Gost Radio Bara u prijepodnevnom programu bio je profesor Maksim Lutovac, dugogodišnji direktor barske Gimnazije i, kako ga je najavila Brankica Mandić, koja je s njim razgovarala, istaknuti intelektualac, pisac, nacionalni majstor u šahu, uvaženi sugrađanin…
Profesor Lutovac provodi ove “korona dane“ u porodičnom domu sa suprugom, a porodica ih, kaže, štiti i pomaže svim i svačim što može u ovoj situaciji. Našao je zanimanje u rekonstrukciji “Šahovskog vijenca“, knjige koja ga je proslavila ne samo među šahistima. Za tu knjigu je, recimo, veliki Svetozar Gligorić rekao da je “nešto kao šahovska Biblija“. Planira da je, nakon završetka ove pošasti, objavi ponovo, nešto izmijenjenu i sa dodatkom o posljednjih 20 godina šaha u Crnoj Gori i svijetu.
Na pitanje da li se plaši korone, s obzirom da pripada rizičnoj grupi (u maju puni 84 godine), odgovorio je da se ne plaši, iako spada u totalno rizičnu grupu, ali ne zato što je junak.
“Mnogi su me već to pitali i moj odgovor je odgovor mog zavičaja koji sam čuo od starijih ljudi: Ja sam se dosta najeo kačamaka! Samo se plašim za ovu mlađu generaciju.
Duboko sam već otišao u vrijeme i doživio svakakva čuda, ali ovo je neviđeno čudo koje je iznenadilo ne samo pojedince, nego i čitav svijet. Sjećam se jednog nevjerovatnnog događaja od prije mnogo decenija. Ekipa ‘Berana’ u šahu išla je na meč sa ‘Pljevljima’ i na granici pljevaljskog područja sačekala nas je policija i medicinska ekipa koja nas je tu na licu mjesta vakcinisala protiv variola vere. Ta variola vera je u tamošnjem narodu prošla gotovo nezapaženo iako je Goran Marković o njoj snimio i igrani film. Više je ostao u sjećanju podvig dr Branka Zogovića, tadašnjeg direktora beranske bolnice, koji je, čim je čuo da se variola vera pojavila na Kosovu, naredio da se na put na Čakoru navale velika bukova debla, da se spriječi komunikacija. Kad su ga pozvali u Podgoricu, na ‘ribanje’, odbrusio je političarima da oni vode računa o politici a on će o zdravlju. Srećom, danas vidim da pored političara, koji su presudni iz mnogih razloga, brigu o ovoj epidemiji vode zdravstveni radnici. Jedini je problem u svemu tome što ne znaju kakve će rezultate dati njihov rad, jer je korona potpuna enigma“, kazao je Lutovac.
Profesor Lutovac je na pitanje šta poručuje svojim bivšim đacima, kazao:
“Nemaju čega da se plaše, ali moraju da se čuvaju i da budu maksimalno racionalni, jer ova epidemija daje mnogo iznenađenja i može da ugrozi život svakog pojedinca, od djeteta do starca. Dakle, ne treba da se plaše, ali moraju da se povuku kod svojih kompjutera, lap topova, kao i telefona, koje i inače ne ispuštaju iz ruku, a držali ih u sobi ili na obali mora sve im je isti đavo. Ova situacija me pomalo asocira na Diogena, velikog filozofa Antike, koji je živio u buretu. Ponekad bi izlazio u lijep dan sa svijećom i kad su ga ljudi pitali šta će mu svijeća kod toliko sunca, odgovarao je da traži čovjeka. U ovoj krizi treba biti čovjek i tražiti čovjeka, ali mi se čini, i zbog toga sam i srećan, da je ljudskost na djelu. Date su velike i časne donacije za borbu protiv virusa, a vrlo organizovano se ponašaju i država i opštine. U čitavoj ovoj priči jedina je prepreka naš mentalitet, starih ‘junaka’ koji ne priznaju nikoga do Boga.
Poruka mojim đacima jeste da budu onakvi kakvi su nekad bili, daroviti i pametni, i da vuku prave poteze, onakve kakve je moj prijatelj Ljubo Živković nekada vukao u šahu.“
