U Bijelom Polju je održan naučni simpozijum “Vijek i po Avda Međedovića”, na kome je zapaženo predavanje održao Baranin, dr Milun Lutovac.

Događaj je bio posvećen obilježavanju 150 godina od rođenja najvećeg bošnjačkog epskog pjevača i jednog od najznačajnijih nosilaca svjetske usmene epike, gdje su brojni profesori, istraživači i stručnjaci iz regiona predstavili izlaganja, radove i nove poglede na život, poetiku i značaj Avda Međedovića.

Dr Milun Lutovac je u radu “Poetska  enigma  Polimlja” pored ostalog naveo da “rodni kraj originalnošću i specifičnošću nadahne darovitog čovjeka, a on ga onda kroz kreativni proces, sličan alhemičarskom traganju za zlatom, izlije u riječ i melodiju, jezik i sliku, ugrađujući ga tako u beskrajni   mozaik svijeta”.

“Od tog trenutka on i njegov zavičaj postaju dio univerzalne priče o čovjeku i njegovom trajanju pod  zvijezdama. Moglo bi se reći da je zavičaj zagonetne poetske inspiracije u Crnoj Gori – Polimlje, a Bihor i Lim – njen mogući ključ. Parnasovski kod ovog zagonetnog podneblja, koji je opstajao kao tipac trava, jabuka divljaka i drenov cvijet,pored plejade, za ovaj rad odabranih stvaralaca: Avda Međedovića, Rista Ratkovića, Radovana Zogovića, Mihaila Lalića, Ćamila Sijarića, Dušana Kostića i drugih potvrđuje se i svojom osobenošću, egzotikom, netaknutom prirodom, ali i protivrječnostima, hronotopičnim shvatanjima i životom. Od civilizacijskih slojeva: ilirsko-rimskog, vizantijsko-hrišćanskog, romansko-germanskog, unutar kojih je udisalo i izdisalo svoj vakat, Polimlje  je najdublje zahvatalo iz oponetnosti i prožimanja orijentalno-islamske i slovensko-pravoslavne  tradicije i kulture. Pandan civilizacijskim slojevima, kojima  je, kao i akustičnim plaštom: žubor voda, romor gora, pjesme kiša… ogrnut čitav ovaj kraj, su tradicija i folklor, velovi na čovjeku i u čovjeku, kojima se prekriva i štiti od tuđina, a nerijetko i od sebe sama”, rekao je dr Lutovac.

Po njegovom mišljenju, Polimlje je oslikano “u bezbroj svojih oblika: od ljepote i sjaja prirode, gestova čojstva i junaštva, preko gorčine sirotinjskog tavorenja i tame oko čovjeka (i u njemu), do prikaza  nečovještva, terora, nasilja i zlodjela”.

“Tom takvom živopisu nije odoljela ni oralno-formulaciona teorija koja je bila zasnovana na radu Milmana Perija i Alberta Lorda sa narodnim pjevačima poput Avda Međedovića, u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori tokom prve polovine XX vijeka. Teorija usmene formulacije kojom se dokazuje da usmeni pjevač ne recituje fiksni tekst napamet, već u svakoj interpretaciji iznova stvara pjesmu koristeći posebne formule (‘građevinske blokove’). Formula pjevaču služi kao ‘prva pomoć’ tokom pjevanja. Umjesto da smišlja novu frazu u stihu, pjevač automatski ubacuje gotovu formulu koja se uklapa u ritam (metar) stiha. Kod Avda Međedovića tako imamo fraze poput: ‘na konju se viju silovitu’ ili ‘svojoj kuli na bijelom vrancu’… sve u službi čula sluha, gdje nikome više nije važno da li je vranac bijel ili crn. Analogno sa  Homerom imamo primjere upotreba fraza: ‘brzonogi Ahilej’ ili ‘Atena, boginja svetlooka’. Dakle riječ je o tematskom obrascu (šablonu) koji se ponavljaja  kao da pjevač ne prati i pamti svaku izgovorenu reijč, već misli o događaju koji slijedi, u nizu… Takva funkcija omogućava narodnom pjevaču da, kada je pokrenut jedan događaj, pokrene cio niz povezanih radnji sa njim, čime dobija na vremenu da osmisli nastavak radnje. Centralna teza je da epski pjevač stvara svoje djelo u trenutku izvođenja. Dakle, ne postoji ‘originalna verzija pjesme! Svako pjevanje je novo stvaranje“, kazao je dr Lutovac.

Dr Lutovac se posebno dokazao poznate priče o druženju Međedovića i harvardskog profesora Milmana Parryja

“Kako objasniti kad Parry kazuje Avdu Međedoviću pjesmu od 2.294 stihova, koju je prethodno zapisao od nekog drugog pjevača, a Avdo, odmah nakon slušanja, pjeva uz gusle proširenu na 6.313 stihova, nego majstorstvom i  velikim narodnim darom ‘ukrašavanja’ (kako je to  Avdo znao da kaže za ‘kićenje’ stiha). Homer je bio poput Avda. Vjerovatno je bio jedan od posljednjih i najboljih pjevača u svojoj tradiciji, majstor formula i tematskih obrazaca. Upravo zahvaljujući Avdu Međedoviću, arhivirana građa sa Harvarda, poznata kao ‘The Milman Parry collection’, postala je temelj za razumijevanje usmene književnosti širom svijeta.”, zaključio je dr Lutovac u radu “Poetska enigma Polimlja” koji će biti u cjelini objavljen u zborniku simpozijuma.