Priča počinje krajem XVII i početkom XVIII vijeka, još za vrijeme osmanske vlasti, dok se Bar zvao Antivari. Od Ilira u X vijeku, preko Rimljana i Mlečana, hamame u Baru početkom 1700. godine prve grade Osmanlije.
Tursko kupatilo u Baru postoji skoro tri vijeka i predstavlja jedno od značajnijih ostataka iz perioda vladavine Osmanlija na ovim prostorima. Prostorija sa zagrijanim kamenom i visokom temperaturom u našem gradu opstaje kao funkcionalna skoro čitav vijek, dakle sve do kraja XIX vijeka i ne, nije u sklopu ni jednog hotelskog kompleksa, već se nalazi među zidinama Starog grada.
Migracijom stanovništva iz Starog grada prema obali, tačnije današnjem Baru, ali i promjenom načina života, hamam biva napušten, a dodatno ga uništava razorni zemljotres 1979. godine. Vodeći računa o očuvanju istorije ovog podneblja, u sklopu obnove nakon zemljotresa, gradske vlasti nisu izostavile ni hamam u Starom Baru. Hamam u starom gradu danas postoji, ali kao kulturno-istorijski spomenik i arheološko nalazište. Osim funkcije koju je nekad imao, hamam ima sve ostale elemente: zidove, svodove, kupolu, raspored prostorija, kako za hladnu, tako i za toplu vodu, jasno je označen. Razlog zbog kojeg hamam nije u funkciji je zaštita kulturnog dobra, pa bi puštanje struje, grijanja, dovoda i odvoda vode, napravilo veću štetu nego korist.
Osim za opuštanje, uloga hamama je imala i zdravstveni značaj, ali i kulturni i sociološki – ljudi se tu okupljaju i radi druženja. Treba naglasiti da su u sklopu hamama bila i kupatila i toaleti.
Pošto opet dolazimo do zaključka da nismo privredni, već turistički grad, postavlja se pitanje gdje su danas javni toaleti u Baru. U razgovoru sa građanima Bara, većina je rekla da zna za jedan jedini koji nije mobilan i nalazi se na gradskom Šetalištu, na ulazu u Šušanjsku plažu. Ima i onih koji ni za njega nisu znali. Pretpostavka je da je razlog tome, što ih nema dovoljno, kako fiksnih, tako ni mobilnih. Da li stoje negdje sakriveni, pa se pojave samo pred novogodišnje koncerte, Maslinijadu ili manifestaciju “Ljeto sa zvijezdama”, vrijeme će pokazati. Svakako je evidentno da bi njihovo postavljanje bilo od koristi u gradskom jezgru, ali i Sutomoru, Virpazaru, Velikom Pijesku, Starom Baru i Utjehi.
Na ovu tematiku nadovezuje se dugo iščekivani gradski (olimpijski) bazen u Baru. Kada na navigaciji kucate “bazeni i kupališta u Baru”, ona vas još uvijek šalje na hotele i privatne spa centre, a ne na gradski bazen. Godine 2024. izabran je najbolji idejni projekat, 2025. godine je raspisan tender, tada se radilo na projektno-tehničkoj dokumentaciji, a druga polovina 2026. je planirana za početak same gradnje. Osim olimpijskog bazena, kompleks bi trebao da sadrži pomoćni i vanjski bazen, a takođe i svlačionice, toalete, kafiće i markete.
Hronološki gledano od XVIII vijeka pa sve do danas, javna kupališta i toaleti, kako zbog migracija, privatizacija, načina života, ili možda nečeg drugog, drugačije se koriste.
U kojem smislu smo nazadovali, stagnirali, a u kojem napredovali, pokazaće budućnost, a do tada sreća je da preko ljeta imamo more, preko zime hotele, a za ostale potrebe, najbliže kafiće i restorane.
