Gost Radio Bara bio je profesor fizičkog vaspitanja u OŠ “Anto Đedović” Vladan Mihailović. Sa njim smo razgovarali o tome koliko je fizička aktivnost bitna za zdravlje svake osobe, a naročito najmlađe populacije.
RB/BI: Kada govorimo o zdravlju djece koja rastu, koliko im je potrebno kretanje? Koliko je važno za djecu i generalno, za sve?
Mihailović: Izuzetno je važno. Često čujemo da je pokret lijek, stvarno je tako. U ovo doba kada se malo krećemo, u tim motorički senzitivnim periodima za djecu, izuzetno je važno da ona budu fizički aktivna. To bi naše društvo trebalo da uvidi i da vježbanje i kretanje koristi kao preventivu za sutra, za jedno zdravo društvo uopšteno.
RB/BI: Sa druge strane, djeca su dosta vezana za ekrane. Kako motivišete svoje učenike da vježbaju?
Mihailović: Jednostavno, to je današnjica. Ne možemo sad zanemariti ekrane, ni način života. Djeca generalno rade ono što vide kući, a dosta smo i mi stariji vezani za ekrane, ni naše kretanje nije nekom velikom nivou, da ne govorim o treningu kao takvom, pričamo samo o nekom kretanju. Djecu treba motivisati, mi pokušamo da ih motivišemo i razgovorom, samom praktičnom nastavom u slučaju fizičkog vaspitanja. Moram reći da je fizičko za starije razrede na rasporedu samo dva puta nedjeljno. To je dva puta po 45 minuta, to je izuzetno malo.
RB/BI: Ako dijete ne trenira još nešto, to je izuzetno, izuzetno malo. Kad smo kod treninga, koji uzrast preporučujete za početak treninga i koliko često?
Mihailović: Treba krenuti u najranije doba, za početak bazični sportovi – gimnastika, plivanje, atletika.
RB/BI: To su neki sportovi u kojima smo mi deficitarni, ako ćemo pravo?
Mihailović: U nekim jesmo. Ali, na primjer, atletika – imamo više klubova u Baru i predivan, možda jedan od najljepših stadiona. Atletskih klubovi u našem gradu rade jako dobro, tako da ima prostora, samo smo mi nekad skloni izgovorima. Svakako, od najranijeg doba treba krenuti sa bazičnim sportovima, pa onda polako se definisati ka nekim sportovima kao što su odbojka, košarka, negdje to ide od deset do dvanaest godina. Ne treba žuriti sa tim, jer se dešava rana specijalizacija, tako da djeca koja rano krenu u neki sport i treniraju ga neki duži niz godina, kad dođu u tinejdžersko doba, dođe do psihofizičkog zamora, raznih povreda ili jednostavno odustaju od sporta zbog psihičkog zasićenja.
RB/BI: Jedan dio djece su članovi sportskih kolektiva i oni se dovoljno kreću i vježbaju. Šta je sa onima koji ne treniraju, što im preporučujete?
Mihailović: Najveći problem je nekretanje, odnosno fizička neaktivnost. Ne možemo reći da postoji neki univerzalni lijek za to ili univerzalna formula, ali svakako bi valjalo da imaju bar dva sata dnevno fizičke aktivnosti. Pa i ako neko trenira tri puta nedjeljno neki sport i ima fizičko dva puta nedjeljno, to je opet jako malo. Valjalo bi da se djeca igraju napolju i više hodaju. Bar je lijep grad za puno sunčanih dana, nema neke ekstremne hladnoće, moglo bi se više ići pješice. Treba da gledamo rješenja, a ne izgovore, jednostavno da se više krećemo. Često tijelo poredimo sa automobilom. Kako se staramo o automobilu, održavamo ga i pazimo, tako treba da se odnosimo i prema svom tijelu.
RB/BI: Koliko je fizička aktivnost promjenila vaše zdravlje?
Mihailović: Ja sam cijelog života fizički aktivan, uvijek u nekoj vrsti treninga i moje zdravlje je prilično dobro. U jednom periodu, zbog opterećenosti obavezama, malo mi je oslabio imuni sistem, ali sam to riješio planinarenjem. Volim da planinarim. Živimo na moru, tako da imamo i tu mogućnost. Grad ima lijepu klimu, imamo more, planine, treba koristiti to obilje.
RB/BI: Skoro sam čula da plivate, ali ne samo u ljetnjim mjesecima. Osim Rusa, dakle, zimi plivaju i Barani.
Mihailović: Nekako sam spontano krenuo da plivam i u zimskim mjesecima, mnogo je benefita vezano za to. Nije samo lični osjećaj, ima toliko istraživanja koja pokazuju da je kupanje u hladnoj vodi izuzetno korisno za naše tijelo. Naravno, treba postepeno ulaziti u tu priču, da slušaoci ne shvate da sad treba direktno u more ili pod hladan tuš. Kao i sve što je vezano za fizičku aktivnost, treba raditi postepeno, tako da vremenom imate benefit.
RB/BI: Koji sport smatrate najzdravijim?
Mihailović: Ako govorimo o djeci, treba ići postupno od bazičnih ka sportovima kao što su odbojka košarka, rukomet i tako dalje. Suštinski treba dugoročni razvoj sportista, mladih sportista i to treba da ide postepeno iz faze u fazu, to je najbolji put. Druga stvar su profesionalni sportisti, ne radi se tu o zdravlju, već o performansama i rezultatima, a zdravlje je na drugom mjestu.
RB/BI: Koji sport uključuje najveće grupe mišića?
Mihailović: Neko kaže da je gimnastika, neko plivanje. Ali bazični sportovi uključuju veće grupe mišića, od na primjer, fudbala gdje su dominantne noge.
RB/BI: Svima je potrebno kretanje i fizička vježba. Stigli smo do pitanja koje se tiče starije populacije. Kažu da je sarkopenija, to jeste odumiranje mišićne mase, opasnija od osteoporoze ili barem jednako opasna?
Mihailović: Ja bih rekao da je jednako opasna. Preventivni trening snage, tri puta nedjeljno, je rješenje oba problema, bilo da je u pitanju smanjenje mišićne mase ili gustine kostiju. To govorim na osnovu istraživanja koja se u svijetu sprovode od 1945. Sve to sa treningom snage možemo da eliminišemo ili bar ublažimo. Naravno, postoje tu i spoljnji faktori, uticaj sredine, genetski faktori i tako dalje, ali generalno trening snage svakako će pomoći i to je nešto što na zapadu i u razvijenim sistemima preporučuju i prepisuju ljekari kao oblik terapije.
RB/BI: Mi generalno nismo pretjerano skloni vježbanju, odnosno ne vježbamo onoliko koliko bi mogli, kako to rade neke druge nacije, Kina, Japan – vježba se napolju, tai či na primjer. Toga kod nas nema. Ima li nade da se makar ta svjesnost o vježbanju malo pojača kod nas?
Mihailović: Zanimljivo je što ste to pomenuli, na Balkanu generalno je oko dva odsto ljudi trenira i to je poražavajuća činjenica. Dva odsto je izuzetno, izuzetno malo, tako da definitivno treba mnogo više govoriti o tome u medijima. Vježbanje je preventiva, jer zdravo društvo i zdrav pojedinac znači manji budžet za liječenje, a zdrava nacija može sve, bolesna malo toga.
