U sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira, pred velikim brojem posjetilaca, sinoć je održano Vidovdansko veče.
Program je zbog jakih udara vjetra održan u hramu, a ne u njegovoj porti, kako je prvobitno bilo planirano.
Skup je blagoslovio i praznik čestitao starješina sabornog hrama protojerej stavrofor Slobodan Zeković koji je kazao da je “Vidovdan naša zavjetna slava – dan u kome proslavljamo spomen svetog velikomučenika kneza Lazara kosovskoga i svih srpskih mučenika i novomučenika koji su nadahnuti vjerom i primjerom svetoga kneza Lazara ispovjedali Hrista raspetoga i vaskresloga i sa vjerom u njega i sa vjerom u vaskresenje, bez straha, to svjedočenje zapečatili i prolivanjem svoje mučeničke krvi i svojim stradanjem, svojom žrtvom, cijeli rod srpski vezali za carstvo nebesko i nerazorivi savez sa Hristom, gospodom našim”.
Potom je pročitao pozdrav i izvinjenje prof. dr Mila Lompara, redovnog profesora Filološkog fakulteta u Beogradu, koji je trebalo da kazuje Vidovdansku besjedu, ali, kako je objasnio, nije mogao da dođe u Bar, jer je morao, na molbu studenata Beogradskog univerziteta, da govori na skupu koji je na Vidovdan organizovan u Beogradu.
Besjedu naslovljenu “O kosovskom opredjeljenju i Crnoj Gori” koju je pripremio profesor Lompar, pročitao je Slobodan Zeković.
“Dinamički potencijal kosovskog opredeljenja, kao jezgra čitave tradicije, postoji unutar Lazareve odluke. Kao što bilježi srednjovekovni ljetopisac, knez Lazar pred Kosovsku bitku kaže: ‘Bolje je nama u smrti podvig, nego u sramoti život’. Ta odluka pokazuje da je u srednjovekovnoj predstavi bilo prisutno herojsko načelo”, napisao je, između ostalog, profesor Lompar, dodajući da kosovsko opredjeljenje podrazumijeva izbor carstva nebeskog kroz podvig, a ne kroz poraz.
“Narodni pjevač je izdvojio situaciju u kojoj Lazar dobija opredjeljujuću poruku – ukoliko želi Zemaljsko carstvo, on treba da učini juriš na Turke i pobijedi u bici, a ukoliko, pak, želi Nebesko carstvo, on treba da sazida crkvu Lazaricu. I knez Lazar odgovara klasičnim riječima narodne tradicije – ‘Zemaljsko je zamalena carstvo, a Nebesko uvijek i dovijeka’.
To slijedi, piše dalje Lompar, i narodna tradicija i Njegoš.
“Da je motiv sijanja Lazareve krune važan u Njegoševom pjesništvu, pokazuju i početni stihovi Lažnog cara Šćepana Malog: ‘Veseli se prahu Nemanjića, / Nemanjića i Grebljanovića, / Jer će vaše krune zasijati’, navodi profesor Lompar, dodajući da je Njegoš kao metafizički pjesnik poetički nužno usvojio i nebesku i zemaljsku dimenziju kosovskog opredjeljenja i nije ga mogao svesti samo na herojski (obilićevski) momenat. Njegoš je, u skladu sa poetikom romantizma dinamizovao Lazarevo opredjeljenje, postavivši smisaoni naglasak na obilićevski momenat, ali je on to mogao, tvrdi Lompar, zato što je upravo taj momenat postojao u Lazarevom (kosovskom) opredjeljenju.
“Tako se”, smatra profesor, “obrazuje unutrašnja veza između ‘Gorskog vijenca’ i ‘Posvete prahu oca Srbije’ koja mu prethodi: kao što Posveta prethodi ‘Luči mikrokozmi’, kao što epigraf određuje nešto bitno u ‘Noći skupljoj vijeka'”.
“Kao što je kosovska formula došla iz dubine vjekova, tako će promijenjenih naglasaka”, zaključuje profesor, ’nastaviti da postoji u vijekovima koji dolaz“.
“Ona svjedoči o neprekinutoj vezi kosovske tradicije i Njegoša, dakle o temeljnoj tradiciji Crne Gore”, napisao je na kraju, profesor Lompar.
U programu koji je uslijedio nastupili su: Hor Svetog Jovana Vladimira, pod dirigentskim vođstvom profesorice Maje Basarab, Pjevačka grupa “Darovi sv. Jovana Vladimira”, KUD “Sveti Jovan Vladimir” i Dječji hor barske vjeronauke.
