Već mjesecima, ako ne i godinama, jedna od glavnih tema u Baru je mogućnost ponovnog stvaranja “velike” jedinstvene Luke Bar, kroz spajanje danas odvojenih preduzeća “Luka Bar” AD i “Port of Adria”, bivših “Kontejnerskih terminala”. Međutim, za sada od toga nema ništa.

Iako se u medijima često pisalo da je Vlada na korak od kupovine “PoA”, čime bi se došlo na korak od realizacije ove ideje, Ministarstvo pomorstva je nedavno saopštilo da država Crna Gora “trenutno nije zainteresovana” za kupovinu većinskog paketa akcija u “Port of Adria”, jer je ponuđena cijena u velikoj nesrazmjeri sa stvarnim stanjem firme.

Nisu naveli koliki su iznos tražili u kompaniji “Global Ports”, koja je većinski vlasnik turski “PoA”, ali su, istakli su, finansijski uslovi takvi da ne odgovaraju realnom stanju na terenu.

Izvršni direktor Luke Bar Ilija Pješčić je prije nekoliko dana izjavio “Vijestima” kako je “dugoročna perspektiva cijele luke veoma pesimistična”.

“Vrijeme je pokazalo veoma pogrešan potez pojedinaca iz Vlade Crne Gore 2008. godine. Ljudi koji su kreirali plan da se razdvoji jedna kompanija na dvije, pa i samih poslanika koji su podržali tada ovaj ‘privredni zločin’, sve je to uticalo da sada imamo neizvjesnu budućnost za obje kompanije”, kazao je Pješčić.

Predsjednik Odbora direktora Luke Bar Dušan Masoničić je istog mišljenja. Za Bar Info i Radio Bar ističe da je “taj potez iz 2008. godine uzrokovao mnoge, velike i teško rješive probleme”.

“Projekat Luke je predvidio jednu cjelinu, kako je i napravljena, infrastrukturuno i energetski povezana. Sada imamo stanje kakvo imamo, i ono nije dobro, prvenstveno iz razloga što je Luka Bar građena kao jedan organizam. Sada imamo dvije, usudiću se reći, teško funkcionalne cjeline, i to stvara probleme. Organizam bez srca i obratno ne može, a Kontejnerski terminal je bio srce nekadašnje luke”, objašnjava Masoničić.  

Za naše medije je jasno objasnio sa kakvim se problemima susrijeću obje kompanije tokom poslovanja, naročito Luka Bar, ilustrujući to fotografijama razgraničenja koje objavljujemo.

“Glavna trafostanica se nalazi u koncesionom području druge kompanije, što samo po sebi otvara nova pitanja. Vodovodni sistem, drenažni sistem, saobraćajnice, željeznički kolosjeci, sve je to planirano da bude dio jedinstvenog sistema, što sada nije slučaj. Pošto je, shodno izvršenoj teritorijalnoj podjeli AD ‘Port of Adria’ ogradio svoje koncesiono područje, čime je narušen projektovani (integralni) sistem lučkih drumskih i željezničkih saobraćajnica, Luka Bar ne može da korististi dio pružne infrastrukture koja vodi do skladišta bez dozvole drugog operatora. Takođe, imajući u vidu činjenicu da Luka ne može da koristi sve saobraćajnice koje su izgrađene u sistemu, imamo značajno veći utrošak energije, veće troškove i veće izazove u procesu dekarbonizacije”, kaže Masoničić.

Napominje da 2008. godine nije izdvojen samo Kontejnerski terminal, već i još neki djelove Luke koji i danas funkcionišu odvojeno (poslovi priveza i odveza brodova, pilotaža, tegljenje brodova), dok su neki vraćeni u sistem (informatika, obezbjeđenje).

Po njemu, realnost spajanja dvije kompanije u jednu jedinstvenu “u ovom trenutku nije na zavidnom nivou, posebno ako imamo u vidu finansijski aspekt”.

“Smatram da bi ponovno uspostavljanje jedinstvenog sistema otvorilo nove perspektive i mogućnosti za povišenje stepena iskorišćenosti postojećih i razvoj novih lučkih kapaciteta. Zaključno, pošto Luka Bar ključno zavisi od infrastrukture koja je povezuje sa zaleđem, siguran sam da bi njenim unaprjeđenjem i perspektiva Luke bila puna optimizma. Dodatni razlog za to može biti i očekivani ekonomski razvoj zemalja iz lučkog gravitacionog područja, što treba da bude praćeno povećanim intenzitetom uvoza/izvoza roba”, kategoričan je Masoničić.

Zaključak je jasan čak i laicima: ako želi da bude konkurentna okruženju, Luka Bar mora ponovo zasijati punim sjajem, bez poteškoća koju nosi prostorna i sistemska ograničenost.

To se, očigledno je, može omogućiti tek kad ova ili neka od narednih Vlada ponovo preuzme “Port of Adria”, kompaniju koju je turski investitor 2014. godine kupio za samo osam miliona eura od države (62 odsto akcija u tadašnjim “Kontejnerskim terminalima”, nakon čega je firma preimenovana). A kad će se to desiti, niko ne može znati.