Na svjetski Dan borbe protiv glaukoma 12. mart, na Oftalmologiji Opšte bolnice Bar, zainteresovanim pacijentima biće mjeren intraokularni pritisak. Na taj način će se vršiti skrining ovog očnog oboljenja. Zainteresovani mogu da se prijave pozivom na broj centrale Opšte bolnice (030/342-333) kako bi ih spojili sa očnom ambulantom. Pregledi se zakazuju u utorak i srijedu, 10. i 11. marta u periodu od 13 do 14 sati. Sa oftalmološkinjom dr Zanom Klimenta, razgovarali smo o faktorima rizika i učestalosti ovog oboljenja koje se naziva i „tihi ubica vida“.

Dr Klimenta najavljuje da će upravo na svjetski Dan borbe protiv glaukoma, u četvrtak 12 marta, od 8 do 14 sati, građanima koji su zainteresovani, aplanacionom tonometrijom mjeriti intraokularni pritisak. Na taj način vršiće se skrining rizičnih grupa.

RB/BI: Šta je glaukom i da li za ovu bolest ima lijeka?

Dr Klimenta: Glaukom je hronična optička neuropatija koju karakteriše propadanje vidnog polja, za koje je odgovorno oštećenje vidnog živca. Glavni faktor rizika jeste povišen intraokularni pritisak.

RB/BI: Je li on posljedica povišenog krvnog pritiska?

Dr Klimenta: To je jedan od faktora rizika, iz grupe vaskularnih faktora rizika, ali on uglavnom nastaje kao posljedica otežanog oticanja očne vodice kroz strukture komornog ugla. U rjeđim slučajevima može nastati kao posljedica hiperprodukcije očne vodice.

RB/BI: Koji su faktori rizika za nastanak glaukoma?

Dr Klimenta: Faktore rizika za nastanak glaukoma možemo grubo podijeliti u tri grupe – na demografske, okularne i vaskularne. Demografski faktori rizika bili bi ti da se on češće javlja kod starijih osoba, naročito kod starijih od 60 godina. Češći je kod osoba crne rase, šest do osam puta u odnosu na bijelu rasu. Porodična anamneza – interesantno je da kod najčešćeg oblika, primarnog glaukoma otvorenog ugla ili simpleks glaukoma, postoji u nekih pedeset odsto slučajeva pozitivna porodična anamneza, odnosno da je neko od prvih srodnika imao glaukom, pa je to jedno od obaveznih pitanja u svakodnevnoj oftamološkoj anamnezi. Prevalenca je češća kod osoba muškog pola (3,4% ) u odnosu na 2,1% u kod žena. Okularni faktori – među njima, kao značajnu refraktivnu grešku, ističem miopiju. Jedan od faktora je povišeni intraokularni pritisak, zatim debljina rožnjače. Tu su i vaskularni faktori rizika: kardiovaskularna oboljenja, među njima angina pektoris, hiperteznija, cerebrovaskularne bolesti, dijabetes… Interesantne su i epizode nokturalne hipotenzije. Ima dosta pacijenata sa hipertenzijom, i ako se kod njih javi nokturalna epizoda hipotenzije, izuzetno niskog sistemskog krvnog pritiska, to je jedan od faktora rizika za nastanak nekih vrsta glaukoma. Ovdje se ubrajaju vazospastična stanja, među kojima je migrena, rino sindrom, konkretno za normotenzivni glaukom, i tako dalje.

RB/BI: Koliko često osoba koja ima faktore rizika za glaukom treba da dolazi kod oftalmologa?

Dr Klimenta: Za osobe starije od 40 godina preporučuje se da dolaze na pregled svake dvije do četiri godine, dok bi to osobe starije od 60 godina bilo jednom godišnje. Ukoliko se pri nekom od pregleda postavi sumnja ili dijagnoza glaukoma, onda bi, naravno, te kontrole bile češće.

RB/BI: Koliko je ovo oboljenje učestalo i zašto ga zovu tihim ubicom vida?

Dr Klimenta: Odgovoriću prvo na drugi dio pitanja – tihim ubicom vida ga zovu zbog toga što su klinički simptomi ove bolesti diskretni, kako za pacijenta, tako i za samog oftamologa. Često su čak i neprimjetni. Ukoliko bi čekali da oni postanu primjetni, pacijent se onda javlja u nekoj poodmakloj fazi. Neki od simptoma jesu često mijenjanje presbiopnih naočara, neka napetost u oku, rijetko glavobolja, a tek kasnije nastaju sužavanje vidnog polja i otežana adaptacija na mrak. Kada je riječ o učestalosti, smatra se da je prevalenca u svijetu jedan do dva odsto kod osoba starijih od 40 godina. To bi značilo da je to jedna od 200 osoba starijih od 40 godina. Kako se bližimo nekim starijim godinama, to bi bila jedna oboljela osoba na osam osoba starijih od 80 godina. U svijetu je oboljelo oko osamdeset miliona ljudi, a smatra se da će broj oboljelih do 2040. godine porasti na sto jedanaest miliona. Interesantno je da je u Evropi i razvijenim zemljama pedeset odsto nedijagnostikovanih slučajeva, a u zemljama u razvoju taj broj dostiže i devedeset procenata.

RB/BI: Kojim metodama otkrivate da neko ima glaukom?

Dr Klimenta: Značajne su metode skrininga kod osoba sa većim brojem riziko faktora. Postoji više dijagnostičkih metoda: tonometrija, koja predstavlja mjerenje intraokularnog pritiska, pregled prednjeg i zadnjeg segmenta oka, kompjuterizovano vidno polje – perimetrija, moderna OCT dijagnostika – optička koherentna tomografija, mjerenje debljine rožnjače, pahimetrija i tako dalje.

RB/BI: U Opštoj bolnici odskora postoji i kabinet za dijagnostiku. Čime je opremljen i treba li vam još opreme?

Dr Klimenta: Od početka godine počeo je sa radom kabinet za dijagnostiku. Opremljen je uređajem za snimanje vidnog polja, koji je značajan za dijagnostiku i praćenje progresije i samo liječenje glaukoma. Planiramo i nabavku uređaja za optičku koherentnu tomografiju (OCT), za pahimetriju i tako bismo upotpunili našu imidžing dijagnostiku i u nekom skorijem periodu oformili kabinet za glaukom, gdje bi se pacijenti oboljeli od glaukoma detaljnije pratili i liječili.

RB/BI: Kad smo kod liječenja, da li postoji neka terapija za glaukom?

Dr Klimenta: Glaukom je progresivno oboljenje koje se ne može izliječiti, ali se može kontrolisati. Znači, ta progresivna optička neuropatija se može usporiti i na taj način težimo ka tome što je glavni cilj liječenja – da sačuvamo vid. To se postiže lokalnom terapijom, odnosno kapima za oči. Može se liječiti i laserski i u nekim, najtežim slučajevima, hirurški.