NVO „Kišobran“ realizuje projekat „Reevaluacija škole ljudskih i manjinskih prava“ namijenjen djeci, prvenstveno djevojčicama, iz RE populacije. Predavačice, Jelena Jovanović Marović i Ida Marković objasnile su kako teče realizacija projekta i kako je koncipiran.  One su, zajedno sa svojim polaznicama, u petak bile gošće Radio Bara.

„Nas dvije radimo dva potpuno različita polja, polazeći od naših kvalifikacija. Ja sam po struci politikolog, specijalnost su mi ljudska prava, te je moj dio posla da ih na način blizak djevojčicama, našim polaznicama, naučim da prepoznaju svoja prava. Da budu svjesna koja im prava pripadaju rođenjem, a zatim da osvijeste kad su im prava prekršena. Moj zadatak je da na tom putu one nauče koji su instrumenti koji postoje da im pomognu da zaštite svoja prava“ objasnila je Jelena Jovanović Marović. Ona je istakla da na radionicama i sama puno nauči o njihovoj kulturi i jeziku, muzici i praznicima.

„Kao psihološkinja, više radim na socijalno-psihološkoj podršci u vidu osnaživanja i osvješćivanja njihovih potreba. Zajedno prepoznajemo koje su potrebe unutar zajednice i uopšte, koje su potrebe mladih u našem društvu, posebno mladih koji su na neki način drugačiji. Dolazimo do toga da su potrebe svih nas jednake, gotovo uvijek su to potrebe za prihvatanjem, bliskošću, ljubavlju i samoaktualizacijom. Prolazimo kroz psihološke radionice i kroz radionice koje se sastoje od prepoznavanja i njegovanja vrednosnog sistema, na koji način su možda neke njihove vrijednosti u ovom društvu ugrožene, kao i o načinima da komuniciraju o svojim potrebama. Kao što je Jelena već rekla, dosta toga i ja učim od naših polaznica. Važno je istaći i koliki je značaj učenja asertivne komunikacije“ ističe psihološkinja Ida Marković.

Jovanović Marović ističe da nastoji da djevojčice nauči gdje su granice i kad ih neko drugi prelazi u komunikaciji. To nije stvar osjećaja, objašnjava ona, već zbilja postoje pravni instrumenti, koji mogu da pomognu da zaštite svoja prava.

„To su djevojčice, možda to u ovom momentu zvuči možda prestrogo, zato je tu Ida koja im pomaže da ove stvari shvate na intuitivnom nivou i da ih osvijeste, kako bi kasnije mogle da osvajaju svoja prava“, smatra ona.

„One treba da postanu svjesne svojih potreba, koliko društvo odgovara na njihove potrebe, koliko one znaju i umiju da ih traže, kao i šta je to što ih u tome sputava. Radimo na prepoznavanju emocija, poput straha. Meni je značajno to što je svakoj od njih majka bila ogromna podrška, kao neko ko otjera strah, zbrine ih i pruži im ljubav. Cilj nam je da kroz susrete dolazimo do raznih saznanja, da bi se ta iskustva integrisala kao njihova životna iskustva, koja će dalje koristiti u traženju prava, institucionalno i na svim drugim nivoima“ ukazala je Marković.

Ove djevojčice, ističe Jovanović Marović, uče na jeziku koji nije njihov maternji, što je prva i velika prepreka koja im onemogućava da se do kraja izraze. Potreban im je neko ko će im u svakom momentu pomoći da bolje razumiju ono što im se predaje.

„Bilo bi lijepo da i mi možemo raditi na tome da upoznamo njihovu kulturu, da im bolje možemo ponuditi i znanja i integraciju u društvo, ali svakako akcenat mora biti na tome da one dobiju pomoć da nas bolje razumiju“ smatra Jovanović Marović.

Marković ističe da se trude da u atmosferi spontanosti, kroz igru, bave važnim temama, a najvažnijim smatra odnos povjerenja koji su uspostavile sa polaznicama.

„Kroz zabavu, pjesmu i igru prelazimo veliki broj tema a da one ne osjete nikakav teret“ potvrđuje Jovanović Marović.

Škurta i Amela Hajruši i Bajramuša Jahja kažu da se lijepo druže, igraju i uče.

„Kroz igru i asocijacije prošle smo čitavu Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a da ih nismo opterećivali detaljima kada je usvojena i ko je za nju glasao, što za suštinu njihovih prava nije bitno“ dodaje Jovanović Marović.

„U početku je bilo stida, kao i sada pred mikrofonom. Onda smo stvorile atmosferu igre, kroz koju smo nešto što svi mi koji nismo pravnici, posmatramo kao suvoparno i teško razumljivo, usvojili na zanimljiv i kreativan način. Geštalt terapija, koja je moj terapijski modul, ističe da iskustvo prethodi znanju. One sada iskustveno uče o svojim pravima, a kroz vrijeme ono što smo naučili kroz igru, integrisaće se u znanje“ objašnjava Marković.