Opština Bar povodom 8. marta sugrađankama poklanja koncert Jelene Tomašević. Uoči nastupa, Jelena je u maniru pravih profesionalaca, izdvojila vrijeme za razgovor za Radio Bar i Bar Info.

RB/BI: Prije svega, dobro došli u Bar. Ovo, naravno, nije vaš prvi nastup u našem gradu.

Tomašević: Nije, nekoliko puta sam imala koncerte u Baru, na šetalištu. Ovo mi je prvi put da nastupam u Domu kulture. Pjevala sam i na osvećenju hrama.

RB/BI: Muzikom se bavite od djetinjstva, razgovor bi potrajao kada bi nabrajali sve nagrade koje ste osvojili, kao dijete i kasnije. Nastupali ste na Pjesmi Evrovizije, pjevali na sceni sa svjetski poznatim pjevačima. Osim kvaliteta, što je još potrebno da bi se uspjelo i koliko se vaš posao razlikuje od onoga što ste kao dijete zamišljali?

Tomašević: Kad si mali, misliš, najljepše je pjevati, što i jeste, i da je to sve. Tek kad se zakorači u svijet javnog života, shvati se koliki je to teret i pritisak u isto vrijeme. Na početku karijere ne znate mnoge stvari, učite u hodu, sve vas pogađa, što god da vam kažu, kome god da se ne sviđate a kaže nešto ružno, to vas pogodi. Poenta priče je da zadržite dijete u sebi i ljubav prema muzici, jer ovaj posao ima i ružne i lijepe stvari. Ružne su to što morate da se nosite sa sudom možda i nekih nebitnih ljudi, novinara koji sebi daju za pravo da pišu naslove koji apsolutno nemaju veze sa istinom. Hvala Bogu, oni su u manjini. U svakom poslu postoje dobri i manje dobri ljudi, ali ja uvijek gledam dobru stranu kod ljudi i trudim se da što jasnije gradim svoje odnose, da bi bili kvalitetni. To je druga strana medalje, koju ovaj posao nosi. Uz rad, pjevanje, trud, upornost, uz ustajanje kad se padne, kad ne prođete kako ste očekivali ili pjesma ne prođe kako ste željeli, ako ne pobijedite na nekom festivalu. Bitno je ići naprijed i biti istrajan. Ja sam prije neki dan imala virus, prošao je, čujete da malo nazalno govorim ali ću dati sve od sebe da večeras blistam, da moja publika to ne osjeti.

RB/BI: Sarađivali ste sa brojnim umjetnicima, koga biste izdvojili?

Tomašević: Sa Borom Dugićem sam sarađivala u djetinjstvu, sa Sonjom Perišić dok sam bila u “Abraševiću” u Kragujevcu i to su bili moji prvi muzički koraci. To su prve javne ličnosti iz svijeta izvorne muzike koji su imali uticaja na mene. Zatim kasnije u “3K duru” upoznala sam mnoge javne ličnosti: Točka (Radomir Mihailović), Tanju Jovićević, Kornelija Kovača, Vlada Georgieva. Sa mnogima od njih sam sarađivala. Sa Georgijevim sam pjevala u pratećem bendu godinu dana. Sarađivala sam sa Kornelijem Kovačom i njegovim ćerkama, sa grupom “Biber”, sa kojom me je Kornelije povezao. Kasnije, znate kako se odvijao moj muzički život: 2005. godine sam potpisala ugovor sa Željkom Joksimovićem i njegovom produkcijskom kućom, krenula da snimam album, pobijedila na Beoviziji sa pjesmom „Jutro“. Prošle godine smo slavili 20 godina od tada. To su stvarno neke prelijepe stvari i kada se osvrnete na sebe imate lijepu priču, iako je bilo i neuspjeha. Ipak, kad znaš što je suština, zbog čega se baviš ovim poslom, sve to prevaziđeš. Imam lijep odnos sa kolegama, voliim da se družim sa njima, da mi dođu na koncerte. Ja volim da idem na koncerte svojih kolega, da ih podržim, to je lijepa stvar koju se trudim da njegujem.

RB/BI: Pjevali ste na sceni sa veoma moćnim glasovima?

Tomašević: Za moju dušu, moj najljepši nastup u životu bio je sa maestrom Andreom Bocellijem u Beogradu i u Abu Dabiju, 2022. godine. To nije bilo takmičenje, festival ili neki jako bitan događaj, a opet, meni je najveći na svijetu. Maestra Bocellija pratim odavno, a 2005. ili 2006. sam ga slušala u beogradskoj “Areni”. Tada je nastupao sa simfonijskim orkestrom. Bukvalno sam u publici plakala od ljepote njegovog glasa, a onda sam pomislila: „Bože, kako bi bilo ukrstiti glas sa ovim čovjekom?“ Eto, poslije 17 godina to se obistinilo. Meni je to bilo nešto posebno u životu, iako je Evrovizija imala najviše uticaja na moju karijeru. I saradnja sa Željkom Joksimovićem, cio album „Panta rei“ gdje se ne zna koja je pjesma veći hit. I danas, kad pjevam „Jutro“, „Košavu“, „Okeane“, „Med i žaoku“, „Panta rei“ ljudi su oduševljeni i pjevaju sa mnom.

RB/BI: Kad smo kod Evrovizije, što mislite o ovogodišnjem predstavniku?

Tomašević: Moram da kažem da svakog našeg predstavnika uvijek javno podržim i poželim mu sreću, jer znam koliko je meni značilo kada sam predstavljala Srbiju na Evroviziji 2008. godine. Nije me mnogo kolega javno podržalo, tako da i dan-danas pamtim one koji su me podržali i kad ih vidim ugriju mi srce. Znam koliko je to velika stvar, pogotovo za nekoga ko tek počinje karijeru. Nebitno je da li bismo mi tu muziku slušali privatno ili ne, ono što svaki predstavnik kod mene ima je podrška – da što bolje prođe, da se što bolje plasira, da što dostojanstvenije predstavi našu zemlju. I ovim klincima iz Niša, grupi „Lavina“ želim sve najbolje.

RB/BI: Koja Vam je omiljena pjesma?

Tomašević: Ne mogu to da odvojim. Imala sam periode kad sam neku pjesmu možda više voljela. Onda, sljedeći put je to neka druga, pa treća, tako da nemam neku posebnu. Sve ih volim. Zavisi i od koncerta do koncerta, nećete vjerovati, na iste pjesme ljudi različito reaguju.

RB/BI: Ipak, da li je neka od njih bila prekretnica u vašoj karijeri?

Tomašević: Svakako je to pjesma „Jutro“ i pobjeda na Beoviziji 2005. godine i moj početak saradnje sa Željkom. Poslije toga, velika prekretnica je „Oro“ sa kojim sam osvojila šesto mjesto na Evroviziji. Te dvije pjesme su napravile zaista veliki preokret, skrenule ogromnu pažnju na mene i mnogo mi pomogle da dalje gradim svoju karijeru. 2015. godine je izašao album „Ime moje“. Pjesma „Ime moje“ je jako, jako voljena i slušana.

RB/BI: Uprkos virusu, spremni ste i orni za večeras. Što biste poručili publici koja će vas slušati večeras? Kako se osjećate, kakvu energiju nosite?

Tomašević: Zajedno proslavljamo ljubav i život i radujemo se malim stvarima. To su ovakvi susreti, koji nisu tako česti, zato mislim da svaki momenat je važan. Mi u susret Danu žena, možda ćemo biti jedni od prvih koji ćemo ga proslaviti, pošto još nije 8. mart.