U čitaonici Narodne biblioteke „Ivo Vučković“ sinoć je održan program posvećen knjizi „Gramatika mašte: uvod u umijeće izmišljanja priča“ italijanskog pisca za djecu Giannija Rodarija. Program je obuhvatao čitalačku radionicu i promociju knjige, uz učešće učenika i stručnjakinja koje su govorile o značaju i procesu nastanka ovog djela.

Program je započeo radionicom sa učenicima Gimnazije „Niko Rolović“ i Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole. Kroz dinamičan i interaktivan razgovor, učenici su se upoznavali sa sadržajem knjige, ali i izazovima prevodilačkog procesa. Kako je istaknuto, radionica je bila drugačija od uobičajenih, sa živom komunikacijom i velikim interesovanjem učesnika.

Nakon radionice, upriličena je promocija knjige, tokom koje su govorile urednica knjige i autorka predgovora Svetlana Kalezić-Radonjić i rukovoditeljka Studijskog programa za italijanski jezik i književnost Deja Piletić, a sa njima je govorila i rukovoditeljka Narodne biblioteke i čitaonice „Ivo Vučković“ Sonja Lalević.

Na početku je bilo riječi o samom autoru i njegovom stvaralaštvu, uz podsjećanje da je Rodari najpoznatiji po djelu „Cipollino“, dok „Gramatika mašte“ predstavlja njegovo jedino teorijsko djelo, koje se i danas smatra izuzetno značajnim u oblasti pedagogije i književnosti za djecu.

Govoreći o knjizi, Svetlana Kalezić-Radonjić istakla je da je riječ o djelu koje na pristupačan način obrađuje složene teme.

„U pitanju je knjiga koja na jedan veoma pitak i razumljiv način govori o vrlo kompleksnim teorijskim problemima i promoviše tehniku za koju se Rodari zalagao, a to je kako jednostavno saopštiti kompleksne stvari, a pri tome se zabaviti i zaigrati. Knjiga koja je prije svega duhovita, a ima i psihologije, pedagogije, strukturalizma i filozofije“, kazala je.

Naglasila je i Rodarijev značaj u širem kulturnom kontekstu.

„Gianni Rodari je bio jedan od najvećih inovatora ne samo italijanske književnosti već i kulture. U Italiji ga smatraju ocem moderne italijanske književnosti. On je potpuno promijenio lice te književnosti, koja je prije njega bila tradicionalna i svedena na didaktičke i patrijarhalne obrasce“, posebno je ističući njegov odnos prema djeci i obrazovanju: „On je jedan od prvih autora koji je dijete stavio u centar svega. Nije tražio poslušnost, već je zagovarao slobodu u razmišljanju i stvaranju. Ako bismo ovu knjigu sveli na jednu poruku, to bi bilo da škola ne treba da bude za potrošače već da od djece treba da stvaramo stvaraoce“, ukazala je.

Kalezić-Radonjić osvrnula se i na njegov životni put i stvaralaštvo, naglašavajući da je još kao mladi učitelj na sjeveru Italije, gdje je i rođen, otkrio dar za pripovijedanje, te da je kasnije postao autor koji je „imao prefinjeno uho da čuje budućnost, prepozna probleme sadašnjosti i osvrne se na prošlost“, ostavljajući iza sebe tehnike koje su i danas primjenjive u obrazovanju.

O prevodilačkom procesu govorila je Deja Piletić, ističući da je rad na ovom djelu bio i izazovan i inspirativan: „Ovo djelo, jedino teorijsko koje je napisao Rodari, nije prevedeno ni na jedan jezik sa prostora bivše Jugoslavije, i ideja da se prevede na naš jezik me veoma privukla.“

Kako je objasnila, knjiga je nastajala kroz timski rad.

“Koleginice sa Filološkog fakulteta i ja smo se podijelile, jer knjiga ima 45 djelova koji su prilično samostalni, pa je bilo lako organizovati rad. Upustile smo se u tu priču bez rokova, sa željom da u njoj uživamo“, poručila je.

Poseban izazov za njih predstavljala je Rodarijeva igra riječima.

„Ova knjiga je prava prevodilačka poslastica. Rodari svaku tehniku bazira na riječi i igri riječi, uz brojne kulturološki specifične elemente, što je za prevodioce uvijek najveći izazov. Ali upravo iz te zabave nastaju ozbiljne stvari, pa je tako nastao i ovaj prevod”, kazala je Piletić.

Govorila je nešto više i o samom putu knjige do objavljivanja.

„Nismo znale gdje ćemo je objaviti ni ko će kupiti autorska prava. Ušle smo u sve to jer smo bile oduševljene djelom. Na kraju smo se obratile Sekretarijatu za kulturu u Podgorici, koji je pokazao interesovanje i otkupio autorska prava od ćerke Giannija Rodarija“, kazala je.

Zanimljiv je i detalj o samom izdanju, a to je da je korica knjige dijelom zadržala elemente originalnog italijanskog izdanja.

Ovaj program u organizaciji Nacionalne biblioteke i čitaonice “Ivo Vučković” pokazao je koliko ovakvi susreti mogu biti podsticajni za mlade i sve koji se bave književnošću i učenjem.