Jedan od najnagrađivanijih proizvođača maslinovog ulja, poznati domaćin Vehbija Abazović je u razgovoru sa Rajkom Joličićem u sklopu emisije “Selu u pohode“ istakao da koronavirus nije zaustavio život u Mrkojevićima, a novonastala situacija ima čak i pozitivne efekte- poljoprivredi su se okrenuli i oni koji se njome do sada nikada nijesu bavili.
“U Mrkojevićima su u punom jeku poljoprivredni radovi kojima se u ovim oklnostima posvetili i oni koji nikada nijesu ni voćku posadili”, kazao je Abazović.
Iako je strah od koronavirusa prisutan i među žiteljima Mrkojevića, on ipak, ne parališe život u tom pitomom kraju. Sagovornik Radio Bara podsjeća da je to zdrava sredina, gdje ljudi jedu organsku, domaću hranu. Do sada nijedan mještanin nije pozitivan na koronavirus. Nekoliko njih pristiglih iz dijaspore su u karantinu, dobro se osjećaju.
Abazović, koji na imanju ima maslinu drugu po starosti u Baru, nakon čuvene Stare masline na Mirovici, uzor je mnogim mladim maslinarima i proizvođačima maslinovog ulja. Zadovoljan je što se mnogo mladića okrenulo maslinarstvu i ne bježe od rada. Sa ponosom ističe i želi uspjeh Saidu Čantiću za kojeg kaže da je zasadio veliki broj stabala plemenitog drveta. Vjeruje da će Čantić biti uzor i ostalim maslinarima, apelujući da građane Bara da sade što više maslina i smokava.
Komentarišući odnos lokalne samouprave prema poljoprivredi i proizvođačima, Abazović kaže da zalaganje opštine u tom pravcu zaslužuje pohvalu, ali ističe da je neophodna još veća podrška na prevazilaženju barijera i stimulisanje te privredne grane.
“Uvijek sam se dičio što sam poljoprivredni proizvođač, čak i u vremenu kada je mnoge bilo sramota da istaknu da na taj način zarađuju za život. Zdrava hrana, posebno ona koja se proizvodi pod okriljem malih gazdinstava, je 90% organska. Kao otac petoro djece, imam pravo da tvrdim koliko je hrana bitna, jer nijedno od moje djece niti dan nije provelo u bolnici, ne znaju šta je gripa, prehlada…”, sa ponosom navodi Abazović, koji se prisjeća i da je svako od njih u maslinjacima i prohodalo.
Zagovornik je ideje da se donese zakon po kome se obradivo zemljište neće smjeti pretvarati u građevinsko.
“Krajnji je momenat da se to uradi. Nisam protiv gradnje novih objekata, ali imamo dosta krša kojeg možemo kultivisati. Crna Gora ima mnogo potencijala, premda je posljednjih decenija zemljište koje može biti obradivo, mnogo zapušteno i obraslo korovom”, ukazuje Abazović. Iako je, kako kaže, svjestan da dio prehrambenih proizvoda Crna Gora mora uvoziti, procjenjuje da to činimo mnogo više nego što je to realna potreba.
“Cijena našeg paradajza iz Zete ili Mrkojevića u jednom trenutku padne i na 20 centi po kilogramu, a čim se on rasproda, onaj iz uvoza plaćamo i euro i euro i po. Poljoprivredni proizvođač ne može opstati na taj način, jer su troškovi prevoza, tezgi veliki. Nije u redu ni što se ne vodi računa o tome da poljoprivredni proizvođači zaslužuju primat i da bi bilo fer da upravo oni dobiju najbolje pozicije prilikom zakupa tezgi na pijaci. Situacija sa pandemijom nam je pokazala koliko je važno imati domaće proizvode”, ukazuje Abazović.
Poziva da se okrenemo pravim vrijednostima, zaboravimo na materijalno, jer kako ističe “bogatstvo je u zdravlju, zdravoj familiji koja stvara i zdravo društvo“. Abazović ponavlja da bi se građani Crne Gore više okrenuli poljoprivrednoj proizvodnji kada bi im se ponudila neka sigurnost u vidu stimulativnih mjera i podrške razvoju te oblasti.
“Moramo obezbijediti kvalitetan život za zdravog seljaka i omogućiti mu da dobro živi od svog rada, jer svuda u svijetu farmeri su bogati jer ih pomaže država. Ja sam uspio da se održim, od prihoda od poljoprivrede finansirao sam fakultetsko obrazovanje svoje starije djece, a danas plaćam školovanje mlađih. Borim se… Nije lako”, priča Vehbija.
Pored 600 maslina koje ima, Abazović je raskrčio veliki kamenjar (Brinje u Mrkojevićima) gdje planira da na dva hektara zemlje zasadi još stabala.
Vehbija Abazović je preporučio poštovanje mjera i pozvao građane da ostanu doma, jer će jedino tako sačuvati sebe, svoju djecu…
“Možda će nas ovaj virus opomenuti da smo pretjerali u lošim međuljudskim odnosima, podmetanjima i uticati da se okrenemo dobroti, pomaganju, istinskim vrijednostima”, optimista je maslinar iz Mrkojevića.
Pripadnicima rimokatoličke vjeroispovijesti čestitao je Uskrs, uz želju da ga nikada više ne slave u ovakvim okolnostima.
