Dok svijet ubrzano razvija rješenja zasnovana na vještačkoj inteligenciji, blockchainu i digitalnim finansijama, Crna Gora, kako upozorava za Pobjedu Baranin Ivan Joličić, suosnivač i CTO platforme Perper.net i dalje kasni – ne toliko zbog nedostatka znanja, koliko zbog sporosti sistema i izostanka jasnih pravila.

„Kod nas se i dalje lakše uvode tuđa, često već prevaziđena rješenja, nego što se daje šansa domaćim inovacijama“, ističe Joličić, ukazujući na obrazac koji godinama usporava tehnološki razvoj zemlje.

Kroz sopstveno iskustvo u razvoju platforme Perper.net, ali i ranijih IT projekata, on svjedoči o tome koliko je teško pretvoriti ideju u funkcionalan proizvod u okruženju koje nije spremno da prati savremene trendove. U razgovoru za Pobjedu govori o razlozima zaostajanja, propuštenim prilikama i mogućnostima da se taj jaz konačno smanji.

Pobjeda: Kao suosnivač platforme Perper.net, prvog blockchain projekta u Crnoj Gori, kako biste građanima objasnili što konkretno radite i zašto je to važno?

Joličić: Perper.net je pokušaj da Crna Gora konačno dobije domaće, moderno i praktično rješenje za digitalno/stablecoin plaćanje i niz drugih usluga koje su u ozbiljnim državama odavno normalne. Mi i dalje živimo sa ograničenjima kao što su odsustvo PayPala, Stripe i sličnih sistema, a i tamo gdje digitalno plaćanje postoji Visa/Mastercard, troškovi su previsoki i pojedu i do pet odsto prometa. Mi smo pokušali da blockchain tehnologiju prevedemo u realan život kroz QR plaćanja, aplikacije, rezervacije, brzo, jednostavno i besplatno slanje novca među građanima, i još niz korisnih servisa tipa AI Asistenta i sl. Dakle, nijesmo izmišljali ništa egzotično, nego smo pokušali da svijetu poznatu tehnologiju prilagodimo svakodnevnim potrebama naših ljudi.

Danas, nažalost ili srećom, imamo vrlo ozbiljno softversko rješenje i gotovo nula konkretnih rezultata. Razlozi za to su dijelom nerazumijevanje institucija, a dijelom sporost Perper tima da već napravljeni softverski sistem sprovede do stvarne primjene. Mi smo u jednom trenutku imali ozbiljnu šansu upravo zbog te svojevrsne sive zone u kojoj se nalazilo tržište – nije bilo jasno dozvoljeno, ali nije bilo ni izričito zabranjeno. U takvim okolnostima je trebalo reagovati brzo, odlučno i pametno. Nažalost, taj momentum nije iskorišćen kako treba. Ostaje nada da će benefite rješenja koje su razvili naši inženjeri prepoznati i iskoristiti makar neka druga država.

Najveći problem je što Crna Gora i dalje lakše prihvata uvezena, već davno na svijetu otpisana rješenja nego domaću pamet. Nekako smo navikli da budemo među posljednjima kada treba uvesti nešto novo, iako ovdje postoje ljudi koji mogu da naprave ozbiljne sisteme.

Ipak, korektno je reći da je Komisija za tržište kapitala pokazala spremnost i dva puta nam omogućila pristup sandboxu u okviru nadležnosti. To nam jeste značilo, ali bez šire institucionalne podrške i bez efikasnijeg sprovođenja sa naše strane, to jednostavno nije bilo dovoljno.

Pobjeda: Često se blockchain vezuje za kriptovalute, da li je to pogrešna percepcija?

Joličić: Jeste, to je pogrešna i previše pojednostavljena percepcija. Blockchain nije isto što i kriptovalute, kao što ni internet nije isto što je e-mail ili društvene mreže. Kriptovalute su samo jedan dio te priče, ali jeste tačno da je danas najveća i najkonkretnija primjena blockchain tehnologije, osim dijelom u bankarstvu i platnim sistemima, upravo u decentralizovanim finansijama. Tu govorimo o stvarima kao što su direktna plaćanja među ljudima, međunarodni transferi bez klasičnih posrednika, štednja, oročavanje sredstava, pozajmljivanje, razmjena imovine i čitav niz finansijskih usluga koje se mogu obavljati brže, jeftinije i koje su globalno dostupne.

Da pojednostavim: devedesetih su mnogi pitali čemu e-mail pored obične pošte. Danas nam to pitanje zvuči smiješno. Zamislite da i danas morate da odete u poštu, prijavite da ste nekome poslali poruku i još platite taksu da bi ta poruka stigla. Ljudi to sada ne bi prihvatili, jer su navikli na brži, direktniji i prirodniji način komunikacije. Po mom mišljenju, isto to nas čeka i sa plaćanjima.

Zašto bi čovjek morao da plaća visoke naknade nekome samo da bi poslao svoj novac? Zašto bi za raspolaganje sopstvenim sredstvima uvijek moralo da prolazi kroz spor, skup i često zastario sistem posrednika? I zašto bi svoja sredstva oročavao isključivo u lokalnoj banci koja mu daje višestruko manji prinos, ako mu tehnologija omogućava da pristupi globalnim platformama i konkurentnijim finansijskim modelima? To su pitanja na koja će tržište prije ili kasnije samo dati odgovor.

Suština nije u tome da će preko noći nestati banke, nego da će ljudi birati ono što je efikasnije, jeftinije i pravednije prema njihovim sredstvima. Isto kao što internet nije uništio komunikaciju nego je unaprijedio, tako ni kripto i blockchain revolucija neće ukinuti finansije – one će ih promijeniti. I baš kao što su devedesetih mnogi potcijenili internet, danas mnogi na isti način potcjenjuju Crypto tehnologiju.

Pobjeda: Može li Crna Gora imati svoj ,,tech proizvod“ koji će biti globalno relevantan?

Joličić: Moramo biti iskreni i reći da je veoma teško govoriti o globalno relevantnim tehnološkim proizvodima u zemlji koja je decenijama navikavana da uvozi zastarjele sisteme i tuđa prevaziđena rješenja. Crna Gora je, nažalost, često djelovala kao posljednja stanica za tehnologije koje su drugdje već bile otpisane. Dovoljno je sjetiti se da smo među posljednjima u Evropi uvodili i koristili tehnologije koje su u ozbiljnim sistemima već odavno bile prevaziđene, pa i da su se sa otpada uvozili ISDN uređaji.

Kada decenijama živite u takvom modelu, onda nije lako preko noći promijeniti način razmišljanja ljudi koji donose odluke. Jer tada problem više nije samo u tehnologiji, nego u mentalitetu upravljanja, u logici da je dovoljno uzeti ono što je negdje drugo već odbačeno, umjesto da se gradi nešto svoje, moderno i dugoročno održivo.

Problem, nažalost, nije samo ni u nerazumijevanju tehnologije, već i u korupciji, politici i praksi da se poslovi namještaju unaprijed određenim krugovima. Neki su poslovi i dati lokalnim firmama, ali gdje su rezultati? Gdje je globalno relevantan proizvod koji je iz takvog sistema nastao? Ako ga nema, onda očigledno nijesmo gradili razvoj, nego raspodjelu privilegija.

S druge strane, može i te kako može. Problem nije u tome što Crna Gora nema pamet, nego što nema dovoljno institucionalne volje da tu pamet prepozna, podrži i pusti da raste. Kod nas se domaća rješenja često posmatraju sa rezervom, dok se strana rješenja automatski doživljavaju kao ozbiljnija, čak i kada nijesu ni bolja ni prilagođena našem tržištu.

Ozbiljne države rade obrnuto. One podržavaju domaća rješenja čak i kada u početku nijesu savršena, jer znaju da se kvalitet ne gradi preko noći, nego kroz praksu, podršku i vrijeme. Kina je najbolji primjer takvog pristupa, ali nije jedina. Mnoge velike države i ozbiljni sistemi svjesno štite i razvijaju domaće tehnološke kapacitete, jer razumiju da time ne dobijaju samo jedan proizvod, nego znanje, kontrolu, iskustvo i tehnološki suverenitet.

Jer kada država podrži domaće rješenje, ona ne dobija samo alat koji neko koristi. Ona dobija uvid u njegov razvoj, mogućnost da ga usmjerava, da kroz njega uči, da stvara sopstveni know-how i da vremenom gradi nezavisnost od tuđih sistema. Čak i ako je prvo domaće rješenje mnogo lošije od stranog, ono će uz podršku države i institucija vrlo brzo postajati bolje. Bez te podrške, domaći proizvod ostaje samo ideja koja često završi u nekoj drugoj zemlji.

Vjerujem da Crna Gora može imati globalno relevantan tech proizvod, ali samo ako prestane da bude zemlja koja čeka da neko sa strane potvrdi vrijednost onoga što njeni ljudi već znaju da naprave. Ako ne budemo podržavali domaća rješenja, nećemo izgubiti samo jedan proizvod, izgubićemo znanje, iskustvo i priliku da budemo vlasnici sopstvene budućnosti.

Pobjeda: Koliko nas košta to što nemamo jasne zakone za AI, kripto i startup biznis?

Joličić: Najveći trošak nije to što nemamo zakon, nego što prečesto imamo institucije koje ni nemaju stvaran interes da razumiju ono što bi trebalo da uređuju.

Sve ovo nas košta investicija, vremena, ljudi i budućnosti. Kad nemate jasne zakone za AI, kripto i startup biznis, vi praktično tjerate ozbiljne ljude da idu tamo gdje pravila postoje. Naš problem je što nijesmo velika država, pa bismo morali biti brži i pametniji od drugih, a često smo upravo suprotno – spori, zbunjeni i nezainteresovani.

Pobjeda: Da li se Crna Gora previše krije iza ,,EU regulative“ kao izgovora za nečinjenje?

Joličić: Da, Crna Gora se prečesto krije iza EU regulative kao izgovora za nečinjenje. To sam najbolje vidio na primjeru Perper.net projekta. Dobili smo grant direktno od same Web Summit konferencije za učešće, dakle prepoznati smo od organizatora, i to prije nego što je ta neka od institucija Crne Gore naredne godine uopšte počela da vodi CG projekte na isti događaj. Čak ni tada nijesmo bili obaviješteni da se takva organizacija sprema, što dovoljno govori o nivou koordinacije i odnosa prema domaćim inovacijama. Govorimo o 2024. i Perper.net projektu i Websummit 2024…

Na samom događaju razvojne agencije iz EU su nas gotovo odmah pozivale na razgovore, nudile grantove i otvarale vrata za dalji razvoj. One rade kao hunters – traže kvalitetne timove i rješenja. Kod nas institucije mnogo češće djeluju kao ghostbusters: umjesto da privuku ideje, one čak i domaće usporavaju ili odbijaju. Zato problem nije u EU regulativi, nego u našem domaćem alibiju za nečinjenje.

Pobjeda: Što bi bila prva tri poteza države ako želi da postane ,,startup-friendly“?

Joličić: Prvi potez bio bi formiranje ozbiljnog ministarstva, ili makar operativnog državnog tijela za inovacije, digitalnu ekonomiju i startup razvoj – ali ne kao još jedne birokratske forme, već kao malog i sposobnog tima koji zaista zna posao. Crna Gora takve ljude ima. Imamo ozbiljne stručnjake i advisore koji danas rade u veoma ozbiljnim međunarodnim kompanijama i ima ih mnogo više nego što se misli. Realno, mnogi od tih ljudi ne bi ulazili u državnu administraciju, ali vjerujem da bi dio njih bez problema odvajali dva do četiri sata nedjeljno da pomognu državi, ako bi vidjeli ozbiljnu namjeru, jasan plan i tim koji zna šta radi.

Uz takav savjetodavni krug, trebalo bi formirati i uži operativni tim od desetak vrlo kvalitetnih ljudi koje bi država morala profesionalno angažovati i ozbiljno platiti. To bi morali biti pametni, brzi i operativni ljudi, spremni da se izbore sa tromom administracijom, da saslušaju startape, digitalne nomade i tehnološku zajednicu, ali i da konkretne ideje pretvore u mjere, procedure i realizaciju. Drugim riječima, advisori bi donosili znanje, iskustvo i pravac, a taj operativni tim bi to sprovodio u praksi. Bez takve kombinacije nema ozbiljne promjene.

Drugi potez bio bi da to novo tijelo dobije stvarnu moć da se izbori sa postojećom administracijom. Jer kod nas nije problem samo napraviti dobru ideju, nego joj omogućiti da preživi ministarstva, službenike i sistem koji sve novo po pravilu usporava. Ako taj tim ne bi imao pravo da mu se glas čuje i da ne bude preglasan, onda bi sve to bila samo još jedna dekoracija bez ikakvog efekta.

Treći potez bio bi da država konačno počne da testira i koristi domaća rješenja. Ne možete biti startup-friendly zemlja ako samo pišete strategije i organizujete panele, a nikada ne date šansu domaćem proizvodu da se pokaže u praksi. Država mora da bude prvi ozbiljan korisnik, prvi pilot-partner i prvi koji će preuzeti dio rizika da bi se nešto domaće razvilo. Upravo bi taj spoj jakih advisora, operativnog tima i testiranja domaćih rješenja mogao da napravi prvu stvarnu promjenu. Bez toga ćemo i dalje ostati zemlja koja priča o inovacijama, a kupuje tuđa rješenja tek kada ih svi drugi već odavno koriste.