Sepia officinalis, poznatija kao obična sipa ili evropska sipa, fascinantni je glavonožac koji nastanjuje obalna područja istočnog Atlantika i Sredozemnog mora. Sipa je poznata po svom mastilu, kamuflažnim sposobnostima, ali i po brojnim receptima u kojima je glavni sastojak.
Sipa je majstor kamuflaže. Koristi specijalizirane pigmentne ćelije u koži, zvane hromatofore, koje joj omogućavaju da brzo promijeni boju i teksturu kako bi se uklopila u okolinu. Ovu sposobnost koristi kako bi se sakrila od grabljivaca, ali i kako bi se prikradala plijenu. Sipa može poprimiti boje i šare stijena, pijeska ili morskih algi, čineći se gotovo nevidljivom.
Ona ima deset krakova, od kojih su dva specijalizovana duža pipka s posebnim prijanjaljkama na vrhovima. Kada uoči plijen (npr. ribe, rakove ili druge male organizme), sipa se polako približi, a zatim brzo ispali ova dva pipka kako bi uhvatila plijen.
Kada se osjeća ugroženom ili želi zbuniti plijen, sipa može ispustiti oblak tamne tečnosti, poznate kao sepija ili mastilo. Ovo crnilo ne samo da stvara vizuelnu prepreku, već može i ometati miris predatora, što daje sipi priliku da pobjegne ili se prikrade.
Sipa je najčešće aktivna noću. Koristi svoje velike, osjetljive oči kako bi uočila plijen u mraku.
Uz hobotnicu, jedan je od najinteligentnijih beskičmenjaka. Koristi taktike poput praćenja plijena iza leđa ili čekanja u zasjedi. Takođe, ima sposobnost učenja kako bi poboljšala tehnike lova.
Nakon što uhvati plijen, sipa ga drži čvrsto svojim kracima, a zatim koristi svoj moćan kljun (nalik papagajskom) kako bi ga zdrobila ili raskomadala prije gutanja.
Čvrstoću sipinom tijelu daje „kost“. Radi se o bjeličastoj, hrskavičastoj tvorevini. U prošlosti su se sipine kosti mljele za izradu praška za poliranje, koji su koristili zlatari. Isti prah se dodavao i pasti za zube i koristio se kao apsorbens ili u medicinske svrhe kao antacid (neutrališe želudačnu kisjelinu i smanjuje aciditet stomačne sredine).
Danas se sipine kosti obično koriste kao dodatak bogat kalcijumom, za ptice u kavezima, činčile, razne gmizavce, te račiće i puževe u akvaristici.
Kako ribolovci love sipe
Privredni ribari je love mrežama, sportski ribolovci koriste pušće i vrše. Ronioci ih često love puškama, a postoji i tradicionalni način lova sipe pod feral sa ostima.
Vrhunac ribolova na sipu je u kasnim zimskim mjesecima do proljeća. Tada se sipe primiču obali da bi se mrijestile. Obično traže livade posidonije, gdje ženke lijepe svoja jaja.
Sportski ribolov je vrlo jednostavan, na sistemu za ribolov montirajte pušće na predvezu od pola metra. Debljina predveza je do 0,30 mm. Na mjestu gdje se spaja predvez i osnova zavezati vrtilicu, na koju kopčom dodajte malo olovo od 20 do 50 grama težine, u zavisnosti od kurenta i dubine. Sistem se spušta na mjestima gdje ima pijeska između livada posidonije i lovi se tako što se barka pusti niz morsku struju.
Treba pratiti vrh od štapa i na svako sumnjivo zatezanje lagano početi privlačenje. Ako osjetite težinu, spremite meredov, jer se u skoro pola slučajeva sipa se ne zakači na kukice već se samo drži za pušću. Ako se otkači, a nije se nabola samo brzo bacite varalicu na isto mjesto i sipa će je ponovo poklopiti.
Zanimljiva stvar je sa odabirom boja varalica. Iako zvuči kontraintuitivno, tamnije boje treba koristiti u vrijeme slabijeg osvjetljenja, rano ujutru i kasnije uveče, dok se prirodne boje koriste kada se lovi po danu.
Važna napomena, kad izvučete sipu na suvo, izbjegavajte da je okrenete prema sebi. Nepogriješivo će vas gađati mastilom u oči.
Ovog puta ćemo vam dati jedan tradicionalni recept, koji se u malim varijacijama javlja po cijelom Mediteranu. Radi se o sipi u paradajz sosu.
Biće vam potrebno:
1 kg svježih sipa
500 g čeri paradajza
1 glavica crnog luka
2 čena bijelog luka
Maslinovo ulje
Bijelo vino
Peršun
So, biber
Priprema:
Odvojite glavu od tijela sipe. Izvaditi „kost“. Isperite temeljno pod hladnom vodom i isjecite sipe na kolutove debljine oko 1 cm.
Sitno isjeckati crni luk i pržiti ga na maslinovom ulju dok ne omekša. Dodati prepolovljene čeri paradajze i dinstati još nekoliko minuta. Začiniti solju i biberom po ukusu. Sos poklopiti i držati na laganoj vatri oko 20-25 minuta.
U posebnom tiganju zagrijati malo maslinovog ulja i propržiti sitno sjeckan bijeli luk. Dodati sipe i propržiti ih na jakoj vatri 2-3 minuta. Zaliti bijelim vinom i ostaviti da alkohol ispari.
Dodati propržene sipe u sos od paradajza. Miješati i kuvati na laganoj vatri još 15-20 minuta, dok se sipe ne skuhaju. Viljuškom provjeravati povremeno da li su dovoljno mekane. Na kraju dodati sjeckani peršun. Servirati toplo kao samostalno jelo ili uz prilog od krompira, pirinča ili tjestenine.
Možete koristiti paradajz pelat ili pasirani paradajz umjesto čerija. Ako vam je po volji možete dodati listić lovora ili čili papričicu. Jelo se možete čuvati u frižideru par dana.
