak se i administracija bavi drugim stvarima, pa mi se čini da pristup EU nije u fokusu svih unutar sistema.
RB/BI: Kakav je Vaš stav u pogledu sprovođenja zakona iz programa „Evropa sad 2“ i je li realno da će oni biti realizovani po projekcijama Ministarstva finansija?
Grgić: Oni će biti realizovani, a da li će se obistiniti projekcija Ministarstva finansija, već u ovih nekoliko mjeseci se čini da neće. Neki deficit Fonda PIO, koji smo mi najavljivali je bliži onome što se sada dešava, nego što je to Ministarstvo finansija. I tada smo upozoravali da nema adekvatnih analiza i da su projekcije dosta optimistične. Prva verzija fiskalne strategije nije uopšte razmatrala fiskalne rizike. Posljednja verzija to čini na način da procjenjujem da je prva verzija bolja. Bolje da se nisu ni bavili time, jer jednostavno, kao što sam i ranije kazao – ovo se sve bazira na superoptimističnoj projekciji bez mnogo pokrića. Ona fiskalno nije neutralna, ja sam više dosadio koliko sam sve ove stvari pominjao, jer da bi nešto bilo fiskalno neutralno, znači da poreze, doprinose, namete, šta bilo, koje ukinete, morate nadomjestitit tim istim porezima. U fiskalnoj strategiji se neke projekcije vrše na osnovu projektovanog rasta BDP-a i prihoda što je, s tačke gledišta struke, pogrešno. A, da ne pričamo o drugim stvarima. Dakle, realizovaće se kratkoročno, on će da utiče, kao što to projektuje fiskalna strategija, iduće godine na povećanu potrošnju, što će donekle da održi rast našeg BDP-a. Problemi će se javiti srednjoročno i dugoročno, ali ono što je najveći problem ovakve postavke javnih finansija, jeste što one ograničavaju bilo kakav smisleni i ubrzani razvoj zemlje. Sav budžet ide na potrošnju, mi ćemo se zaduživati za kapitalne projekte, ali nemamo kapacitet da se zadužimo u mjeri u kojoj bi trebali. Sada su ta izdvajanja po fiskalnoj strategiji u narednih nekoliko godina od tri do četiri i nešto posto BDP-a, što je u procentima manje nego što je bilo prije 2020. godine. Iako je GDP veći, to je ipak, nedovoljno da bismo ostvarili ubrzani razvoj. Sa projekcijama rasta GDP-a koji se predviđa fiskalnom strategijom, mi nećemo najnerazvijeniju zemlju Evropske unije, Bugarsku, sustići ni za pedeset godina. Da bismo zaista unaprijedili naše ekonomske parametre (suštinske, a ne one koji se reklamiraju posljednjih dvadeset godina i nastavljaju da se reklamiraju, a iluzija su) moramo da rastemo nekih pet posto ili više. Crna Gora ima kapacitete jer je nerazvijena još uvijek do mjere kada možemo da ostvarimo pet posto. Da bismo to uradili, organski i zaista suštinski, moramo da ulažemo pametno i mnogo, čak duplo više od planiranog, u infrastrukturu. Izdvajanja za infrastrukturu moraju biti pet do sedam posto GDP-a i moramo da ulažemo u obrazovanje i nauku. To je jedini način da se ubrzano i na održiv način razvijate. Sve ostalo su „pretakanja“ – kao kada koristite Excel tabelu, po sistemu uzmem odavde i stavim ovdje. Danas smo dobili veću potrošnju nauštrb budućnosti. To je i za kućnu budžet loše, a kada taj model primijenite na državni budžet, onda to ima potencijal da bude i katastrofa.
RB/BI: Kakve su prognoze za ovu godinu i kako gledate na bojkot trgovinskih lanaca?
Grgić: Kada govorimo o prognozama, ne očekujem rast koji je od strane Ministarstva finansija projektovan kroz fiskalnu strategiju, iako tu postoji neslaganje, jer mislim da je projektovan rast 4,8 posto, dok je, koliko me sjećanje služi, program ekonomskih reformi oko tri posto. Mislim da nije uključen remont termoelektrane, što je velika stvar za nas, jer gubitak struje od 140 miliona eura koju treba da uvezemo, ima ogroman uticaj na naš BDP. To je dosta optimističan scenario, a ja očekujem manji rast, pogotovo ako turistička sezona bude podbacila i uz smanjenu inflaciju (koja nam je izuzetno bitna) od koje nam zavise javne finansije. Inflacija je vrsta nameta koja obezvređuje vaš novac, ali čini dobro javnim finansijama. Što se tiče bojkota trgovinskih lanaca, prema podacima od decembra, prehrambeni proizvodi nisu ključni u inflaciji, tako da drugi faktori „guraju“ inflaciju. Bojkot kao građanski bunt je dobar, u smislu da je uvijek dobro kada se građani bune, pogotovo kada to rade u vezi sa temama koje sve ujedinjuju. Da li će imati efekte? Neće. Kada bi bojkot potrajao, mogao bi da ima efekat na javne finansije jer sada zavisimo od naplate PDV-a. Problemi sa kojima se susrećemo su sistemski, pa kratkoročna rješenja ne mogu puno da utiču. Mislim da je Kabinet predsjednika prije nekoliko dana Vladi predložio set mjera koje su dobre i lake za sprovođenje, kako bi se podigla svijest potošača. Da bismo zaista izašli iz ovog „tunela“ i osjećaja visokih cijena, moramo unaprijediti ekonomski ambijent i državnu administraciju, smanjiti troškove privredi, troškove procesa koji dugo traju, unaprijediti proizvodnju (to se već godinama ne dešava, jer se subvencije za ekonomiju smanjuju, subvencije za privredu nisu dovoljne da bi se ostvarila neka proizvodnja, poljoprivredni budžet nije mali, ali se, očigledno, loše koristi, a državna preduzeća su u generalno lošem stanju). Postoji milion faktora koji bi mogli da se unaprijede, kako bismo stvorili zdraviju tržišnu utakmicu, na kraju krajeva – i povećanje konkurencije. Bio sam na čelu Agencije za investicije, vodio sam i proces dolaska LIDL-a koji traje već nepristojno dugo. Smatram da je glavni krivac država. Iako se LIDL često u našim medijima predstavlja kao „spas“, treba da bude jasno da to nije humanitarna organizacija. To je kompanija koja neće doći na naše tržište kako bi nam pomogla da smanjimo cijene. U Hrvatskoj je to jedan od lanaca kojeg potrošači bojkotuju. Sve zemlje u regionu (Hrvatska, Slovenija, Srbija) imaju isti problem, ali su razlozi drugačiji. Tako da „vedro je iznad Pariza, neće kiša u Crnoj Gori“ je izuzetno loša ekonomska analiza.
RB/BI: Kako gledate na Budžet za 2025. godinu, na čemu je on baziran, koje su mu manjkavosti, a od kojih stavki možemo očekivati benefite? Pri tome, imajmo u vidu da je Vladinim predlogom odluke o zaduživanju Crne Gore, predviđeno da nedostajuća sredstva za finansiranje budžeta u ovoj godini iznose 1,14 milijadri eura, a da se država u 2025. godini može zadužiti u iznosu od 900 miliona eura za potrebe nedostajućih sredstava. Pri tome, izuzetno se država može još zadužiti u iznosu od 500 miliona eura, što je ukupno 1,4 miliona eura potencijalnog zaduženja. Kako gledate na ove podatke?
Grgić: Mislim da je ovaj budžet potrošački i da je prilagođen onome što je bila fiskalna strategija i novi fiskalni momenat. Nažalost, ono što sam pominjao ranije u razgovoru, za sve one segmente koji nam mogu pomoći da krenemo u ubrzani ekonomski razvoj, izdaci su sve manji i manji. Manje će se izdvajati za prosvjetu, nauku, ekonomiju, turizam. Budžet je izuzetno skroman, ako se uzme u obzir ono što je najavila Vlada – dva auto puta, četiri brze ceste, željeznica, Klinički centar, a sve to do 2028. godine. Kada bismo sve stavili na papir, govorili bismo o nekih deset milijardi. Zamislite koliko je to izvodljivo ako je godišnji kapitalni budžet 280 miliona eura! Jasno je da je to nemoguće. Diskrepanca između onog što se najavljuje i onog što se faktički planira je zastrašujuća, jer kada biste sve navedeno „posložili“, u najboljem slučaju možemo da dobijemo jednu dionicu auto puta. I to sve ako uzmemo u obzir da će tenderi da budu sprovedeni efikasno (a i u ovom momentu ima nedoumica oko prekvalifikacionog tendera) i da ćemo naći podizvođače (jer je trenutno većina građevinskih firmi u Crnoj Gori uposlena). Za dva projekta, Jadransko-jonski i auto put ka sjeveru, pitanje je da li bi bilo moguće uposliti još nekog. Dakle, postoje ne samo finansijske, nego i tehničke barijere. Da se vratim na budžet. Zaduženje i deficit su iznad mastriških kriterijuma. Zabrinjavajuće je, naveli ste brojke oko zaduživanja, što se zadužujemo da bismo investirali u kapitalne projekte i da bismo vraćali dug. Problem je što se zadužujemo po gorim kamatnim stopama nego što podrazumijeva onaj kredit koga smo inicijalno uzeli, a što nam povećava cijenu kamata. Mi ćemo se, u apsolutnim vrijednostima, u narednih nekoliko godina, na ono što smo već uradili, zadužiti dodatno milijardu. Dakle, ta teza kako se ne zadužujemo, bez za kapitalne investicije, ne stoji. Da bismo stvorili iole održivije javne finansije, moramo makar jedan dio dugova da vraćamo iz prihoda. Ne možemo stalno da pričamo priču da se zadužujemo da bi vraćali stare dugove, jer već za godinu ipo će novi dugovi biti veći od takozvanih „starih“. Nećete više moći da pričate priču da su se drugi zadužili više. Problem je što nećete imati da pokažete neku infrastrukturu za koju biste mogli da kažete „evo, zbog ovoga smo se zadužili“.
RB/BI: Je li realno da očekujemo da će Crna Gora moći da vraća i dug i kamatu?
Grgić: Morate da je vraćate, jer se nećete zadužiti preko onoga što možete da vratite. Ali, oni koji će da ispaštaju su obično kategorija kapitalnog budžeta, izdvajanja za obrazovanje, kulturu. Stavimo to u male vrijednosti: kada imate budžet, bilo da je kućni ili budžet recimo, Radio Bara, koji samo pokriva plate, vi živite, ali ne unapređujete život, niti posao, niti grad. Bojim se da ulazimo u spiralu gdje ćemo da prihodujemo samo za tekuću potrošnju.
RB/BI: U koje oblasti i projekte Crna Gora mora da ulaže da bi njena ekonomija krenula putem ozdravljenja i oporavka?
Grgić: Zvuči dosadno, školski, ali mora se ulagati u nauku, obrazovanje, infrastrukturu. Ne morate ići daleko, niti za primjer uzimati Luksemburg ili Singapur, dovoljno je da uzmete Sloveniju, pa da vidite na koji način ta zemlja raspoređuje svoj budžet. Biće vam jasno zašto je Slovenija postala jedna od najozbiljnijih zemalja i kako se pametno ulaže u infrastrukturu. Nije pametno ulagati u auto put kao što to mi činimo. Neko je odlučio da se gradi ka sjeveru. Bilo je više alternativa, jer je bila priča da smo jedini koji ga nemamo. To zvuči sjajno, ali je izuzetno skupo. To je kao da imate prosječna primanja, treba vam automobil, pa dignete kredit da kupite “Ferrari”. Pitanje je da li možete da ga održavate. Na drugoj strani, možete da kupite automobil koji vam završava posao. Nastavljamo sa izgradnjom auto puteva, iako nikada nismo sjeli da ozbilno diskutujemo treba li nam auto put ili nam trebaju brze ceste i koji nam auto put treba. Znate kako, teško je ljudima na sjeveru reći da prvo gradite Jadransko- jonski put, ali politika nekada ne može da se vodi da biste se nekome svidjeli ili da biste zadovoljili žitelje mjesta odakle dolazite. Crna Gora je najviše investicija imala na primorju. Crna Gora živi od primorja. U trouglu Tivat-Herceg Novi-Kotor su uložene milijarde eura privatnih investicija. Do danas nemamo četiri trake između Budve i Tivta. Jedan od razloga što nam „pada“ turizam je što imamo potpuno zakrčenje primorja. Tranzitni saobraćaj dijaspore koja putuje u Albaniju, pa čak i u Tursku, nam samo nanosi štetu bez ikakvih priroda. Da se slijedila logika, ulaganje u putnu infrastrukturu bi krenulo od primorja. OK, donešena je odluka da se gradi na sjeveru. Kada već donosite odluku da gradite jedan od najskupljih auto puteva u Evropi, onda morate da imate neku ekonomsku strategiju zašto se to radi. Ako gradite najskuplji auto put radi turizma, onda ste pogriješili, jer je to potpuno neisplativo. Pogrešne stvari smo uradili pogrešnim redosljedom. Sada je teško da iz toga izađemo. Za nastavak dionice smo ubijedili Evropsku komisiju i slavodobitno obznanili da se gradi auto put, a ne brza cesta. Sarađivao sam sa stručnjacima u Evropskoj komisiji i sa institucijama koje rade analize, a oni, vjerujte, nemaju nikakvu potrebu da nas spriječe u tom naumu, niti ćemo mi biti konkurencija Austriji, Njemačkoj ako sagradimo auto puteve. Podatak kojim raspolažem, egzaktno iz analiza – ti auto putevi kada se sagrade, ostvarivaće veće gubitke, nego što su prihodi. Tada ćemo od „Monteputa“, koji je monopolista, dobiti gubitaša. Onda ćemo opet ući u priču da ne možemo da mu pomognemo, nego moramo da ga privatizujemo. To su uradile Mađarska, Albanija, pa se bojim da nismo dobro izanalizirali. Nismo dobro pristupili ni kada je u pitanju Luka Bar, jer je ključ za razvoj Crne Gore morao da kreće odatle, imajući u vidu da ta kompanija ima potencijal da generiše sigurno milijardu indirektnih prihoda za sve ostale grane unutar Crne Gore. Njoj, kako bi bila konkurentna, nije potreban auto put, jer je on skup za tu vrstu tereta, nego željeznički prevoz, pa je na tome morao biti fokus. To su sve stvari koje nisu popularne da se kažu i sprovedu, tako da smo ostali zarobljeni u infrastrukturi koja za naš ekonomski razvoj nije najadekvatnije rješenje.
RB/BI: Jeste li zadovoljni ulaganjima stranih investitora tokom protekle četiri godine, nakon promjene vlasti u Crnoj Gori i koje benefite država ima od ulaganja ino partnera?
Grgić: Mislim da smo tu dosta stagnirali. Uglavnom se to odnosi na kupovinu stanova, što se prikazuje kao inveseticija, iako, nažalost nije. Postojala je stimulacija kroz program ekonomskog državljanstva koji je dao neki novi impuls za investiranje ali, nažalost ne na dovoljno održiv način. Taj program je fokusiran na Kolašin, gdje ćemo dobiti 15 hotela, ali iako bez vode i kanalizacije, to je u bilo najdinamičnije u tom investicionom ciklusu. Bilo je, a i sada je veliko interesovanje. Najveći problem u realizaciji tih investicija je glomazna administracija, mnoge stvari smo prenormirali, neke zakone koji su se pokazali loši, zamijenili smo još komplikovanijim, stvarajući nestabilan investicioni ambijent. Mislim da se to već osjeća i ne možete da pokažete projekat realizovan u protekle četiri godine, a da je iole ozbiljniji. Bilo je nekoliko fabrika, ali je i njihova perspektiva upitna. Što se tiče hotela, ni tu ne bilježimo pređašnji razvoj. Prodavali su se stanovi, a čini mi se da ćemo morati dosta da se potrudimo da privučemo strane investitore, jer nama čitav balans u javnim finansijama od toga zavisi. Kada govorimo o padu u oblasti turizma, da nije bilo neto inputa od strane direktnih stranih investicija, imali bismo negativan GDP. Ranije smo imali sistem koji je bio pogrešan, a ušli smo u drugi ektrem. Tada smo uglavnom zavisili od stranih direktnih investicija i sve smo „peglali“ velikim prilivom iz tih izvora.
RB/BI: I to je u posljednje vrijeme zamrlo. Slažete li se?
Grgić: Pa, jeste. Ušli smo u drugu krajnost. Ipak, ja u svemu vidim neku šansu. Recimo, ovaj novi sistem „Evropa sad 2“ bi, sa veoma niskim doprinosima, mogao da podstakne dolazak IT kompanija u Crnu Goru, kojima bi se isplatilo da ovdje dovedu svoje radnike, da odavde obavljaju djelatnost, ali i da angažuju ono malo radne snage koju mi u toj oblasti imamo. Kod nas se IT sektor ne može razvijati ako nemamo stručnjake iz te oblasti. Sve se, zapravo, vrti oko kvalifikovane radne snage. Za početak, mogli bi da privučemo kompanije i da napravimo priču koja je već zaživjela kada je turizam u pitanju, pa imate turiste koji su tu tokom cijele godine.
