Tekst koji prenosimo predstavlja analitički osvrt publiciste Bojana Obrenića na novu Strategiju nacionalne bezbjednosti Sjedinjenih Američkih Država, objavljenu krajem 2025. godine. Autor ukazuje na promjenu američkog pristupa Balkanu i Crnoj Gori, sa vrijednosno demokratskog na isključivo interesni.

U kontekstu Bara spominju se projekti koji bi mogli dugoročno uticati na razvoj grada i šireg primorja, prije svega ideja o LNG terminalu, ali i infrastrukturni i digitalni projekti koji se razmatraju u okviru nove geopolitičke realnosti.

Tekst prenosimo integralno:

Kada je u decembru 2025. godine Bijela kuća objavila novu Strategiju nacionalne bezbjednosti, u Podgorici su pojedini odahnuli jer se region ne pominje kao „žarište“, ali su pažljiviji analitičari uočili tektonsku promjenu: Vašington više ne zanima kako glasate, već šta nudite na tržištu.

Za Crnu Goru, ovo znači prelazak iz faze „miljenika demokratije“ u fazu „strateškog energetskog čvorišta“. Evo tri ključne tačke kroz koje će se, prema mom mišljenju, nova američka strategija prelamati preko naših leđa:

​1. Bar kao „Energetska tvrđava“

​Strategija iz 2025. eksplicitno naglašava energetsku dominaciju kao stub bezbjednosti. U tom kontekstu, projekat LNG terminala u Baru više nije samo ekonomska tema, već imperativ američke nacionalne bezbjednosti.

​Šta to znači za nas? Američki pritisak na Vladu da se Bar pretvori u ulaznu tačku za tečni gas biće ogroman. Za Vašington, protivljenje lokalne zajednice ili ekoloških aktivista biće viđeno ne kao demokratski proces, već kao prepreka strateškom potiskivanju ruskog uticaja. Crna Gora se ovdje ne pita „da li“, već „kada“. Isti princip će se primjenjivati i na jadransko jonski autoput i veliku ẓ̌elju američkog Behtela da gradi taj autoput. I data centar, naravno.

​2. Kraj friziranja reformi

​Nova doktrina napušta „agendu širenja demokratije“. Ako ste očekivali da će SAD i dalje biti glavni policajac koji insistira na svakom zarezu u reformi pravosuđa, strategija vas razuvjerava.

​Drugim riječima , Vašington će tolerisati unutrašnje političke turbulencije u Crnoj Gori sve dok je spoljnopolitički kurs jasan – NATO lojalnost i ekonomska otvorenost za američki kapital. Rizik je jasan: slabljenje fokusa na institucije može ojačati lokalne autokratske tendencije, jer će „stabilokratija“ ponovo postati valuta kojom se plaća podrška Bijele kuće.

​3. „Tvrda ljubav“ unutar NATO-a

​Strategija uvodi pojam „fer podjele tereta“. Crna Gora, koja je godinama uživala u „kišobranu“ bezbjednosti, sada se suočava sa zahtjevom za drastičnim povećanjem vojnog budžeta (cilja se na 3-5% BDP-a u narednim godinama).

​Finansijski udar: Za malu ekonomiju poput crnogorske, ovo je izazov. SAD će nas tretirati kao „kredibilnog partnera“ samo ako kupujemo njihovo naoružanje i tehnologiju. Pitanje sajber bezbjednosti (5G mreža) postaje eliminatorno – saradnja sa kineskim kompanijama u ovoj oblasti sada se u dokumentu iz 2025. tretira kao direktan neprijateljski čin protiv SAD.

​Crna Gora u 2026. godini ulazi u eru u kojoj se lojalnost dokazuje ugovorima, a ne rezolucijama. Nova strategija nam nudi priliku da postanemo energetski bitni, ali po cijenu potpunog usklađivanja sa američkim komercijalnim interesima.

Više nismo „zapadni partner u razvoju“, već „partner u poslu“ – a u poslu, kao što znamo, nema emocija, samo interesa.