Istaknuti maslinar, ugostiteljski radnik, a od prije nekoliko godina i turistički vodič, Sadetin Peričić nije optimista kada je u pitanju prognoza učinka koju će ove godine turistička sezona imati za crnogorsku privredu. U razgovoru za Radio Bar istakao je da su turistički aranžmani uglavnom otkazani.
“Moji sinovi i ja se ne možemo pohvaliti – na Velikom Pijesku gdje se mi bavimo turizmom, sve je nam je otkazano. Isti problem imaju i naše kompšije, prijatelji… Turističke agencije sa kojima najviše sarađujemo su iz Poljske, ali i cijele Evrope, sigurni su da će se negativni efekti još dugo osjećati. Niko za sada ne planira dolazak na ljetovanje”, kaže Peričić. On ističe da je dobro što u Crnoj Gori nije veliki broj zaraženih i oboljelih, ali joj i mnogo razvijenije zemlje teško odolijevaju. Najviše se plaši ekonomskog bumeranga koji će proizvesti koronavirus.
“Dobro smo reagovali, mali je broj smrtnih slučajeva. Najznačajnije je da ljudi ostanu zdravi. Jedina svijetla tačka, po meni, je odlična i pravovremena reakcija našeg zdravstvenog sistema. Ipak, ono što obeshrabruje je ekonomska situacija, znajući da se budžet puni od sezone i onda kada to zvanična statistika ne pokazuje. Prisjetimo se samo koliko novca troše naši iz dijaspore kada dođu u rodni kraj. Sve će to imati ogroman negativni efekat na priliv sredstava”, pesimističan je Peročević. On procjenjuje da je moratorijum od tri mjeseca koje su banke odobrile na ime kredita, nedovoljan period, te da bi on trebalo da traje najmanje godinu.
Iako se maslinari, kako navodi, trude da što više proizvode, ni tu nema materijala za pohvalu, jer je proteklih pet-šest godina rod bio polovičan, izuzev 30-ak porodica koja imaju po 500, 600 stabala…
“Oni i sa malim rodom, posebno ako se bave još nekom poljoprivrednom djelatnošću, mogu da prežive od toga. Za 80% maslinara, to je samo dopunska djelatnost. Rijetki se oni koji se maslinarstvom bave jer je to unosan biznis, uglavnom ljudi to rade iz ljubavi i poštovanja tradicije. Nažalost, naši ljudi trguju po marketima, a ne kupuju na pijaci. Barani maslinovo ulje moraju plasirati u Kotor, Podgoricu, Budvu, dok od prodaje u svom gradu nemaju neku korist. U novonastaloj situaciji i nemogućnosti odlaska u ostale opštine i to je problem, a ni na pijaci nema ljudi. Jedino povoljno je što maslinovo ulje traje dvije godine”, objašnjava Peričić.
Kao vrlo aktivnom i angažovanom čovjek Peričiću nije lako da podnese socijalnu distancu, nemogućnost druženja. Ipak, sreća je što su mu njegova dva maslinjaka sa stotinjak stabala u blizini doma, pa slobodno vrijeme koristi za boravak u prirodi. One u Sustašima i Marovićima ovih sedmica, kako kaže, skoro uopšte i ne posjećuje.
“Posao u njima obično obavljam uz pomoć radnika, ne mogu sve sam, već sam u ozbiljnim godinama… U ovima blizu kuće sam svakog dana. Rad u njima mi pomaže jer ne moram non-stop da budem uz televizor i slušam vijesti isključivo o koroni. Poludio bih”, kroz smijeh kaže Peričić.
Komentarišući visinu agrobudžeta koje resorno ministarstvo opredjeljuje za maslinarstvo, Peričić smatra da se za tu granu ne izdvaja dovoljno sredstava. Propust je i što maslinari “ne umiju da traže”.
“Zato smo formirali novo udruženje. Smatramo da je 140.000 eura predviđenih za pola miliona stabala, veoma malo. Maslinovo drvo troši sedam puta više ugljen-dioksida nego bilo koje drugo, pa Bar nikada nije bio zagađen grad. Tih 150.000 stabala u pojasu oko Bara su ogromna zaštita zraka, koju moramo sačuvati. Tokom posljednjih dvije godine dobijamo pomoć od 200 eura po hektaru, što je, takođe, malo, jer je maslina biljka koja zahtijeva poseban tretman. Svake dvije godine se mora orezivati, a to može raditi isključivo mlada, spretna osoba…”, ukazuje maslinar. On ističe da maslinari u Crnoj Gori ne smiju napraviti grešku koju su napravile njihove kolege u Hrvatskoj koji su do zemlje otkinuli stara stabla i pustili da iz njih izbiju novi izdanci, jer se sa njih lakše bere.
“Maslinjaci su među najvrijednijim dobrima u Crnoj Gori i moramo ih sačuvati. Od kada ne postoji kolektivna zaštita, teško je sačuvati masline. Jedini način je da se sa nadležnima u resornom ministarstvu ozbiljno popriča na tu temu”, podvlači Peričić.
Kao turistički radnik preporučuje da se u Starom Baru u što skorije vrijeme, po uzoru na Kotor, Budvu, osposobi nekoliko toaleta za posjetioce koji obilaze taj dio barske opštine.
“Lokacija se traži još od vremena kada sam ja bio odbornik, od 2002. do 2006. godine. Za sat mogu pronaći pet lokacija na kojima izgradnja toaleta ne bi narušila ambijent Starog Bara”, tvrdi Peričić. Kao još jednu “crnu tačku” Bara kao turističke destinacije on navodi neuređenost plaza.
“Svuda u svijetu se obavlja “hranjenje” plaža, koje u Baru urađeno jedino na “Kraljevskoj plaži”. Čuvene Topolička, Šušanjska plaža, Veliki Pijesak, Utjeha su veoma osiromašene. Uz minimalna ulaganja bila bi potpuno drugačija slika”, smatra on.
Sugrađanima je na kraju razgovora poručio da budu strpljivi, okrenuti jedni drugima, da poštuju mjere NKT-a, jer kako je podsjetio “Bar karakteriše velika solidarnost kroz vjekove”.
