Dr Ivan Pekić je predsjednik Internacionalne policijske organizacije (IPO), a nedavno je doktorirao iz oblasti savremenog organizovanog kriminala, korupcije i terorizma kao prijetnje nacionalnoj i regionalnoj bezbjednosti. Sa dr Pekićem razgovarali smo o bezbjednosnoj situaciji u našoj zemlji, o tome koliko su kriminal i korupcija urušili institucije sudstva, tužilaštva i policije, da li je prekinut šverc cigareta i narkotika preko barske luke, kako do institucionalnog i oporavka društva u cjelini, i drugim temama.
Pekić je istakao da je ponosan na rezultate IPO prilikom predstavljanja Crne Gore na međunarodnim konferencijama u Ujedinjenim nacijama.
RB/BI: Kakve su aktivnosti Internacionalne policijske organizacije i što su osnovni ciljevi njenog djelovanja?
Pekić: Kao neko ko je po peti put bio učesnik u Ujedinjenim nacijama, bavio sam se raznim temama – od suzbijanja transnacionalnog organizovanog kriminala, trgovine ljudima, suzbijanja sintetičkih droga i mnogih drugih kriminalnih djela koja opterećuju, ne samo crnogorsku, već i evropsku i svetsku javnost. Nedavno smo se vratili sa NATO samita iz Brisela, gdje smo dobili međunarodni projekat koji je podržala ta vojna alijansa, što je zaista značajna međunarodna potvrda rada i renomea Internacionalne policijske organizacije. Naše strukovno udruženje koje okuplja eksperte iz oblasti bezbjednosti šalje jasnu poruku da u Crnoj Gori imamo ljude koji se na adekvatan način bave ovom problematikom i imaju znanja koji su garant da možemo isporučiti značajne rezultate, ne samo na domaćoj, već i međunarodnoj sceni. Dovoljno je reći da su naši članovi, između ostalih, prof. dr Velimir Rakočević, prof. dr Đorđije Blažić, prof. dr Mehmedin Tahirović… Magistrirao sam na temu “Uloga obavještajnih bezbjednosnih službi u borbi protiv terorizma na Univerzitetu u Beogradu, a moje interesovanje za ovu problematiku krunisano je doktoratom sa jednom, takođe, vrlo rijetko obrađivanom temom u Crnoj Gori – “Organizovani kriminal, korupcija i terorizam kao prijetnja nacionalnoj i regionalnoj bezbjednosti”
RB/BI: Kako ocjenjujete trenutni bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori, a kako u poslednjih nekoliko decenija?
Pekić: Bezbjednosna situacija u Crnoj Gori unazad nekoliko godina i decenija je urušavana. Kada imamo sistem bezbjednosti koji je godinama unižavan i grubo urušavan, na kraju imamo rezultate kakvi su danas, a to je da su nam se desile poražavajuće stvari – tri bivša direktora Uprave policije koji su optuženi za vrlo teška krivična djela, kao i bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbednost, koji se brani danas sa slobode. Čak, imamo priznanje bivšeg direktora Uprave policije Crne Gore da je direktno učestvovao u švercu cigareta. To nam jasno pokazuje da li je sistem urušavan poslednjih pet godina ili decenijama unazad. Naravno da nam je svima jasno da je on urušavan decenijama. Mi smo danas došli u situaciju da se raspisuje konkurs za 815 policijskih službenika, jer nam je to najproblematičniji sektor, u kojem svake godine imamo odliv na stotine i stotine policijskih službenika, a vrlo mali priliv. Ono što definitivno smatram da treba uraditi, jeste strateški cilj razvoja sektora bezbjednosti u Crnoj Gori, počev od obrazovanja. Imamo Policijsku akademiju u Crnoj Gori koja proizvodi kadar sa petim stepenom obrazovanja. Kada polaznici završe Policijsku akademiju u Danilovgradu, mogu se upisati na doškolovavanje samo u okviru Crne Gore. Da bismo imali adekvatno edukovan kadar i obrazovane policijske službenike, poput onih u Beogradu, Hrvatskoj, Sloveniji, koji će steći zvanje diplomiranog oficira policije, moramo mijenjati sistem.
RB/BI: Iz mjeseca u mjesec imamo vijesti o lišavanju slobode policijskih inspektora, što je blago rečeno, paradoksalno, zbog učešća u kriminalnim aktivnostima. Nedavno je u Bijelom Polju uhapšen inspektor za droge, sa sumnjom da je učestvovao u kriminalnim radnjama proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga. Kako to komentarišete?
Pekić: To je, zaista poražavajuće. Definitivno smatram da imamo problem i sa službama bezbjednosti, a to ne može da se riješi preko noći. Ne mogu to da ne zapazim, jer je za svakog policijskog službenika uveden, kao obavezujući, karton u kojem se evidentira njihova imovina i sve eventualne promjene. Veliki broj policijskih službenika su uhapšeni ili se brane sa slobode. To je jedan od glavnih momenata u Crnoj Gori, jer moramo da mijenjamo svijest crnogorskih službenika. Ne može se biti u isto vrijeme policijski službenik i imati kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama. Svi u Crnoj Gori znamo da određeni policijski službenici imaju milione na svojim računima, koje nisu mogli steći od svojih plata.
RB/BI: Kazali ste da je nekoliko visokih službenika policije iza rešetaka, ali nisu samo službenici policije, nego i visoki funkcioneri, predstavnici sudstva, tužilaštva, što sve govori da je zaista naša zemlja duboko ogrezla u kriminalu i korupciji, slažete li se?
Pekić: Naravno, ne mislim da je samo policija Crne Gore sistemski u propadanju. Imamo i druge državne institucije i pojedince koji su duboko u kriminalu i koje će Specijalno državno tužilaštvo i Vrhovno državno tužilaštvo kad tad procesuirati, jer za veliki broj njih postoji osnov sumnje da se bave koruptivnim radnjama. Najveća korupcija je u oblasti građevine. To je kriminološki fenomen, izuzetno izražen kao svojevrsno pranje novca. Imali smo slučajeve lišavanja slobode inspektora koji rade u Graničnoj policiji, a koji su učestvovali u pranju sa određenim kriminalnim strukturama. Prilikom pranja novca, mafija otvara regularne kafiće, plaže, hotele. Dok ne bude uveden antimafija zakon i dok se ne oduzme imovina stečena kriminalnim radnjama, ne možemo govoriti o značajnim, konkretnim rezultatima u borbi protiv kriminala. Dok god se bježi od donošenja antimafija zakona, a moram reći, da ne razumijem niti stručnu, niti političku javnost koja zazire od njega (čak imam imam osjećaj da ne žele da ga donesu), nećemo postići značajnije rezultate. Uz antimafija zakon, Specijalno državno tužilaštvo i tužilaštvo u Crnoj Gori, u saradnji sa policijskim službenicima, mogli bi na jedan lakši način da uđu u borbu protiv organizovanog kriminala, jer mafija ne može i ne smije da bude jača od države. Monopol sile je u rukama države. Italija je donijela antimafija zakon, u Albaniji imamo primjer vetinga koji je parcijalno sproveden, što je dugotrajan i skup proces, ali uz ekspertizu i ljudi sa strane, mora se otpočeti. I, ono što je posebno važno, moraju se depolitizovati sve institucije koje su važne u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.
RB/BI: I u državama koje se pozivaju na razvijenu demokratiju i visok stepen poštovanja prava i zakona, takođe, postoji mafija i visok stepen isprepletenosti vlasti i kriminala. Često ste u inostranstvu, na konferencijama na kojima se govori o ovoj problematici. Kakva je percepcija stranih službi, da li su kod nas kriminal i korupcija izraženiji nego u drugim zemljama?
Pekić: Internacionalna policijska organizacija postoji u 43 zemlje i naši predstavnici su doktori nauka bezbjednosti, šefovi Interpola, Europola, službi NATO-a. Ono što je uočljivo jeste da nedostaje volja političkih subjekata u Crnoj Gori da se uvede veting. Ja sam neko ko je, već duži vremenski period, zagovornik uvođenja vetinga, posebno za službe bezbjednosti, tužilaštvo, policiju i sudstvo, jer su to glavne karike u kojima postoji osnov sumnje da određeni policijski službenici, tužioci i sudije imaju kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama koje treba razbiti uvođenjem vetinga. Ne smijemo da dozvolimo da u jednoj državi dolazi do oslobađajućih ili poništavanja određenih presuda, jer tužioci nemaju dovoljno dokaza. U Podgorici smo imali filmsko ubistvo usred bijela dana, a ubica je pušten na slobodu nakon provedene tri godine u pritvoru.
RB/BI: Često se dešava da pritvorenici budu pušteni nakon isteka tri godine pritvora, jer nije donesena prvostepena presuda. Znači li to da će se mnogi kriminalci naći na slobodi, jer znamo koliko je naše sudstvo i tužilaštvo preopterećeno, rade u neuslovnim prostorijama, sa malim brojem ljudi, a kao što smo kazali, u našoj zemlji kriminal i korupcija prisutni su u zabrinjavajućem obimu?
Pekić: Tako je. Ne postoji odgovarajuća saradnja policije, sudstva i tužilaštva, uz sve te objektivne probleme koji opterećuju ove službe. Dešava se da policijski inspektori kažu da je sakupljen dovoljan broj dokaza, ali da tužilaštvo ili sudstvo nisu adekvatno odreagovali, pa se prebacuje odgovornost. Ipak, nisam za predlog da pritvor bude produžen na pet godina. Ali, u pravu ste. Sudovi, policija i tužilaštvo rade u neuslovnim prostorijama, starim, malim, nerekonstruisanim, zapuštenim više decenija, zatrpani predmetima. Predsjednica Vrhovnog suda, Valentina Pavličić je nedavno saopštila da je 85.000 predmeta na čekanju, a tome treba dodadti i aktivne. To je frapantna cifra, pa da imamo i stotine sudija, teško bi mogli sve da završimo. Još jedan dokaz da se mora ići u korjenite promjene, obučavati kadar i biti efikasniji. Obećavajuće je to što će policija uskoro dobiti 815 novih službenika. Ja sam, na primjer, u septembru bio u Beču, na obuci u borbi protiv kripto-kriminala koju je organizovao Europol. Korupcija je kod nas prisutna na svim nivoima – od najnižih službenika u državnim institucijama, preko srednjeg menadžmenta, pa sve do najvišeg nivoa vlasti. Moramo jačati institucije sistema kako bi odgovorile na ove izazove.
RB/BI: Da li su postignuti rezultati u suzbijanju šverca droge i narkotika preko barske luke?
Pekić: Od 2020. godine i smjene vlasti, imamo konfuznu situaciju u smislu da je evidentno da je mali broj optuženih za šverc, ali činjenica jeste da su te kriminalne aktivnosti smanjene. Političari na one koji treba da postupaju u ovakvim slučajevima, a to su sudstvo i tužilaštvo, vrše neprimjeren uticaj, jer ako je neko lišen slobode, to još uvijek ne znači da je apsolutno kriv. Ono što je uočeno, ovih nekoliko novih Vlada od 2020. nema jasnu strategiju u suzbijanju šverca cigareta, a metode koje su koristile kriminalne grupe u ovom poslu su veoma primitivne. Postavljene su kamere, video nadzor, zabranjeno skladištenje cigareta u Slobodnoj zoni, ali imam osjećaj da se država lako odrekla velikog profita koji bi mogla da ima od uvođenja u regularne tokove tog posla, od čega ne treba bježati. Jer, sve luke u okruženju i sve države to rade, i to ne treba zanemariti.
RB/BI: Koliko ste zadovoljni radom novog Specijalnog državnog tužioca, bivši je u zatvoru, a koliko promjenama na čelu Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost?
Pekić: Direktor Uprave policije ima dobar background, to je čovjek koji je veoma stručan, a o rezultatima rada govore njegova djela. Međutim, smatram da u Agenciji za nacionalnu bezbjednost, u dužem vremenskom periodu, imamo ljude koji nemaju potrebne reference da obavljaju taj posao. Obavještajni rad je nešto što iziskuje velika znanja i iskustvo. Imali smo g-dina Milića koji je u toj službi proveo trideset godina, pa nam to nije odgovaralo. Sadašnji v.d. direktora Agencije ne zadovoljava, po mom mišljenju, kriterijume da obavlja tu značajnu dužnost, jer nema nikakvih dodirnih tačaka sa njom. Prethodni Specijalni državni tužilac, koji jeste uhapšen, ali i u ovom slučaju pozivam na poštovanje prezumpcije nevinosti, je često bio prisutan u javnosti za razliku od g-dina Novovića, koji je specifičan i po tome, i u svom radu. Sve ono što je ispostavio za kratki vremenski period, šalje nam jasnu sliku da je spremno ušao u borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Do kog nivoa će to biti, vidjećemo, jer javnost očekuje da se procesuiraju još neki visoki funkcioneri i bivše i sadašnje vlasti za koje postoji osnov sumnje da su učestvovali u kriminalnim radnjama. Vjerujem da je g-din Novović u tom smislu pod velikim pritiskom. Ali, ni SPO, niti SDT, nemaju čarobni štapić da bi sve mogli završiti preko noći.
RB/BI: Još jedna paradoksalna situacija – Agencija za sprječavanje korupcije, odnosno njeni predstavnici su pod sumnjom i optužbama da su se bavili korupcijom. Kako to komentarišete?
Pekić: I to pokazuje da su naš sistem i naše institucije truli iznutra već dugo. ASK bi trebalo, takođe, da se rekonstruiše, da dobije veća ovlašćenja, jer je direktor Agencije, sjetite se, kazao da su podnijeli određene prekršajne prijave i da su ih proslijedili sudovima, ali da akteri mogu biti kažnjeni samo prekršajno, i platiti novčanu kaznu.
RB/BI: Treća oblast Vašeg djelovanja jeste terorizam. Da li u Crnoj Gori imamo takvih aktivnosti, što mislite o tzv. državnom udaru 2016. i akciji “Orlov let”, za koju ste uradili studiju slučaja?
Pekić: Ono što treba naglasiti jeste da mi u Crnoj Gori nismo ni u prošlosti, a ni sada imamo niti jednu terorističku organizaciju. Imamo, možda, nekoliko organizacija koje teže da budu ekstremističke. “Orlov let” bi se mogao okarakterisati kao pokušaj, ali nikako teroristički akt. To su bile određene aktivnosti pojedinaca u Tuzima, za koje su optuženi, procesuirani i već su odslužili zatvorske kazne. O situaciji 2016. godine sam već više puta govorio u javnosti i jasno kazao da nema elemenata državnog udara, jer bi da je u pitanju takav slučaj, u te aktivnosti morala da bude uključena ili jednim dijelom regularna Vojska naše države, ili paravojne jedinice, što se nije desilo. To je moje stručno mišljenje.
RB/BI: Koliko tragični događaji i dva strašna masakra na Cetinju, upozoravaju na ugrožen stepen bezbjednosti. Što su uzroci, i imamo li u ovim slučajevima direktne krivce?
Pekić: To je vrlo osjetljiva tema i događaji kojim smo svi u Crnoj Gori duboko pogođeni, ali se nijedna ovakva masovna tragedija ne može vezati za odgovornost pojedinca. Zakazali smo svi – sistem, građani, uslovi života i ambijenta koji su dugo stvarani u našoj državi. Mogu reći da smo imali određene, možda, bezbjednosne propuste u manjku policije u gradu u tom momentu, ali moramo uzeti u obzir da su bili novogodišnji praznici i da je veliki broj policajaca bio angažovan na primorju kao obezbjeđenje novogodišnjih skupova i koncerata. Drugo, nema te elitne policijske strukture koja bi mogla da predvidi ovakve slučajeve. Ubica je bio podvrgnut određenim psihijatrijskim pregledima, ali je pitanje da li je bio adekvatno medicinski tretiran. Sve to ukazuje da je gro institucija imalo propuste, bez želje da nekog pravdam, ponavljam, svi smo zakazali, a uzroci su složeni, kompleksni. Između ostalog, treba analizirati egzistencijalni i svaki drugi ambijent u kojem žive stanovnici Cetinja. Svakako, podržavam mnoge korake koji su preduzeti poslije ove tragedije, poput pooštravanja kriterijuma za izdavanje dozvola za držanje oružja.
RB/BI: Osim tragedija takve vrste, simptomatično je i to da je Crna Gora visoko na listi zemalja po broju onih koji izvrše suicid, a u porastu je i nasilje svake vrste. Može li i to biti pokazatelj da ne živimo u stabilnom, sigurnom ambijentu, da ovakav sistem i društvo stvaraju nezadovoljne i nesrećne pojedince?
Pekić: Da, bio sam veoma iznanađen kada sam pročitao jedno istraživanje koje pokazuje da na godišnjem nivou u Crnoj Gori samoubistvo izvrši oko 200 lica. Dakle, definitivno moramo raditi na stvaranju drugačijeg ambijenta, podizanju životnog standarda, stvarati stabilnu državu u kojoj sve institucije rade dobro, a ne da pogoduju stvaranju frustriranih, anksioznih i nesretnih građana, koji često, da bi prividno poboljšali svoj život, bijeg traže i u kriminalnim aktivnostima.
RB/BI: Što očekujete od novoformiranog Anketnog odbora Skupštine Crne Gore koji će sprovoditi parlamentarnu istragu ubistava i napada na novinare, nezavisne intelektualce i istraživati rad tzv. crnih trojki?
Pekić: Definitivno mislim da će sudbina ovog, kao i prethodnih odbora biti ista, a to je da neće imati konkretnih rezultata u otkrivanju teških ubistava i napada, jer nemaju nikakve mehanizme borbe u svojim rukama, a sa druge strane, očekujemo da napravi neko “čudo”. Sudstvo, tužilaštvo, policija sve to imaju, a nakon 25 godina od ubistva Slavoljuba Šćekića, Duška Jovanovića, Pavla Bulatovića i mnogih drugih, mi nijesmo mrdnuli sa mrtve tačke. Zato mislim da je formiranje ovog Anketnog odbora politikantski momenat, jer politički subjekti žele da prigrabe, neću reći slavu, ali neku popularnost kod birača. Teško da se nešto može postići nakon dvadeset i više godina, kada, možda, i akteri i svjedoci više nijesu među živima.
