Sinoć je, u organizaciji Nacionalnog savjeta Muslimana Crne Gore, u Kući maslina održana promocija “Ja sam Alen”, potresna ispovijest autora Alena Muhića koji je začet kao žrtva silovanja tokom rata u BiH.

Sa autorom je razgovarao Sabrija Vulić, koji je na početku istakao da je veče posvećeno temi koja prevazilazi sve granice, temi čovjeka i njegove sudbina. Posebno je zahvalio profesorici Jasmini Rabrenović, članici NVO Žene Bara, čija je ideja bila da se ova promocija organizuje i Kući maslina, u kojoj je promocija održana.

“Smatramo da je savremena Crna Gora jaka onoliko koliko su jaki njeni odnosi – odnosi povjerenja, uvažavanja i međusobnog poštovanja. Danas moramo graditi instituciju građanina, ali u pravom smislu te riječi. Građani, koji će poštovati svoju državu, njene institucije, druge građane bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Puna su nam usta građanina, ali samo deklarativno. Kad pređemo u torove postanemo najgori nacionalisti, spremni na sve najgore u odnosu na onog drugačijeg.

Knjiga ‘Ja sam Alen’ nije samo autorska ispovijest. Ona je svjedočanstvo o identitetu, pripadanju i teretu istorije koji pojedinac nije birao. Ona govori o hrabrosti da se traži istina, da se ostane dostojanstven, uprkos težini okolnosti i da se uvijek gleda prema budućnosti.

Jedna od najvažnijih poruka ove knjige jeste pomirenje. Zato je večeras Alen sa nama. Ako ste očekivali nešto drugo, pogriješili ste. Alen nam šalje poruku tolerancije, razumijevanja, praštanja na osnovu svog iskustva.

Pomirenje ne znači zaborav, niti potiskivanje. Ono znači razumjeti da je bol postoja, priznati ga, ai dalje graditi mostove – da se slična bol nikada ne ponovi”, kazao je Vulić.

Alen  je rođen 1993. godine, u vihoru ratnih dešavanja, bio je, u početku, dijete sa dva imena. Imao je sreću da su ga usvojili i podizali ljudi koji su ga vaspitali u duhu ljubavi i poštovanja i koji su činili sve što je u njihovoj moći da ga zaštite od stigme djeteta rođenog iz ratnog silovanja.

Ipak, na jedan od najružnijih načina je saznao ko je.

“Imao sam desetak godina, saznao sam to u školskom dvorištu, kad je taj dječak rekao da sam četničko kopile, da su me našli u kontejneru… Od svih stvari koje sam čuo, mene je najviše pogodilo to da sam nađen u kontejneru i da ne živim sa svojom porodicom. Otišao sam kući Muharemu i Adviji, počeo sam da plačem, prisjetio se Alen.

Na teška pitanja oni su mu odgovorili ljubavlju i ubjeđivanjem da je njihov ne po krvi, ali po srcu sigurno.

Alenova potraga dovela ga je do roditelja, s kojima susrete opisuje u knjizi, ali i do kontakta sa drugom djecom začetom tokom ratnih silovanja. Rasijani su, kaže, po čitavom svijetu, od regiona pa do Amerike i Gaze.

Potraga za istinom, pravdom i dostojanstvom prepoznata je van granica Bosne i Hercegovine, pa je Alen dobitnik više međunarodnih priznanja. Njegova potraga za istinom i aktivizam rezultirali su time da su djeca iz zločina ratnog silovanja prepoznata u Bosni i Hercegovini, a nada se da će tako biti i u Republici Srpskoj.

Iako zvanični podaci govore o tri hiljade djece, on je decidan da ih je mnogo više, 15 do 20 hiljada. Ipak, zbog stigme, straha od odbacivanja i nerazumijevanja, mnogi ne žele da izađu u javnost, a bolnu istinu, često, ne kažu ni svojim životnim partnerima ni djeci. Upravo da se ne bi stvorila transgeneracijska trauma, Alen je ispričao ovu bolnu i tešku prču.

Ovaj hrabri, mladi čovjek, sinoć je imao vremena i volje da odgovara na pitanja publike, još jednom podsjetivši na važnost pomirenja, tolerancije i ljudskosti.

Promocija jedne od najtraženijih i najintrigantnijih ex-Yu knjiga  održana je i u Podgorici, noć ranije. Knjiga je promovisana u Hrvatskoj, a u planu je i promocija u Srbiji.